U suvremenom društvu, koje je sve više usmjereno prema tehnološkom napretku i tržišno orijentiranim disciplinama, humanističke znanosti nerijetko ostaju na marginama interesa, kako u širem javnom diskursu, tako i unutar samih znanstvenih krugova. Unatoč tim izazovima, Hrvatska, a osobito Zadar, može se pohvaliti brojnim predanim i međunarodno priznanim znanstvenicima koji djeluju upravo na tom području. Među njima se ističe dr. sc. Mate Parica, arheolog čiji je istraživački rad ostavio dubok trag u znanstvenoj zajednici i znatno pridonio očuvanju i interpretaciji jadranske arheološke baštine. Njegova dosljednost, stručnost i posvećenost struci dodatno su potvrđeni ovogodišnjom dodjelom godišnje nagrade za znanost “Kruno Prijatelj”. U suvremenom znanstvenom okruženju, u kojem se uspjeh često oblikuje kroz dugogodišnji, sustavan i samozatajan rad, ova nagrada zauzima posebno mjesto, kao priznanje iznimnim pojedincima čije su zasluge prepoznate i unutar znanstvene zajednice i u širem društvenom kontekstu. Povodom dodjele ovog prestižnog priznanja, razgovarali smo s dr. Paricom o razvoju arheološke znanosti u Hrvatskoj, utjecaju suvremenih tehnologija na metodologiju istraživanja, njegovim najvažnijim projektima i otkrićima, ali i o širim izazovima s kojima se danas suočavaju znanstvenici u humanističkim disciplinama. U intervjuu donosi i poruke za nove generacije istraživača.
Nagrada kao dodatni poticaj
Gospodine Parica, čestitamo na nagradi Kruno Prijatelj. Što Vam ta nagrada znači osobno, ali i profesionalno, u kontekstu dugogodišnjeg istraživačkog rada?
Hvala na čestitkama i hvala na pozivu. Nagrada je jedna vrsta priznanja koje zasigurno znači, pogotovo u arheologiji koja nije toliko eksponirana. Bez obzira što su motivacije za znanstveni rad sasvim drugačije prirode, nagrada čini dodatni poticaj za buduća istraživanja.
Možete li nam ukratko opisati najvažnije projekte na kojima trenutno radite i koje ste do sada vodili? Što biste izdvojili kao svoj najveći znanstveni doprinos?
Trenutno sam voditelj istraživačkog projekta “Potopljena neolitička nalazišta u podmorju hrvatskog dijela Jadrana” koji financira Hrvatska zaklada za znanost. Istraživanja Solina na otoku Korčuli su najvažniji segment projekta, a otkrića posljednjih godina određuju Soline kao nalazište od svjetskog značaja. Što se tiče mog znanstvenog doprinosa, tu bih istaknuo monografiju “Prapovijesne maritimne konstrukcije Dalmacije i Kvarnera” koja otvara dosad nepoznatu problematiku potopljenih prapovijesnih lokaliteta.
Moderni arheološki alati
U kojoj mjeri vaš znanstveni rad obuhvaća primjenu suvremenih metoda, tehnoloških alata i inovativnih pristupa? Na koji način razvoj tehnologije utječe na promjene u arheološkoj metodologiji?
Koriste se novi načini dokumentacije podmorskih lokaliteta višesnopnim sonarom te trodimenzionalno modeliranje svake faze istraživanja. Osim toga provode se i različite analize koje su uobičajene za kopnena nalazišta, dok u ovom slučaju pokušavamo otkriti specifičnosti u arheološkom materijalu koji je deponiran u morskom ambijentu više tisuća godina.
Kako ocjenjujete razinu institucionalne i financijske podrške znanstveno-istraživačkom radu u Hrvatskoj? Smatrate li da su postojeći mehanizmi dostatni za razvoj suvremene znanosti, osobito u području arheologije, te u kojoj mjeri postoji prostor za unaprjeđenje sustava potpore istraživačima?
Iako je posljednjih godina vidljiv značajniji napredak, posebno kroz financiranja projekta kroz matične institucije, prostora za napredak uvijek ima. Valja naglasiti i veliko administrativno opterećenje, ne samo u vezi projekata, nego u vezi bilo koje aktivnosti vezane uz znanstveni rad.
Negativan stav prema humanističkim znanostima
Smatrate li da hrvatska javnost u dovoljnoj mjeri prepoznaje značaj humanističkih znanosti, osobito arheologije, u oblikovanju kolektivnog identiteta, kulturne svijesti i razumijevanja vlastite povijesti? Ili je, prema vašem mišljenju, nužno dodatno raditi na približavanju tih sadržaja široj javnosti kroz edukaciju, medije i druge kanale?
Veći dio javnosti nema pretjerano pozitivan stav prema humanističkim znanostima. Jasno vidljiva tranzicija suvremenog društva je iznimno brza, globalna, i nimalo bezazlena. Humanističke znanosti u osnovi proučavaju spomenute procese i iznimno su važne u kreiranju društva budućnosti. Društva koje mora napraviti određene odmake od pravca kojim se danas razvijamo.
Zašto je važno ulagati u znanost, pogotovo u područja koja možda na prvi pogled nemaju “brzu primjenu” kao što su arheologija i povijest?
Vrlo je važno iz nekoliko razloga. Prije svega konflikti, mržnja i netrpeljivosti javljaju se kada neobjektivno gledamo prošlost. Neznanje je hrana za manipulacije raznih tipova. Znanosti koje se bave prošlim vremenima važne su, jer svi današnji procesi već su se pojavljivali u prošlosti, stoga navedene znanosti mogu dati kvalitetne odgovore i predvidjeti posljedice određenih događaja.
Istražujte nepoznato
Što bi država po Vama mogla učiniti da poboljša uvjete za rad istraživača i da motivira mlade ljude da se ostanu baviti znanošću u svojoj zemlji?
Ima puno prostora za napredak. Pada mi na pamet jedan primjer, treba omogućiti mladim ljudima koji nisu unutar znanstvene institucije da imaju pravo prijaviti određene vrste projekata. To bi sigurno olakšalo mladim znanstvenicima da uđu u svijet znanosti.
Što Vas i dalje, nakon svih godina rada, najviše pokreće u vašem istraživačkom radu?
Kao i oduvijek, saznati nešto što se ne zna, otkriti nešto za što mislimo da ne postoji, i na koncu, pokušati iz pronađenog rekonstruirati sliku nekih prošlih vremena.
Koja je vaša poruka za mlade snage hrvatske arheologije, povijesti, antropologije i drugih humanističkih područja?
Više je poruka koje bi poslao mladima. Istražujte nepoznato, surađujte s kolegama, pomozite onima u dolasku i imajte obzira prema onima na odlasku.
