U potrazi za Višeslavovom krstionicom” naslov je knjige prof. dr. sc. dr. h. c. Ante Uglešića kojom autor prekida proturječja oko samog značaja i podrijetla hrvatskog spomenika nulte kategorije. Krsni zdenac s imenom kneza Višeslava javnosti je postao poznat nakon što je 1852. otkriven u kapucinskom samostanu na otočiću Giudecca u Veneciji, odakle je iduće godine prenesen u venecijanski Muzej Correr.
S vremenom je zdenac za Hrvate stekao gotovo kultno značenje i postao jedan od najprepoznatljivijih nacionalnih i vjerskih simbola, osobito nakon što je 1942. prenesen u Hrvatsku. Potkraj svibnja 1942. godine, u zamjenu za dvije slike Vittorea Carpaccia iz zagrebačke Strossmayerove galerije (Sveti Petar Mučenik i Sveti Sebastijan), Italija je prepušta Nezavisnoj Državi Hrvatskoj te je krstionica smještena u palači HAZU u Zagrebu. Nakon Drugoga svjetskog rata prenesena je u Muzej hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu, gdje se i danas nalazi. Replika Višeslavove krstionice nalazi se u Muzeju ninskih starina, a sadreni odljev u Gliptoteci u Zagrebu.
Plod višegodišnjeg bavljenja problematikom
Krstionicom su se od otkrića pa do danas bavile plejade hrvatskih i europskih povjesničara, povjesničara umjetnosti, arheologa, povjesničara književnosti, teologa i znanstvenika drugih struka. Nažalost, u posljednje se vrijeme, uglavnom bez novih temeljnih istraživanja, odnosno uglavnom neargumentirano, učestalo počelo dovoditi u pitanje vrlo vjerojatno ninsko podrijetlo toga krsnog zdenca, izbacivati ga iz korpusa hrvatske spomeničke baštine, a istodobno se počelo dovoditi u sumnju čak postojanje ninske krstionice u onom obliku i na mjestu gdje je spominju povijesni i literarni izvori. Bio je to i povod za razgovor s autorom.
Zbog čega je Višeslavova krstionica proizvela tako velika proturječja u hrvatskoj povijesnoj znanost?
- Na to je pitanje izuzetno teško ovdje odgovoriti i zahtijevalo bi vrlo široku raspravu jer bi svaka od tih interpretacija zahtijevala zasebno obrazloženje. Zapravo, pitanje interpretacija treba promatrati različito od prvog vremena svraćanja znanstvene i stručne pozornosti na krsni zdenac s imenom kneza Višeslava, odnosno 1852. godine pa sve do danas. Jedan od razloga za različita razmišljanja leži u činjenici da mnoga pitanja u svezi ninske srednjovjekovne krstionice istraživačima nisu bila poznata. Isto tako, zabunu u interpretacijama izazvalo je Jelićevo krivo tumačenje rezultata arheoloških istraživanja 1910. godine. Veća razmimoilaženja u mišljenjima pojavila su se tek prije petnaestak godina kada je utvrđeno da je krsni zdenac viđen u Veneciji već 1749. godine. U cjelini gledajući pitanje krsnog zdenca s imenom kneza Višeslava moglo se temeljitije razriješiti tek nakon obavljenih revizijskih istraživanja prostora sjeveroistočno od crkve sv. Asela u Ninu, sustavnog bavljenja svime povezanim s ninskom krstionicom i krsnim zdencem s imenom kneza Višeslava, reinterpretacijom dosad poznatih činjenica i dr. Upravo radi svega toga uzeo sam slobodnu studijsku godinu i u ovoj knjizi objavio sve rezultate istraživanja koja su plod mog višegodišnjeg bavljenja tom problematikom.
Ključni dokazi
Kakav je prema Vašem mišljenju povijesni značaj krstionice?
- Značenje krsnog zdenca za hrvatsku povijest izuzetno je veliko. Kao što je to u knjizi navedeno, njegova izrada povezana je s uspostavom Ninske biskupije i funkcije hrvatskog biskupa, tj. za opremanje ninske crkve sv. Asela kao katedrale toga biskupa. Krsni zdenac napravljen je u jednoj od naših najznačajnijih klesarskih radionica toga vremena, tzv. Benediktinskoj klesarskoj radionici iz vremena kneza Branimira, koja je svoju djelatnost započela po svemu sudeći već od vremena kneza Domagoja. Uspostavom Ninske biskupije ranosrednjovjekovna hrvatska država povezana je sa Zapadom, a uspostavljeno je jedinstvo s Rimskom crkvom, koje je ostalo sve do danas. Ime kneza Višeslava koje se javlja na krsnom zdencu omogućilo nam je temeljem više činjenica povezati toga vladara s vremenom konca 9. stoljeća, odnosno okolnostima koje govore u prilog da bi on trebao biti sin kneza Domagoja i da je vladao u razdoblju od 876. do 878. godine. Time je upotpunjena genealogija hrvatskih narodnih vladara cjelokupnog razdoblja druge polovine 9. stoljeća.
Koji su ključni dokazi koji krstionicu određuju kao jedan od najznačajnijih hrvatskih spomenika kulture?
- Sažeto gledajući, ključni dokazi povezani su s rezultatima arheoloških istraživanja prostora sjeveroistočno od crkve sv. Asela u Ninu provedenih 2001. godine, koji su po prvi put objavljeni u ovoj knjizi, brojnim povijesnim dokumentima, literarnim izvorima, analizom izgleda krstionice, ukrasom na njezinoj prednjoj strani i dr. Među dokumentima povezanim s crkvom sv. Asela osobito se ističu apostolske vizitacije Ninske crkve, a među dokumentima povezanim s hrvatskim narodnim vladarima pisma pape Ivana VIII. hrvatskim knezovima Domagoju i Branimiru. Izuzetno značenje daju nam i dva literarna djela: Zara cristiana C. F. Bianchia i sačuvani dijelovi iz danas izgubljenog rukopisa zvanog Anonim Filippi koji opisuju ninsku krstionicu upravo onakvom kakva je utvrđena u arheološkim istraživanjima, a opisi krsnog zdenca uvelike se poklapaju s onim kako on i izgleda. Temeljem tipološko-stilske analize ukrasa na prednjoj strani može se utvrditi da je krsni zdenac nastao u navedenoj klesarskoj radionici, dok još uvijek prepoznatljivi tragovi dima i gareži na zdencu govore u prilog činjenici da se ona nalazila u prostoru koji je gorio, a poznato je da je ninska katedrala do temelja izgorjela u hotimično podmetnutom požaru 1646. godine, što je povezano s rušenjem i paljenjem Nina da ne bi pao u ruke Osmanlijama.
