Fotografija u Zadru ima dugu i neprekinutu tradiciju od Tomasa Burata preko braće Brkan pa sve do današnje fotografske scene prepune mladih.
No, toj niski izvanrednih umjetnika uvijek je nedostajala jedna komponenta - žene. Ali, u posljednje vrijeme, od predmeta umjetničkih aspiracija i objekta žene u zadarskoj fotografiji postaju autorice vrijedne osvrta. Posebno raduje što taj broj nije zanemariv. Od onih koje rade u zanatskim radnjama, pa sve do fotografkinja koje pobiru nagrade, ali i pune društvene mreže svojim profesionalnim izričajem. Štoviše, nije zanemariv niti komercijalni uspjeh njihove fotografije.
Uhvaćen trenutak
Što to žene iz nekakvog atipičnog okružja privlači fotografiji, pitali smo dvije izvrsnice...
- Prvo se počne s prvim zalaskom sunca. Onda uslijedi drugi, pa treći, pa tako i ne znam koji broj. U međuvremenu nekom se to svidi, a netko čak i pokuša lijepim riječima objasniti kako je to i zanatski i umjetnički dobro. Onda i ti shvatiš da si na dobrom putu i hobi preraste u nešto više, rekla je na početku razgovora Danijela Pedišić.
Niz godina Danijela je radila kao računovotkinja, a fotografija joj bila odmak od brojki i slova. Kao i svi mladi fotografi, počinje se iskazivati u pejzažu, no vrlo brzo kod nje prevladava portret i slike raznih osoba.
- Želja mi je da ljudi imaju jedan svoj trenutak uhvaćen u vremenu. Uspomenu koja će im značiti bilo to da su igrali balote, slikali se s djecom ili poželjeli božićnu uspomenu. Meni su te uspomene nedostajale u životu pa prepoznajem radost koju moja fotografija donosi ljudima, rekla je Danijela Pedišić neprestance govoreći kako je teško pronaći riječi kojima se bilo čija fotografija može detaljno objasniti.
Danijela Pedišić dobila je županijsku nagradu za najbolju fotografiju, a u Galeriji Zadart imala je i svoju prvu izložbu.
Lica koja odražavaju osobnost
Na drugu stranu, jedna od zadarskih fotografskih izvrsnica je Marija Kožul. Marija je policijska službenica i na toj rečenici prestaje opis njenog zanimanja. Fotografijom se počinje baviti 2016. kad kupuje prvi Nikon 3100. Zanimljivo je da su obje fotografkinje vjerne Nikonu i njegovoj fotografskoj patini koja daje dozu malo veće mističnosti.
- Najviše su me privukli portreti. Ljudi koji u fizičkom svom izričaju imaju naglašenu osobnost. Kamera ponekad otkrije detalje koje u prirodi ne vidimo, ma koliko svakodnevno prolazili pored istih ljudi. Vjerujem da fotografija itekako može izvući te male, nikom vidljive crte lica i osjećaje, rekla je Marija Kožul.
Međutim, ona poput mnogih zadarskih fotografa ne želi da je fotografija preuzme. Nedavno je Aleksandar Bonačić, dobitnik najveće fotografske nagrade u Hrvatskoj Tošo Dabac, upozorio kako mladi fotografi nemaju ambiciju za izlaganjem i predstavljanjem svojih uradaka kroz galerije ili neke druge klasične umjetničke kutke.
Zanatsko umijeće...
Za Mariju Kožul i Danijelu Pedišić fotografija je prije svega hobi, ali i nešto prema čemu se stalno okreću. Marija Kožul je ono što bi gospon Fulir rekao:”Ja nisam nekakav schnell fotograf!!” Ali, rado će poslikati rođendane i slično, ali u krugu svojih prijatelja. No, autorica je i fotografija za plakate nekoliko opernih diva, ali i grupa poput Zaratina, Sexy Mother Fuckersa. Aktivna je i u akcijama Foto kluba Šibenik i u humanitarnim akcijama. S Franom Pavićem autor je kalendara KUD-a Bleke i konji. Njena Ražanačka bura osvojila je treću nagradu na natječaju Plovputa.
Veći dio opusa Danijele Pedišić su obiteljske fotografije za koje priprema vlastitu scenografiju aranžirajući ponekad i svoj vlastiti studio. Ali kad se odmakne od toga i njeni pejzaži odišu ozbiljnošću i zanatskim umijećem.
Obje fotografske umjetnice dokazuju da je fotografska scena u Zadru itekako živa. S drugim oblicima primijenjene umjetnosti jača je od akademske likovne scene. Taj paradoks pospješuje neprestana želja za usavršavanjem, ali i rast tehnologije koja olakšava put do izvanrednih izričaja. I Danijela i Marija, odavno su na tom putu.
