Postoje nekoliko legendi o početku uživanja u kavi.
Prema jednoj, etiopski kozar Kaldi je još u 9. stoljeću primijetio kako koze obožavaju brstiti grm s posebnim bobicama pa ih je kušao te bio oduševljen učinkom. Kaldi je bobice odnio u obližnji samostan, no redovnik kojemu ih je dao se rasrdio i bacio ih u vatru od čega se proširio ugodan miris, privukavši druge redovnike. Odlučili su pomnije istražiti o čemu se radi te su spržene bobice samljeli i skuhali ih u vodi, što je bila prva konzumacija kave u povijesti. Ipak, ova priča se u pisanom obliku prvi put pojavila tek 1671. u Rimu.
Prema drugoj legendi kavu je otkrio šeik Omar iz Meke u 13. stoljeću koji je jednom bio protjeran iz grada te je morao živjeti u spilji. Izgladnio, ubrao je bobice, ali su bile gorke te ih je odlučio prepržiti da izgube gorčinu, ali su postale pretvrde pa ih je odlučio skuhati. Kada je popio telućinu u kojoj su se kuhale osjetio se preporođeno i izdržao je nekoliko dana bez hrane.
Kava se počela redovito piti sredinom 15. stoljeća u Jemenu, a pouzdano se zna da je prva kavana otvorena 1652. u Londonu, a u Beču 1683.
No čini se da se kava u zadarskom kraju pila puno prije nego u Beču. Naime, tijekom čitavoga 17. stoljeća, bili su uobičajeni upadi ravnokotarskih serdara na područja koja su bila u sastavu Otomanskog carstva. U vremenima mira, Turci bi se žalili mletačkim vlastima u Zadru pa su u žalbama sačuvani popisi otuđenih predmeta.
U napadu na Vranu kojeg je vodio serdar Ilija Janković, tako je ukradeno iz kuće Mustafe Baše: mač, puška, budzovan, štit, 10 dukata, vuneni ogrtač, kabanica, 2 bunde, hlače, pojas, košulja i kapa. Kotarci su još k tome odnijeli i tri vreće kave i dvadeset glava šećera, a da su dobro znali o čemu se radi, svjedoči podatak da je prijavljena i krađa mlinca za kavu. Pljačka se dogodila 1676. i nije bila prva takve vrste pa se može pretpostaviti da se u kavi u Ravnim kotarima uživalo od sredine 17. stoljeća, ako ne i ranije, premda, zasad, nemamo jasnih dokaza.
