“Oj Škabrnjo, najsvetija zemljo naših didova suza blagoslovljena. Oj Škabrnjo, dome jedini neka te čuva dobri Bog, srce tvoje ranjeno. Sveta grudo Hrvatska krvlju krštena, dica tvoja dolaze i tvom krilu naći mir…”, na komemoraciji na Ambaru u povodu 33. godina stradanja Škabrnje pjevao je školski zbor OŠ Vladimir Nazor pod ravnanjem Josipa Rukavine, pjesmu “Oj, Škabrnjo” koju je 2010. napisao i ispjevao svećenik Zdenko Dundović.
U komemorativnom programu sudjelovali su i ostali osmoškolci koji su čitali prigodne tekstove o stradanju i pijetetu žrtava, s porukom da su djeca budućnost koja trebaju poznavati prošlost svoga mjesta i naroda, kao i klapa Sveti Mihovil i Bibinje. Program su vodili Stipana Banić i Mihovil Mijo Brkić.
Sunce i kiša, ponos i tuga
Mijenjali su se sunce i kiša, ponos i tuga. U koloni sjećanja više od 25.000 ljudi, a grupe ljudi dolazile su i u ranu noć. Na kraju impresivne kolone, ruku pod ruku oko 2.500 pripadnika navijačkih skupina Torcida i Tornado.
U koloni sjećanja obitelji i rodbina poginulih hrvatskih vitezova i civila, šest ministara, predstavnici vojske i policije, saborski zastupnici, zadarski župan sa suradnicima i kolegama županima, škabrnjski načelnik Ivan Škara, načelnici, gradonačelnici. Predsjednik RH Zoran Milanović pridružio se nešto kasnije.
Misno slavlje u župnoj crkvi Uznesenja BDM u Škabrnji predvodio je šibenski biskup Tomislav Rogić.
- Samo pogled na Spasitelja na križu, kaže Rogić, koji osjeća kao da ga je Otac napustio i ono što će se dogoditi za tri dana, uskrsnuće - mogu nam dati snage, ponuditi smisao da se suočimo, prihvatimo, da ugradimo sve žrtve i stradanja u temelje budućnosti našeg naroda. Danas, poslije 33 godine, nije li tako? Obnova, novi život, obitelji, djeca, toliki ostvareni napredak kojega puno puta nismo ni svjesni – pa postajemo nezahvalni – svjedoče da je zlo pobijeđeno. Da se iznova rađa život. Ima poteškoća, novih prepreka, pogrešaka, ali sve to samo podgrijava pogled pouzdanja u providnost, buđenje nade i vjeru u uskrsnuće, vječni život i već sada i ovdje ljubav za brata čovjeka, poručio je Tomislav Rogić.
Simbioza prošlosti i sadašnjosti
Škabrnja, mjesto gdje se susreću prošlost i sadašnjost, želi biti mjesto gdje se raste u vjeri, gdje se vjera budi, gdje se časte oni koji su ostvarili radost neba, vječni život u Bogu.
- I nakon više od tri deseljeća svatko ima svoje emocije, pogotovo mi koji smo izgubili svoje najmilije, koji smo prognani sa svojih ognjišta. Raduje me što svake godine ima sve više i više ljudi u Škabrnji, kazala je Pavičić.
Tko može opisati 18. studenoga 1991., bol, plač, tjeskobu i osjećaj nemoći i žena i djece, bježeći pred ljudima kojima ni čovjek, ni priroda ni kultura nisu sveti. Ustvari, tim ljudima ništa nije sveto.
- Tog 18. studenoga 1991. ubijen je i masakriran 31 nedužan civil i 13 pripadnika HV-a, navodi prezimenjak Brkić.
Ukupno je Škabrnja imala 86 žrtava, 55 civilnih te 25 vojnih, šest Škabrnjana poginulo je nakon Domovinskog rata od zaostalih minsko-eksplozivnih sredstava, a tome treba dodati i 12 poginulih u Škabrnji iz drugih mjesta.
- Škabrnja je etnički čisto hrvatsko selo, u kojemu nikada nije živio niti jedan Srbin, reći će Rogić.
Škabrnja je, uz Vukovar, simbol stradanja Hrvatske u Domovinskom ratu. Vukovar i Škabrnja utjelovljuju sva mjesta višegodišnjeg stradanja diljem Lijepe Naše, 18. studenoga 1991. nisu izdržali, bio je to njihov Veliki petak.
- Unatoč svim tužnim ratnim životnim pričama herojska Škabrnja je danas mjesto modernog prostornog uređenja, a ratne rane na prvi se pogled na njenoj vanjštini jedva primjećuju, naglasio je Krešo s otoka Pašmana.
S tugom, ali i ponosom Škabrnjani i Škabrnjanke prisjećaju se i iskazuju potrebu za dostojnim odavanjem počasti žrtvama, kao zalog budućnosti, prosperitetu i zajedništvu.
- U molitvi i trpljenju smo skupa s Marijom majkom Isusovom koja nam ulijeva zraku nade i svjetlosti, znakovite su riječi gospođe Nade.
Unatoč svim tužnim životnim pričama koje su svjedočile o studenome 1991. godine, herojska Škabrnja je danas mjesto modernog prostornog uređenja i velikog broja mladog stanovništva.
- Oni koji su uništavali, palili, mrzili željeli su od Škabrnje napraviti “mrtvo selo”, ali nisu uspjeli. Vratili su se ljudi i obnovili, izgradili, uljepšali svoje mjesto. Škabrnja danas izgleda ljepše nego prije rata, kazao je Žilić.
U Škabrnji je prema popisu stanovništva 1991. godine bilo 1.953 stanovnika i 397 kućanstava, a 2021. 1.329 žitelja i 398 kućanstava.
Viša sila stalno vraća sjećanja
- Iako su ljudi okrenuti prema budućnosti, atmosfera rata nazočna je još uvijek, kao da neka viša sila stalno vraća sjećanja. Ipak, u ratu posve spaljena, uništena i raseljena Škabrnja, poput feniksa iz pepela ustaje i ide prema prosperitetnijoj budućnosti, uvjerljiv je “stari” prijatelj Ivan.
Uređene su prometnice, nogostupi, komunalna infrastruktura, vodovodna mreža, obnovljena škola, izgrađen dječji vrtić, sportska igrališta, velebna crkva i cijeli niz projekata koji su omogućili da Škabrnja bude poželjno mjesto za život kako starijima, tako i mladima koji se sve više vraćaju u Škabrnju i zasnivaju obitelji.
- Škabrnja danas živi dinamično, a u ovdašnjoj školi je sve više djece. Prodao se veliki broj terena na Vlačini za mlade obitelji, prva kuća je pri završetku. Pri samom je kraju završetak izgradnje općinske zgrade s memorijalnim centrom i prostorom za branitelje.
U potpunosti su rekonstruirana dva ulaza u selo koji su dali potpuno novi identitet i povećali sigurnost svih sudionika u prometu.
- Obnovljena su dva igrališta. Elektrificirano je groblje, a mrtvačnica sasvim stavljena u funkciju. 2025. započet će i proširenje dječjeg vrtića Maruškica, ističu sugovornici.
Dok razgovaram s posjetiteljima ovdašnjeg kafića, iz zvučnika znakovito dopiru milozvučni stihovi kultne domoljubne pjesme ‘Croatio iz duše te ljubim’: “Svake noći za te Boga molim pivajući kamenu i drači. Croatio ka mater te volim umorna si, samo mi ne plači…”
