Voćari moraju uvesti inovacije kako bi njihova proizvodnja bila održiva, zaključak je Dana voćarskih kultura održanih u Švicarskoj, prenosi poljoprivredni portal Agroklub, pozivajući se na LID. U fokusu ovog događanja bili su novi uzgojni oblici, kao i pomoć pri donošenju odluka za zaštitu bilja. Tamošnji stručnjaci navodili su da će standardni vretenasti oblik stabla morati ustupiti mjesto tzv. voćkama s više osi, jer takav oblik donosi niz prednosti u njihovom uzgoju.
Održiva inovacija
Nove tehnike uzgoja, ekološki prihvatljive metode zaštite bilja, robusne i otporne sorte doprinose održivoj proizvodnji. Jürg Hess, predsjednik Švicarske asocijacije proizvođača voća tako naglašava da to nije besplatno i da strategija dodane vrijednosti zahtijeva posvećenost cijele industrije ovom programu razvoja.
Suvremeno voćarstvo se temelji na niskim stablima vretenastog uzgojnog oblika, na kojima grane rastu više ili manje horizontalno u odnosu na deblo. U Južnotirolskom savjetodavnom odboru za voćarstvo i vinogradarstvo već punih šest godina podržavaju uzgoj voćaka koje imaju više osi.
Lako dostupni svi dijelovi krošnje
Ovaj model voćarskog uzgoja se temelji na BiBaum sustavu rezidbe, a pritom podrazumijeva da iz jednog jedinstvenog debla rastu zapravo dva stabla. Prema izgledu je sličan špalirskom uzgoju gdje grane rastu u vis oslanjajući se pritom na žice. To osigurava bolju osunčanost i dovodi do željene obojanosti ploda, što je posebice važno za dvobojno voće, kao što su jabuke Fuji i Kanzi. Također, pojednostavljuje se tretman zaštite, prorjeđivanje i branje plodova, a pogodnija su i za mehanizaciju.
Sustav rezidbe još nije u širokoj upotrebi. U Južnom Tirolu 97 posto voćaka ima vretenasto stablo, a samo 0,6 posto su nova stabla s više osi. Razmak u redu je znatno veći, a sadnice se, pak, sade pod blagim kutom. Deblo se veže za žicu, a uklanjaju se svi prirasti na njemu. Grane koje su usmjerene uvis se ne režu. Prilikom provođenja tretmana zaštite, smanjuje se upotreba sredstava za 20 posto, jer su svi dijelovi krošnje lako dostupni voćarima.
U prvih nekoliko godina ovakvi nasadi imaju manji prinos po hektaru u odnosu na vretenasta i stabla s dvije osi, jer ih je manje po jedinici površine. Tijekom rasta ovaj odnos se mijenja, ali nedostaju dugoročni podatci. Obujam posla u prvim godinama je veći, ali se smanjuje tijekom narednih godina.
RANKA VOJNOVIĆ,
AGROKLUB
