Priče o gusarima najčešće nas asociraju na Karibe, Indijski ocean ili Južna mora, no jadranski akvatorij Sjeverne Dalmacije također je bio poprište takvih događanja.
Povijest novovjekog gusarenja u ovim krajevima počela je 30. rujna 1527. kad su Turci nakon mjesec dana opsade zauzeli Obrovac, posjed knezova krbavskih Kurjakovića. Ovime je stvorena mogućnost za osmansko djelovanje na moru koju su oni obilato iskoristili.
Turci su, naime, u Obrovcu ustanovili značajnu flotu kojom su se spuštali rijekom Zrmanjom i dalje preko Novigradskoga mora, Novskoga ždrila i Podvelebitskoga kanala I izlazili u Jadransko more i polazili u pljačkaške pohode, ponajviše na bliskom im području otoka Zadarskoga arhipelaga. To je došlo do izražaja već za mletačko-turskog rata 1537. – 1540. a zatim također i tijekom Ciparskoga rata 1570. – 1573.
Utvrde na otocima
Otomanski gusari iz Obrovca bili su odmah primjećeni na otocima i kao posljedica njihovih aktivnosti, došlo je do izgradnje utvrda i obrambenih sustava. Na nekim su otocima postojali i otprije ali ih je trebalo prilagoditi novim načinima ratovanja i stalnoj opasnosti koja je prijetila. Primjerice, na Silbi je posljednji gusarski napad na otok bio zabilježen 1364. kad su mletačke galije opljačkale otok, odnijevši robe u vrijednosti 200 cekina, a potom je do sredine šesnaestog stoljeća vladalo zatišje. Na tom su otoku obnovljeni stari obrambeni sustavi – kašteli i podignuti novi tako da ih je bilo ukupno četiri, a zbog svog značenja ušli su i u grb Silbe. Slično je bilo i na susjednom Olibu gdje je također u to doba podignut kaštel za obranu od Obrovačkih gusara.
