Zadar krije mnoštvo inspirativnih i hvalevrijednih ljudi i projekata kojima se, nažalost, ne poklanja dovoljno pažnje pa su u promicanju onoga što rade često prepušteni sami sebi. Takav slučaj je i s Plesnom školom Samba koja uspješno posluje već 37 godina, a glavna zaslužna za to jest gospođa Zlatka Badel.
Folklor kao kamen temeljac
Dok je Zlatka išla u osnovnu školu, u Zadru je jedina plesna opcija bio folklor, tek se po dolasku u Zagreb susrela sa standardnim i latinoameričkim plesovima.
- Teško je odrediti taj jedan trenutak u životu kada sam odlučila biti učiteljica plesa. Ja sam od malih nogu plesala, uvijek bih se nečime bavila. Kada sam išla u osnovu školu, bavila sam se folklorom, bio je to Gradski folklorni ansambl. To je tada bila jedina plesna opcija. Kada sam otišla na fakultet, nastavila sam se baviti plesom. U Zagrebu sam se po prvi put susrela sa standardnim i latinoameričkim plesovima, na način da se netko baš bavio time, otkriva Zlatka koja je licencirana učiteljica plesa pri Hrvatskom športskom plesnom savezu i Imperial Society of Teachers of Dancing u Londonu.
Kada je odlučila da se želi ozbiljnije baviti plesom, otišla je u London. Želja joj je bila baviti se sportskim plesom, odnosno natjecati se.
- Ta mi se želja samo djelomično ispunila. Moji su me učitelji potaknuli na pristupanje profesionalnim ispitima za učiteljicu plesa jer su prepoznali plesni potencijal u meni i tako je zapravo započela moja plesna profesija. U Londonu sam boravila od 1982. do 1986., kada sam se vratila u Zadar, negdje pred ljeto, u svibnju ili lipnju. U rujnu sam već počela raditi. Dala sam otiskati plakate, lijepila ih po gradu. Tako se zakotrljala ta priča, prisjeća se Zlatka te dodaje kako su školi ime dali plesači.
Razmišljali su što bi bilo najbolje, a kako je samba planetarno popularan ples za koji svi znaju, svi su se usuglasili kako će to ime školi savršeno pristajati.
Ispred svog vremena
Školu je, govori nam, vodila vizionarski te je čitavo to vrijeme imala i nadahnuća, što nije teško kada ste stvoreni za neku profesiju. Plesna škola Samba bila je prva koja je u Dalmaciju dovela salsu, bachatu i argentinski tango.
- To su plesovi koji su tek naknadno stekli popularnost. Mi i dalje uredno predajemo sve standardne i latinoameričke plesove, ali ovi plesovi su tek naknadno doživjeli neku svoju renesansu. Argentinski tango je bio poznat početkom prošlog stoljeća pa je 70-ih ponovo doživio svoj uspon, a salsa isto tako. Salsa je dinamičan, moćan ples, a bachata ide uz salsu, to je nježniji ples, jednostavan, ljudi ga obožavaju, pojašnjava nam.
(Ne)zamijećeni uspjeh
Trenutno se nalaze u Ulici Ivana Mažuranića, u tom su prostoru još od 2003. Nažalost, od tada se ništa nije renoviralo jer za to nemaju sredstava. Škola će uskoro proslaviti jubilarnih 40 godina postojanja pa je krajnje vrijeme da joj se oda neko simbolično priznanje za tolike godine uspješnoga rada i potpomogne financijski.
- Prostor je uređen uz pomoć sponzora, kredita, dobrovoljnih priloga. U tih 20 godina ništa nismo obnavljali. Taj je prostor dva puta poplavio i trebao bi kompletnu renovaciju, no mi za to, nažalost, nemamo sredstva, priznaje Zlatka.
Dok je škola bila registrirana kao sportski plesni klub, bavila se i sportskim plesom. Njezini sportski plesni parovi postizali su zavidne rezultate, klub je organizirao mnoga sportska natjecanja u plesu, uključujući i Državno prvenstvo u 10 sportskih plesova. U klubu je samo dječja grupa brojila stotinu članova, da ne spominjemo i ostale, imali su čak i nekoliko parova u kategoriji veterana. No, ni sve to, saznajemo od Zlatke, nije bilo dovoljno da Plesni klub Samba uđe u sustav financiranja iz gradskog proračuna, makar bi i skromna sredstva olakšala njegovo funkcioniranje. Sada su došli do te točke da više nisu u mogućnosti nuditi sportski ples kao jednu od opcija, no bez obzira na to, škola i dalje uspješno posluje te nudi tečajeve standardnih i latinoameričkih plesova, tu je također rekreativni ples, kao i tečajevi za mladence.
- Danas Plesna škola Samba održava program plesne edukacije za odrasle kroz tečajeve društvenog plesa, kroz poduku za mladence i rekreaciju građana koji prođu određeni program i žele održati svoje znanje i naravno, družiti se i zabavljati u ugodnoj atmosferi plesne škole, kazuje nam Zlatka.
Bijeg od ratne svakodnevice
Zlatka svoju ljubav prema plesu nije prestala širiti ni za vrijeme Domovinskog rata, već je nesebično radila s djecom i odraslima kako bi ih barem nakratko izvukla iz kaljuže ratnog sivila.
- Jedan način bio je da sam radila s djecom u skloništima, u neboderima gdje su imali svoje agregate. Toj sam dječici bar malo htjela pomoći da se odmaknu od svakodnevice ratnog vihora, da se njihove misli maknu od toga. Drugi način je bio da smo radili u dvorani mjesne zajednice. Ljudi su bili pod tolikim psihičkom pritiskom, morali su negdje izaći. Iako su bile konstante uzbune, ljudi bi navečer došli na ples. I onda bi oko 21, 22 sata ljudi pokupili svoje stvari jer je u to vrijeme započinjalo granatiranje grada, prepričava ova respektabilna učiteljica plesa.
Više od ljubavi
Bez obzira na sve prepreke, Zlatka je tijekom desetljeća sve radila s ljubavlju i užitkom, a to i jest ključ uspjeha.
- Zaista sam sretna osoba. Iako je sve bilo poprilično mukotrpno, bilo je i briljantnih momenata. Sretna sam što sam radila ono što volim, za što sam osjećala da imam unutarnji poziv. Žalosti me što ljudi koji imaju mogućnosti da Vam daju vjetar u leđa, da se realizira još puno dobrih stvari, da to nisu prepoznali, pomalo razočarano će Zlatka napominjući kako je maturantska promenada jedan od neprežaljenih nerealiziranih projekata za koji Grad nije pokazao interes.
Atmosfera, glazba, pozitiva
Ples nosi mnoge dobrobiti, osim što ima pozitivan utjecaj na fizičko i psihičko zdravlje, uz njega se veže i stvaranje dubljih socijalnih veza.
- Odavno je poznato da su plivanje i ples dva jedina načina gibanja koja u čovjeku pokreću svaki mišić. Dva sata gibanja u ugodnoj atmosferi, glazba, ugodni ljudi... Jako je naglašena ta socijalna komponenta, pojašnjava nam.
Uz gospođu Zlatku u školi satove drže njezina nećakinja i nećakinjin suprug, koji su bili sportski plesni par. U čije god da ruke dođete, dobit ćete cjelovitu i stručnu obuku jer ova plesna škola ništa manje ni ne nudi.
- Novi članovi mogu se upisati početkom jeseni i siječnja, mogu i između ako se oslobode termini. Ne traje svaka grupa jednako. Ljudi najčešće idu od prvog do četvrtog stupnja. Unutar ta četiri stupnja obradi se 12 plesova, iz svakog od njih nauči se neka od figura. To se znanje treba održavati. Odlučite li se za rekreacijsko plesanje, to je onda prava stvar ako mene pitate. To je vještina, što ju više radite, to ćete biti bolji, zaključuje Zlatka.
