VK Jadran Zadar prvi je osnovani hrvatski veslački klub na Jadranskom moruZr arhiva
StoryEditor
VESLAČKI KLUB JADRAN

Veslači žele da njihov klub nosi ime Romano Bajlo

Veslački dom je pokrenuo inicijativu da se veslački klub nazove po Romanu Bajlu i ne odustajemo od toga. Njemu se Grad svakako treba odužiti, jer je ovaj klub realiziran kad je on krenuo u ozbiljan trenerski posao. Također je dao veliki doprinos i angažman u odgoju niza generacija veslača, pa bi bilo primjereno da se klub nazove njegovim imenom

Veslački klub Jadran, osnovan 20. rujna 1908. godine, najstarije je djelatno sportsko društvo u Zadru i prvi osnovani hrvatski veslački klub na Jadranskom moru. Jedan od najtrofejnijih zadarskih sportskih klubova, u svojoj trofejnoj dvorani ima odličja sa svih važnih međunarodnih natjecanja, od Olimpijskih igara, Svjetskih prvenstava seniora i juniora, Europskih prvenstva juniora, Mediteranskih igara do domaćih naslova prvaka države, u svim kategorijama i disciplinama. Zasluga je to generacija zadarskih veslača i članova kluba koji su svojim zalaganjem doprinosili klubu i pronosili ime kluba i Zadra po čitavom svijetu. Povodom 100. obljetnice osvajanja prve olimpijske medalje, razgovarali smo s predsjednikom kluba Joškom Matulićem.

Potpora Grada i Tankerske plovidbe

Veslanje nažalost ne izaziva pozornost kao neke druge popularne sportske discipline poput nogometa ili košarke, a koje bi bile zanimljive sponzorima, kako se financirate i pronalazite sredstva za svoje djelovanje?

Podrška grada i lokalne zajednice je više nego dobra. Financiramo se pretežito iz gradskog proračuna, što se tiče sportskog programa, sva sredstva su namjenska za natjecanja i plaće trenera. Za nabavu kapitalne opreme se snalazimo na različite načine, nešto preko Grada, sponzora, natječaja Olimpijskog odbora i drugih institucija. Ove godine smo od Olimpijskog odbora dobili sredstva za sufinanciranje kupnje novog kombija, a od Tankerske plovidbe za kupnju vesala. Ovaj veslački dom je nastao zahvaljujući tadašnjem predsjedniku Jadrana Mati Marlaisu, jer je došlo do zastoja financiranja sredstvima samodoprinosa građana, pa je u pomoć priskočila zadarska Tankerska plovidba, na čelu sa Ivanom Pašom i Božom Jelenkovićem, koja se opredijelila pomagati sportove na vodi, i koja je, i do tada, uvelike pomagala rad kluba, kupnjom čamaca i opreme, čime je projekt dovršen i priveden svrsi. Pokušavamo s Tankerskom plovidbom uspostaviti kontakt da tu suradnju ponovno uspostavimo. Uz financiranje grada i nekoliko jakih sponzora mogla bi se razviti jedna kvalitetna priča.

image

Joško Matulić (u sredini), predsjednik VK Jadran

Petar Milin

Sustav legendarnog Romana Bajla - red, rad i disciplina

Pokrenuli ste 2018 godine, inicijativu renovacije Veslačkog kluba. Uspjeli ste preurediti svlačionice, kupaonice i vanjsku terasu, ali ostatak zgrade čeka temeljitu obnovu. Gdje je zapelo?

Od 2018. godine, radim na tome da se zgrada obnovi, pokrenuta je inicijativa, napravili smo projektnu dokumentaciju i troškovnik, ali je pandemija poremetila taj plan. Kada bi Proračun bio izglasan, mogli bismo za godinu ili godinu i pol otvoriti novi, obnovljeni klub. Nadam se da će tako biti, iako nam te političke igre ne idu u prilog.

Hoće li se se Veslački dom nazvati po Romanu Bajlu, legendarnom treneru i tvorcu značajnih Jadranovih odličja?

Veslački dom je pokrenuo inicijativu da se veslački klub nazove po Romanu Bajlu i ne odustajemo od toga. Njemu se Grad svakako treba odužiti, jer je ovaj klub realiziran kad je on krenuo u ozbiljan trenerski posao. Također je dao veliki doprinos i angažman u odgoju niza generacija veslača, pa bi bilo primjereno da se klub nazove njegovim imenom. Iako je inicijativa potekla iz naše uprave, prijedlog njegovog imenovanja dao je i novinar Predrag Opačić. Napomenuo bih da smo svi mi iz uprave volonteri, a treneri su jedino zaposlenici i to na način da ovaj klub gledaju kao svoj dom. Klub se kompletno održava zahvaljujući ljudima koji rade ovdje. Većina trenera su bivši veslači, počeli su kao djeca ovog kluba, a to je i jedna od ostavština Romana Bajla, taj neki spartanski konzervativni odgoj. Nikad nismo radili nerede na gostovanjima, natjecanjima, u hotelima. Sustav koji je uspostavio Romano Bajlo je red, rad i disciplina, koja polučuje odlične rezultate, kako u sportskom tako i privatnom životu, i to primjenjujemo.

image

Bogatstvo trofeja

Zr arhiva

Zadarsko Sveučilište ne želi sufinancirati studente veslače

Pokazuju li studenti zadarskog sveučilišta interes za veslanje, jeste li pokušali oformiti sveučilišnu ekipu?

Za ovaj sport je veliki problem Bolonjski sustav školovanja, rekao bih da je on grobar sporta. Ta djeca koja studiraju su zarobljena tim procesom studiranja, iako su vrhunski sportaši. Mogu to usporediti sa sobom kad sam bio vrhunski sportaš, tada sam dobio uvjerenje od Olimpijskog odbora s kojim sam mogao tražiti na fakultetu određene odgode, produljenje roka studiranja, dodatne termine za ispite, izostanak sa predavanja. Dakle, nije mi se jamčio lakši prolazak, nego su mi samo izlazili u susret zbog sportskih rezultata i davali prostor da to i dalje ostvarujem. Danas toga nema i bez obzira na rezultate koje sportaš/student ostvaruje, nema nikakve ustupke i onda gubite interes djece za sport, jer fizički ne mogu stizati i jedno i drugo. Dok sam bio član u Savezu, dugo sam se borio da se to promjeni, ali uzalud. Jedino na to mogu utjecati Olimpijski odbor, Nacionalni savez i Ministarstvo, da se vrhunskim sportašima omogući više opcija. Naprimjer, u Engleskoj je veslanje sveučilišni sport i u tome su najbolji u svijetu i jednako su tako uspješni studenti. Kod nas još uvijek prevladavaju stari konzervativni kadrovi koji se teško mijenjaju. Na zadarskom Sveučilištu ima sve više studenata iz raznih dijelova Hrvatske i postoji interes za veslanje. Mi smo dali ponudu u vidu prostora, trenera, termina, samo da se to pokrene, kako bi se oformila grupa studenata-veslača, ali oni nemaju čovjeka koji bi se zauzeo za tu našu inicijativu. Iako je svojedobno grupa veslača koju smo oformili sa zadarskog Sveučilišta bila na regati Sv. Duje u Splitu, kad smo zatražili od Sveučilišta da djelomično participira u troškovima i godišnje izdvoji određena sredstva, otkazali su nam suradnju. Dok je zagrebačko Sveučilište kupovalo čamce za svoj klub, zadarsko Sveučilište otkazuje suradnju i nema sluha za svoje studente koji žele veslati. Mi smo jedini grad, nažalost, koji nema veslačku sveučilišnu ekipu.

image

U veslački klub se upisuju djeca od 12-13 godina

ZT arhiva

U kojoj mjeri nadležni sportski sustavi omogućavaju ili onemogućavaju sportski uspjeh?

Lažna je slika uspjeha u sportu koja se percipira u javnosti, jer imate nekoliko vrhunskih pojedinaca poput braće Sinković, Damira Martina, braće Fantela. Oni nisu plod sustava i najbolji su na svijetu u svojim disciplinama, jer su takvi rođeni, genetski su predodređeni za velike rezultate. Ako nemate te urođene predispozicije, ne može vas niti jedan trener do toga dovesti. Navesti ću kao primjer, braću Fantela koji su olimpijski i svjetski prvaci u jedriličarstvu, ali sustav bi trebao funkcionirati na način da proizvede još barem šest ili sedam posada u prvih trideset, ali nema nikoga, što znači da sustav ne funkcionira, a tako je i u veslanju. Sport u Hrvatskoj je u velikom padu.

Zadar nema strategiju razvoja sporta

image

Klub koji je odgojio niz generacija veslača

Zt arhiva
Miješaju li se roditelji u rad trenera, očekujući ispunjenje ambicioznih planova i vrhunskih rezultata za svoju djecu?

U veslački klub se upisuju djeca od 12-13 godina, ali već za godinu dana se natječu u kadetskim uzrastima. Naš cilj je da dijete dovedemo do kraja juniorskog staža ili srednje škole. Na njemu je izbor hoće li nastaviti veslati profesionalno, studentski ili klupski. Pratimo djecu i privatno, što se tiče školskih obveza i, zajedno s roditeljima, rješavamo bilo koji problem, kako bi mogli nastaviti s treninzima. Roditelji se ne miješaju u rad naših trenera, jer su stekli povjerenje u naš način rada. Kad odlaze na regate sa svojom djecom, isključivo su u ulozi gledatelja i ništa više.

Kakav je interes djece za veslački sport i koja je perspektiva veslanja u budućnosti?

Prije dvadeset godina su bili ogromni redovi za upis, jer tada nije bilo velike ponude različitih sportova kao danas. Iako, smatram da bi trebala postojati strategija u razvoju sporta, s obzirom da smo grad od 75 000 stanovnika. Kao što ne bi bilo normalno da imaš u ponudi dva veslačka kluba, tako je suvišno da imaš npr. tri-četiri atletska ili boksačka kluba. Uglavnom se otvaraju sportski klubovi kako bi se naplatila članarina, s djecom se radi malo ili gotovo ništa, a nemaju preduvjete da naprave kvalitetan posao. Perspektiva veslanja kao kluba je i dalje ista, cilj nam je odgojiti djecu do kraja juniorskog staža, odnosno fakulteta. Ukoliko se odluče studirati u Zagrebu, Rijeci, Splitu imamo odličnu suradnju s tim klubovima, mogu se i dalje aktivno baviti tim sportom. U perspektivi se uvijek čeka ta neka posebna nova generacija koja bi bila sposobna za ostvarivanje vrhunskih rezultata.

29.07.2024., 19:57h
marina knežević
23. studeni 2024 05:53