Zoran VeselinovićOsobni Album
StoryEditor
Intervju iz veljače 2023.

Evo što je za naš list Zoran Veselinović tada kazao: ”Kao dijete bez roditelja, sport me odmaknuo s ulice i oblikovao u ovo što sam danas”...

Malo je poznato kako je kao mladac bio talentirani nogometaš, reprezentativac, zajedno u ekipi sa slavnom braćom Vujović iz Hajduka

Odkud krenuti, ta vječna dvojba novinara. Makar, trebali bismo tu sada nekoga posebno i predstavljati, možda je dostatno reći - Vespa. Ili, hajmo u redak-dva: zadarski nastavnik iz OŠ Bartola Kašića, ne tako davno voditelj Županijske školske lige, dobitnik Državne nagrade za sport “Franjo Bučar” za izuzetan doprinos u radu sa učenicima i mladim košarkašima. Organizator tradicionalnog turnira u spomen na tragično stradalog igrača KK Zadar - Tomislava Kneževića, široj javnosti poznat i kao opunomoćenik ABA Lige i HKS-a. Kolega Igor Jelenić naglašava: Zadarska legenda i dobra duša Grada...

Učitelj, sudac i - “kormilar”

- Hvala! Hvala! Ma, samo sam radio i radim svoj posao, ništa posebno, ono što žarko volim i obožavam, obratio se simpatično novinaru Zadarskog tjednika i “branio”, bez razloga.

Iako, dobiti najviše priznanje koje RH dodjeljuje za iznimna postignuća i doprinos osobitog značaja za razvoj sporta u RH - nipošto nije beznačajna stvar.

image

Državna nagrada Franjo Bučar

Osobni Album

- Počašćen sam što sam se u 2016. našao u društvu velikana hrvatskog sporta i sretan što sam dobio jedno tako veliko priznanje za svoj višegodišnji rad. Ne samo s djecom u školi, već općenito za sve što sam dao za zadarski i općenito hrvatski sport. Rođen sam 1957., a kao 11-ogodišnjak nakon smrti moje majke Bosiljke Veselinović, završio sam u Domu za nezbrinutu djecu na Voštarnici. Upravo iz tih najranijih domskih dana potječe i nadimak koji sam dobio zbog svoje zaluđenosti motorom “Vespa”, a baš nju je imao moj odgajatelj pokojni Branko Zafranović, otkriva Zoran Veselinović za kojega se, uza sve nabrojano, malo zna kako je bio u bivšoj državi iznimno talentirani “balunjer”, nogometni pionirski reprezentativac, zajedno u ekipi sa slavnom braćom Vujović iz Hajduka.

- Kao štićenici doma imali smo organizirane sportske aktivnosti tri puta tjedno u Sportskom društvu “Partizan”, gdje mi se pobudio interes za nogometom, a presudan je bio i poticaj koji sam dobio od svog tadašnjeg nastavnika tjelesnog iz osnovne škole profesora Milana Zekanovića. S 13 godina učlanio sam se u pionire NK Zadar, tamo sam ostao samo dvije godine, a kako sam imao obrambene sposobnosti, jer igram s jednom i drugom nogom, bio sam pozvan i na pripreme reprezentacije Hrvatske u Makarsku 1971. Trebao sam otići iz Zadra u Split, igrati za Hajduk, ali meni se to nije svidjelo, prvenstveno zbog velike vezanosti za Zadar, tvrdi nam Vespa.

A, onda se iznenada dogodila - košarka...

MANJKAJU RAZVOJ I STRATEGIJA

- Hrvatska reprezentacija posjeduje izuzetan igrački potencijal, uz kronični nedostatak “play-makera” kojega hrvatski treneri nemaju strpljenja stvoriti što smatram jednim iz reda najtežih zadataka. Isto tako, neshvatljivo je da naši najperspektivniji košarkaši s 18 godina odu u NBA, gdje ne igraju koliko bi trebali ili koliko bi morali za njihov daljnji napredak. KK Zadar treba razviti strategiju razvoja vlastitog igračkog kadra kojem mora omogućiti više i kvalitetnije igre kroz utakmice A2, koju bi, pak, igrali svi juniori kluba. Kupovanje i dovođenje igrača sa strane dugoročno nema nikakav pozitivan učinak, a stagniraju domaća “djeca”. Naša zadarska košarka nekada je bila pojam svjetskih razmjera koju su predvodila dva vrhunska igrača, Giuseppe Giergia i pok. Krešimir Ćosić, a danas je to na žalost, samo slovo na papiru, šteta. Trka i “borba” igrača, roditelja i managera za velikim financijskim ugovorima stvorili su kaos u hrvatskom sportu, mladi i kvalitetni igrači nemaju danas ni vremena postati “velikim” igračima...

- Krajem ljeta 1972. u Zadru je održano Europsko juniorsko prvenstvo gdje sam sudjelovao kao volonter pomažući u organizaciji i radu pomoćnih košarkaških sudaca i statističara. Tu se počela rađati ljubav prema igri pod obručima pa sam u siječnju 1973. položio ispit za općinskog, a 1977. za republičkog košarkaškog suca. Savezni sudac postao sam 1983. s licencom za suđenje utakmica najvišeg ranga u ex Yu državi. Kao košarkaški sudac 18 godina sudio sam utakmice svih razreda uoči odlaska na bojišnicu tijekom Domovinskog rata, tu sam se kao časnik Hrvatske vojske priključio borbenim postrojbama. Od 1984. do 2007. radio sam kao trener u Školi košarke pri Košarkaškom savezu Zadarske županije i vodio selekcije biranih talentiranih igrača. Neki su postali prvotimci KK Zadar i cijenjeni članovi eminentnih europskih klubova, poput Branimira Longina, Marka Popovića. Marka Banića, Roka Stipčevića… U 1995. na zamolbu predsjednika Organizacije košarkaških sudaca Hrvatske postao sam delegat-kontrolor suđenja na utakmicama A1, što sam i obnašao do 2013. Osnivanjem ABA 2003. izabran sam za delegata međunarodnih utakmica, što i danas obavljam. Definitivno sve svoje trenutke provedene u sportu i sa sportom, ne bih mijenjao ni za što, u tome uživam, naglašava.

Djeca su iskrena i spontana

”Basketaški” sudački ispit položio je sa samo 16 godina, u isto vrijeme marljivo trenirajući u juniorima Zadra koje je vodio legendarni Učo Pulanić, ali se - tvrde dobri poznavatelji prilika - nije naigrao samo zbog sitnijeg rasta.

Uz kolegu Milana Čankovića, sudio je 2009. susret Zadar-Real na kojemu su umirovljeni dresovi Giuseppea Giergie i Kreše Ćosića. Danas je neumoran u osmoljetki na Plovaniji, pronašao se u ulozi nastavnika tjelesnoga, tvrdi nam.

- Moj životni poziv prvenstveno je nastavnik Tjelesne i zdravstvene kulture na kojem sam 1978. počeo raditi u OŠ Petar Zoranić u Ninu i Vrsima, a zatim 1985. nastavio u Zadru, u Osnovnoj školi Bartula Kašića. Posao s đacima je vrlo odgovoran. No, volim rad s mališanima jer su djeca iskrena i spontana, a sreća i zadovoljstvo koji su kod njih prisutni tijekom sportskih natjecanja najveća su nagrada. Htio bih, to mi je želja, što više učenika uključiti u sportske aktivnosti, jer dokazano je da bavljenje sportom u školskoj dobi pospješuje koncentraciju kod učenja, a osjećaj uspješnosti gradi samopouzdanje djeteta. To ujedno rezultira boljim uspjehom u školi i kasnije u životnim prilikama. Vlastitim životnim primjerom mogu posvjedočiti pozitivan utjecaj koji bavljenje sportskim aktivnostima može imati na djecu jer me kao dijete bez roditelja, upravo sport odmakao s ulice i oblikovao u ovo što sam danas. Veliko zadovoljstvo mi je da dugogodišnje znanje i iskustvo imam mogućnost podijeliti s mlađim kolegama kao mentor i savjetnik gdje im pomažem u metodici pristupa nastavi, presretan sam, navodi radostan i nastavlja:

image

Zoran Veselinović

Osobni Album

- Velik broj djece u pubertetskoj dobi zaokupljen je Internetom i mobilnim aplikacijama nekoliko sati dnevno tako da je iznimno važno poticati djecu da kvalitetnije provode svoje slobodno vrijeme animirajući ih kroz slobodne aktivnosti. Bavljenjem sportom, odnosno redovitim vježbanjem, na jednostavan način se smanjuje vrijeme provedeno pred ekranom i TV igricama. Usput, mladi ljudi razvijaju kreativnost, samopoštovanje i orijentaciju prema cilju, kroz sudjelovanje u ekipnom sportu uče o suradnji, prijateljstvu, timskom radu, disciplini i spremnosti da žrtvuju individualne ciljeve, uz pobjede i poraze na terenu uče da život donosi uspone i padove, da zalaganjem i trudom mogu utjecati na životni uspješan rezultat, napominje nam.

Kao mentor sa školarcima je osvajao dosta nagrada, pokala...

- Priznanja osvojena s učenicima na sportskim natjecanjima izložena su u posebnim vitrinama u holu OŠ B. Kašića i evidentirana u Godišnjacima, referira.

A osim onih sa školskim ekipama u vitrinama su i trofeji sa selekcijom Škole košarke KSZŽ-a. Dječaci rođeni 1978. su 1990-91. osvojili 1. mjesto u “Jolly Ligi” koju su igrali sastavi iz RH i Slovenije, a natjecalo se 13 gradova. U 1995. se upisala titula državnih prvaka za mlađe kadete s KK Zadar. Diploma, plaketa, kolajni, pehara, zahvalnica, toliko je da “boli glava”, proglašen je 1995. i trenerom godine za “Mlađe uzraste” na razini RH…

Mirovina nije - “hladovina”

- Nažalost, još malo radim u školi, od 31.8.2023. mi slijedi mirovina nakon 44 godine rada s đacima. Pokušat ću i onda ostati na pola radnog vremena do navršenih 67. Da ne zaboravim, 2019. sam bio Državni prvak sa školom u košarci za učenike, u Top 5 prvenstva badmintona i krosu učenica 7.- 8. razreda. Osnovali smo Savez školskih sportskih društava grada Zadra, 19.6.2022. i izabran sam za tajnika pa vodim sva natjecanja OŠ gradskih škola Zadra, brzinski nam otkriva.

01.04.2024., 15:51h
23. travanj 2024 19:25