Dvije su stvari ovdje važne. Prva od njih: s preko 80 godina života, Robert “Bob” Woodward je već starac. Druga je ovo: čovjek je dvostruki dobitnih Pulitzerove nagrade od kojih je prvu, zajedno s Carlom Bernsteinom, dobio zbog novinskih tekstova o aferi Watergate, kada su američkog predsjednika Richarda Nixona 1974. godine natjerali da podnese ostavku, a drugu je zaradio kao šef novinarske ekipe Washington Posta koja je obrađivala napad na SAD od 11. rujna 2001. godine.
S toliko godina i s grandioznom karijerom, takav čovjek sebi ne bi priuštio bilo kakvu blamažu na kraju životnog i radnog puta. Pisao je knjige o svim američkim predsjednicima nakon Nixona, a o Baracku Obami i Donaldu Trumpu je objavio čak po tri, nikome od njih nije bilo drago, ali nitko nije pronašao netočnosti u Woodwardovim tekstovima niti ih je itko od “tretiranih”, ali ni njegovih, često anonimnih sugovornika, ikada opovrgnuo. Možda i zbog toga što je za svaki objavljeni podatak imao dva provjerljiva izvora!
Woodward i ‘Gospodin narančasti’
Zato nitko nije bio šokiran što je jedna od njegovih knjiga o Trumpu, pod naslovom “Bijes”, za svega jedan tjedan prodana u preko 600.000 primjeraka! Pritom to nije rekord, neke su njegove knjige prodane u više milijuna primjeraka. Jednostavno, njemu se vjeruje jer piše istinu. Iz posve razumljivih razloga, danas su posebno zanimljive upravo njegove knjige o Trumpu.
Ako je netko, nakon što se Trump pojavio na svjetskoj političkoj sceni, pomislio da nije moguće da takav lik vodi najmoćniju državu na svijetu, nego je do nas došla medijski posredovana, potpuno iskrivljena predstava ili propagandistička slika o Trumpu, morao je sebi dati truda i pročitati sve tri Woodwardove knjige. I brzo bi shvatio da je sve ono što je prethodno mislio o Trumpu samo vrh sante leda – u stvarnosti, “Gospodin Narančasti” je još gori i opasniji.
Mada se cijeli život trudio ne donositi svoje osobne stavove i sudove o ljudima o kojima piše, Woodward s Trumpom nije mogao izdržati: okarakterizirao ga je kao potpuno nesposobnog, destruktivnog, samozaljubljenog, egoističnog, nestabilnog. Ukratko, po Woodwardu je Trump bio očajno loš političar koji nikada nije shvatio da nije tu samo zbog svojih birača i njihovih interesa i preferencija, dok svi koji se s njim ne slažu ili ga ne podržavaju zaslužuju njegovu osvetu. Neobrazovan, ali nagao, nespreman na učenje, ali intelektualno nedorastao poslu predsjednika. Za njega, ratovi postoje da se na njima nešto zaradi.
Trumpov državni tajnik Rex Tillerson je nakon jednog od bezbrojnih Predsjednikovih ispada prestravljeno izjavio: “On je jebeni moron”. A “moronovi” vlastiti odvjetnici su bili itekako uvjereni da je i “jebeni lažljivac”!
Woodward je na kraju zaključio da je Donald Trump u svom prvom mandatu bio daleko najgori predsjednik u povijesti SAD-a.
Trumpov pokušaj kupnje Grenlanda
Časopis Nature objavio je anketu po kojoj je ogromna većina ispitanih američkih znanstvenika, među njima i 80 dobitnika Nobelove nagrade, podržala Kamalu Harris. Među njima je vjerojatno bilo i klimatologa čija upozorenja Trump uredno omalovažava i ismijava. Jedan od njegovih najvećih bisera vezan je upravo uz klimatske promjene.
Još 2019. godine, ubrzo nakon što su znanstvenici poslali još jedno od svojih dramatičnih upozorenja da se led na Grenlandu otapa neusporedivo brže nego što se očekivalo, Trump je došao na genijalnu ideju: kao da se radi o građevinskom zemljištu, poželio je od Danske – otkupiti Grenland!? Njegove pristaše su, uzaludno pokušavajući “pokriti” suludu ideju, “objašnjavali” da je Trump to napravio vođen geopolitičkim interesima SAD-a, zanemarujući da SAD na Grenlandu već ima svoju vojnu bazu. Dakako, bježali su od Trumpove procjene da će, kad se led otopi, prirodni resursi Grenlanda biti lakše dostupni i itekako isplativi.
S Grenlanda i iz Danske su Trumpa odbili nadajući se da je riječ o šali, ali Trump se nije šalio: mada je već imao dogovoren posjet Danskoj, kao uvrijeđeno derište, nakon što je glatko odbijen, posjet Danskoj je – otkazao!
Istovremeno, među klimatskim aktivistima, ali i među znanstvenicima, narastao je očaj jer su u Trumpovoj opsjednutosti zaradom vidjeli nezajažljivost današnjeg kapitalizma uz istodobni izostanak bilo kakvog racionalnog odgovora na globalne izazove koji prijete planeti: nema veze što će u petak biti smak svijeta, hajde da mi do četvrtka što više zaradimo. A svijet je od 2019. do danas zagazio u još veći kaos, klima se nepovratno mijenja, ratuje se na sve strane, geopolitička slika svijeta se ubrzano komplicira, narasta opasnost od nuklearne kataklizme, a suvislih reakcija nema.
’Trumpizam’ opet u Bijeloj kući
Ovi su američki predsjednički izbori pokazali do koje mjere je američko društvo duboko podijeljeno s minimalnim izgledima da Trump i njegova administracija u svom drugom mandatu mogu stvari preokrenuti. Demokrati nisu uspjeli s Kamalom Harris niti privremeno zamaskirati sve promašaje političke “mainstream” najmoćnije zemlje svijeta, bili su to izbori pod egidom “loše ili još gore”. Da je dobila Kamala Harris, Trump i “trumpizam” ne bi tek tako nestali, američko društvo bi i dalje ostalo duboko podijeljeno i pocijepano s nesagledivim posljedicama na zbivanja u cijelom svijetu. Ali, dobio je Donald Trump, jedini američki osuđeni predsjednik, kandidat koji se na Bidena okomio kao na senilnog starca i na kraju postao najstariji izabrani američki predsjednik.
Bit će još gore.
Na svoje bi mogli doći katastrofičari koji, i bez Trumpa u fotelji najmoćnijeg čovjeka na svijetu, misle da je ljudska vrsta preživjela sve, ali neće preživjeti kapitalizam. Rasplet slijedi.
