Svatko od nas godišnje u prosjeku pojede 20 kg ribe što je skoro dvostruko više nego prije 50 godina. Dosegli smo razinu na kojoj velika potražnja za hranom iz mora ugrožava morske ekosustave. Uz klimatske promjene, prelov je najveća prijetnja, a već se suočavamo s rizikom da u budućnosti neće biti divlje ribe za ulov i konzumaciju, upozoravaju iz Svjetske organizacije za zaštitu prirode WWF.
Koje su ugrožene, a koje invazivne vrste?
Upravo zbog ovog alarmantnog stanja, pokrenuli su kampanju “I moru treba odmor” kako bi skrenuli pozornost na odgovornost potrošača prilikom odabira proizvoda iz ribarstva. Naime, pojasnili su koje su to ugrožene, a koje invazivne vrste.
Kažu, velika morska prostranstva koja su stoljećima bila smatrana neiscrpnim izvorom hrane, izlovljena su do kritične točke, a glavni uzroci su razvoj ribolovne tehnologije i povećanje potražnje u posljednjih nekoliko desetljeća.
- More nije supermarket u koji ‘roba’ neprekidno stiže nekim nevidljivim magičnim putem pa su police uvijek pune bez da mi razmišljamo o tome kako. Ono je delikatan živi organizam, ekosustav, sa svojim zakonitostima i potrebama koje se moraju poštovati kako bi taj organizam živio, bio u dobrom stanju i omogućavao ljudima da od njega žive, ističe Hrvoje Čeprnja iz WWF Adrije.
Naglašavaju i da nije sva morska hrana jednaka. Razlikuje se ne samo po okusu i kvaliteti, već i po svom utjecaju na ekosustav. U vremenu kada je većina ribljih stokova prelovljena, odabir održivijih proizvoda može značajno utjecati na njegovo očuvanje.
Iako je situacija ispod površine zabrinjavajuća, Izvješće o stanju ribarstva u Sredozemlju i Crnom moru iz 2023. godine donosi optimistične vijesti.
Održivo ribarstvo
Izvješće pokazuje pad prelova od 15 posto u protekloj godini, što predstavlja značajan napredak i važan korak prema održivosti cijelog sustava. Ovo smanjenje prati kontinuirani trend opadanja pritiska, koji je od 2012. godine smanjen za ukupno 31 posto.
- Ovi podaci bude optimizam i služe kao dodatna motivacija za povećanje zajedničkih napora u uspostavi ekološke ravnoteže i stabilnosti ribolovnih resursa u Sredozemlju. Ako ne nastavimo ovim putem, već bi se za našeg životnog vijeka, moglo dogoditi da je nećemo imati dovoljno za prehranu, dodaje Čeprnja napominjući da se nedostatak već sada odražava na tržište pa je ona cjenovno mnogima u potpunosti nedostižna,
Kako bi osigurao održivo upravljanje resursima, WWF surađuje s ribarima, lokalnim i europskim institucijama te drugim nevladinim organizacijama, istovremeno promičući selektivnije alate i uspostavu “zona bez ribolova” radi oporavka mora i životinjskih populacija. (Agroklub)
