Američki predsjednik Donald Trump na svojoj nedavnoj inauguraciji okružio se globalnom tehnološkom elitom teškom milijarde dolara, koju je smjestio ispred njegovih vlastitih kandidata za kabinet, a mnogi su to protumačili kao znak oligarhije i moći koju posjeduju krupni tehnokapitalisti.
Trumpova tech oligarhija
Našli su se tu vodeći ljudi tehnološke industrije, uključujući izvršnog direktora Mete Marka Zuckerberga, izvršnog direktora Applea Tima Cooka, izvršnog direktora Googlea Sundara Pichaija, osnivača Amazona Jeffa Bezosa, te izvršnog direktora Tesle Elona Muska, ukazujući na sve prisniji odnos između bogate tehnološke elite i novog američkog predsjednika koji je u Bijelu kuću stigao na glasovima na siromašnih i revoltiranih Amerikanaca.
Da će upravo tehno oligarsi, a ne Trumpovi glasači, imati najviše koristi od njegovog sjedanja u Ovalni ured pokazuje i to da je Elonu Musku, koji je Trumpu u kampanji donirao 250 milijuna dolara, zbog njegove pobjede vrijednost porasla za čak 66 milijardi dolara, pa sada vrijedi preko 400 milijardi dolara.
Upravo je ova situacija možda i najbolje opisala vrijeme u kojem živimo, neoliberalnu spregu politike u krupnog kapitala u kojoj građani služe uglavnom kao “korisni idioti” kojima je jedina svrha da na vlast dovedu onoga koga priželjkuju oni koji imaju moć i novac.
Neolibelarna agenda
Neoliberalna agenda forsira deregulacije u ekonomijama širom svijeta, otvaranja nacionalnih tržišta trgovini i kapitalu te zahtjeva da se vlade smanje kroz mjere štednje ili privatizaciju, a neoliberalne politike šire se svijetom od 1980-ih godina, odnosno od vladavine britanske premijerke Margaret Thatcher i američkog predsjednika Ronalda Reagana.
Iako se pojam neoliberalizam koristi još od 1930-ih, u modernom kontekstu postao je ključan nakon financijske krize 2008. godine. Do tada je u ekonomskim krugovima bio smatran uglavnom akademskom temom, no nakon kolapsa financijskih tržišta postao je sinonim za ekonomski model koji je omogućio financijskoj eliti da dominira politikom i ekonomijom. Kritičari su tvrdili da su ljevičarske stranke poput američkih Demokrata i britanskih Laburista napustile tradicionalne vrijednosti ljevice i okrenule se politikama koje su pogodovale globalnim financijskim interesima, čime su pridonijele rastu nejednakosti i nezadovoljstva među biračima.
U proteklim godinama, pojam neoliberalizam često se koristio kao politička uvreda, posebno protiv centrista. No izvan političke retorike, neoliberalizam je način razumijevanja kako su društva preoblikovana prema tržišnoj logici. Njegov utjecaj ne vidi se samo u ekonomskim politikama već i u načinu na koji promišljamo društvo, rad, obrazovanje, zdravstvo i međuljudske odnose. Neoliberalizam nije samo skup tržišno orijentiranih politika, već i filozofija koja redefinira društvene odnose prema ekonomskim principima. Njegova ključna premisa jest da je tržište najbolji mehanizam za raspodjelu resursa, a konkurencija jedini legitimni organizacijski princip ljudske aktivnosti.
Univerzalno tržište i ekonomski subjekti
Gledajući kroz neoliberalnu prizmu, možemo vidjeti kako su političari poput Margaret Thatcher i Ronalda Reagana oblikovali društvo kao univerzalno tržište, a pojedince kao racionalne ekonomske subjekte. Cilj je bio smanjiti socijalnu državu, deregulirati tržišta, smanjiti poreze i omogućiti slobodno kretanje kapitala. No neoliberalizam nije bio samo popis pro-tržišnih politika – to je bio pokušaj preoblikovanja same društvene stvarnosti.
Kako su se neoliberalne ideje širile, ekonomski pojmovi poput konkurencije, racionalnog ponašanja i savršene informiranosti proširili su se na sve aspekte života. Ljudi su sve više poticani da sebe doživljavaju kao poduzetnike vlastitih talenata i inicijativa, stalno se prilagođavajući zahtjevima tržišta.
Politika kao natjecanje za “kupce”
Obrazovanje je postalo tržište u kojem studenti ulažu u “kapital” svojih diploma kako bi ostvarili povrat na uloženo kroz karijeru. Zdravstvo se sve češće tretira kao potrošački sektor u kojem pacijenti biraju “najbolje usluge” umjesto da imaju univerzalnu skrb. Politika se pretvorila u natjecanje za “kupce” – birače – koji se ciljaju oglašivačkim i marketinškim strategijama. Čak su i međuljudski odnosi sve više pod utjecajem tržišne logike, gdje društvene mreže potiču kulturu osobnog “brendiranja” i neprekidnog natjecanja za pažnju.
Neoliberalizam duguje mnogo austrijskom ekonomistu Friedrichu Hayeku, koji je u tržištu vidio više od ekonomskog mehanizma - smatrao ga je sustavom koji otkriva istinu.
- Kako kombinacija fragmenata znanja koje posjeduju različiti umovi može dovesti do rezultata koji bi, da ih se želi postići namjerno, zahtijevali znanje koje nijedan pojedinac ne može posjedovati?, napisao je svojedobno.
Po njemu, tržište funkcionira poput uma koji prikuplja i obrađuje informacije bolje nego bilo koja vlada ili birokratski sustav.
Iako je Hayek 1930-ih izgubio intelektualnu bitku protiv Johna Maynarda Keynesa, čiji je model državne intervencije dominirao poslijeratnom ekonomijom, njegove su ideje kasnije doživjele trijumf. Margaret Thatcher i Ronald Reagan obnovili su Hayekovu viziju, zagovarajući slobodno tržište, smanjenje regulacije i rezanje državne potrošnje.
“Velika ideja” definira moderno društvo
Hayekova Velika Ideja proširila se daleko izvan ekonomije – postala je filozofski okvir kroz koji je definirano moderno društvo. U neoliberalnoj viziji, vlade ne bi trebale intervenirati osim kako bi osigurale uvjete za slobodno tržište. Ova filozofija postala je temelj ekonomske politike posljednjih desetljeća, od međunarodnih trgovinskih sporazuma do financijalizacije svakodnevnog života. No, neoliberalizam nije ispunio obećanje o prosperitetu za sve. Umjesto toga, proizveo je ekonomiju u kojoj mali broj pobjednika dominira, dok većina ostaje nesigurna. Kako su ljudi gubili povjerenje u sustav, okrećući se populizmu i nacionalizmu, pokazalo se da je neoliberalizam izravno povezan s današnjom političkom krizom.
Pobjeda Donalda Trumpa i Brexit nisu samo reakcije na ekonomske nejednakosti, oni su simptom dublje krize sustava koji je obećavao slobodu, ali je mnogima donio nesigurnost. Neoliberalizam je stvorio društvo u kojem tržište odlučuje o svemu, dok su javne institucije oslabljene. U takvom svijetu, politička rasprava zamijenjena je tržištem informacija – svijetom klikova, lajkova i dezinformacija.
Neoliberalizam je oblikovao svijet kakav danas poznajemo. Donio je globalizaciju, tehnološki napredak i rast bogatstva, ali i društvo u kojem ekonomska logika sve više zamjenjuje političke i etičke odluke. U tom procesu, institucije koje su nekoć štitile demokratske vrijednosti oslabljene su, dok su društvene nejednakosti dosegle kritične razine.
Sprega politike i krupnog kapitala
Upravo u takvom društvenom uređenju može se događati ono što nazivamo spregom politike i krupnog kapitala, ali i ekstremna zavisnost države o privatnom kapitalu i interesima, a primjera za to je mnogo. Od već spomenute bankarske krize 2008. godine, koja je uzdrmala svijet, nakon čega je država intervencijama spašavala krupni bankarski kapital, preko farmaceutskih kompanija poput Pfizera, Johnson & Johnsona i Moderne koje ulažu milijarde dolara u lobiranje kako bi osigurale visoke cijene lijekova u SAD-u i unatoč kritikama na visoke cijene inzulina i lijekova za rak, uspjevaju blokirati brojne prijedloge zakona koji bi ograničili profite, do tehnoloških giganata koji troše milijune dolara na lobiranje kako bi spriječile strože zakone o privatnosti podataka i tržišnoj konkurenciji, do naftnih kompanije poput ExxonMobila, Shella i BP-a koje su desetljećima su financirale kampanje za poricanje klimatskih promjena i blokirale zakone koji bi smanjili emisije CO2. Unatoč znanstvenim dokazima o globalnom zatopljenju, energetski sektor je, kroz političke donacije i lobiranje, spriječio drastične mjere protiv fosilnih goriva, a administracija Donalda Trumpa povukla je SAD iz Pariškog sporazuma, dijelom pod pritiskom naftnih lobija.
Urušavanje neoliberalizma?
Danas se postavlja pitanje: je li neoliberalizam i dalje dominantna ideologija ili svjedočimo njegovu urušavanju? Ako smo desetljećima živjeli u Hayekovom svijetu, hoćemo li uskoro ući u novo razdoblje – razdoblje u kojem će tržište prestati biti ultimativni arbitar vrijednosti, a politika će se ponovno okrenuti pitanjima pravednosti, solidarnosti i zajedničkog dobra.
Neoliberalizam je ostavio dubok trag na društvo, a njegova ostavština bit će ključna tema budućih političkih i ekonomskih rasprava. Pitanje više nije samo hoće li neoliberalizam preživjeti, već kako će društva odgovoriti na njegove posljedice i kakav će ekonomski i politički sustav oblikovati budućnost.
