Grgo Peronja, direktor Odvodnje, ispričao je u razgovoru za Zadarski tjednik kako trenutačno napreduju radovi na aglomeraciji u gradu Zadru te otkrio potencijalne probleme. Provjerili smo koliko je površine grada priključeno na cjevovode te uspijevaju li, s obzirom na obim posla, zadovoljiti i potrebe korisnika i potrebe izvođača radova.
Naime, aglomeracija je zamišljena tako da je putem izvora koji su dostupni Republici Hrvatskoj, a uz vođenje krovne agencije za vodno gospodarstvo Hrvatskih voda, usmjerena na način da sve što se može staviti u jednu suvislu cjelinu obuhvati u jedan projekt...
Vanjski prsten na već izgrađenu kanalizaciju
- To u naravi znači da brojke koje moraju biti kandidirane i prihvaćene moraju imati svoj početak i kraj što direktno na kraju posla ljudima omogućuje novi priključak, s tim da je potrebno osigurati i priključak otpadnih voda. Dakle, ne može se početi raditi neki dio koji nema mogućnosti trenutačne adaptacije na postojeću mrežu. Tako je u ovoj aglomeraciji u Zadru nastalo 28 podprojekata koji se od Crvenih kuća, Bilog briga, Bokanjca, Dikla, Petrčana i Kožina razgranao u spomenute cjeline i obuhvaćeno je sve ono što je tada moglo biti spojeno na izgrađenu mrežu. Postojali su i neki manji dijelovi grada koji nisu ušli u aglomeraciju upravo zato što nije postojala veza između već izgrađene kanalizacije i tog dijela. Konkretno, govorim o Dračevcu i Crnom na kojima nismo imali kolektore na kojega bi se mogli spojiti, tumači Peronja i dodaje da je razlog jednostavan - EU ne dozvoljava da se nešto izgradi pa dorađuje naknadno, dakle pravila su takva da u trenutku kad je sve završeno, treba se spojiti priključcima.
Oni su, nastavlja Peronja, osim spomenutih naselja u koje spadaju i Ploče pokrili ogromnu površinu i sva naselja koja su mogli i u tih 28 projekta obuhvaćen je jedan vanjski prsten na onu već izgrađenu kanalizaciju.
- Zamislimo to kao nekakve koncentrične krugove, kao kad se baci kamen u vodu pa nastaju krugovi, dakle postoji uređaj kao centar svega, on služi pročišćavanju otpadnih voda jer ovo se ne radi kako bi se otpadne vode pustile u more. To je prošlo vrijeme kada se puštalo u Jazinama, Kolovarama i gdje god se moglo. Kako bi se god koja zgrada radila, pusti prvu cijev i pusti otpadne vode u more. Toga više nema, sad se traži suvisli sustav, u sredini čega je uređaj oko čega idu sustavi kolektora itd. A kad dođe do jedne mjere, na to se nadprojektiraju svi ostali sadržaji. Dakle kroz D-8 imamo jedan veliki kolektor i na njega spajamo kvartove koji su u blizini, kolektor visoke zone je došao do križanja Puta Bokanjca i križanja Hrvatskog Sabora i dao nam mogućnost da radimo stari i Novi Bokanjac i tako redom. Kad je projekt došao do toga da je prihvaćen od strane EU, a to su poslovi koji su stajali i novca i radili su se godinama i potrošila se ogromna energija ljudi i kada je EU napokon dala zeleno svjetlo i dozvolila sufinanciranje projekta, mi smo krenuli u realizaciju, priča Peronja.
Cjelina Petrčane
Vrijednost cijelog projekta iznosi 567 milijuna kuna, do sada su, saznajemo od Peronje, dogovorili oko 530 milijuna kuna, nisu dogovorili samo jednu cjelinu od 12 ugovora, a to je cjelina Petrčane, a razlog tome je što je iznos, zbog pandemije i zbog rata u u Ukrajini, viši za 184 milijuna kuna.
- Iz tog smo razloga morali proći veliku proceduru kako bi se ta razlika prihvatila. Pri kraju smo posla i nadamo se kako će ubrzo uslijediti odluka o zadnjoj arbitraži. No, sad se baziramo na ugovorenim stavkama i čekamo zeleno svjetlo za nastavak radova. Od 11 tekućih ugovora dobar se dio uspješno konzumira, ali ima dijelova i koje moramo ubrzati i na tome radimo, govori Peronja.
Kad je riječ o površini grada priključenoj na cjevovode, trenutačno smo na 76 posto pokrivenosti po stanovniku i količinama, a ostalo je na septičkim jamama, s tim da bi ovim projektom digli priključenje na cjevovode na skoro 95 posto od ukupnog broja voda.
- Širi centar grada i grad je relativno dobro pokriven, uglavnom tamo gdje su zgrade, a sad krećemo tamo gdje su kuće i gdje ima puno manje stanovnika. Zadar jedini ima adekvatno pročišćavanje od svih gradova na obali koji zadovoljava standarde EU. Svi ostali to trebaju to tek izgraditi. U ovom projektu bit će spojeno preko 5.000 priključaka što znači nekih 17. 000 ljudi, premda te brojke variraju jer ima kuća u kojima zimi nitko ne živi, a ljeti se u njima radi, objašnjava Peronja.
Što se tiče septičkih jama, one nisu građene nepropusno, nego su rađene rupe u zemlji, a zidovi se ne bi betonirali ili bi se eventualno betonirao jedan zid. I tada se događa procjeđivanje, tumači Peronja, a kroz te kaverne otpadna voda odlazi direktno u more. One bi trebale biti betonirane, a nisu, tek možda ove novije da, ali upravo zbog toga se i rade cjevovodi.
Bokanjac je izvrstan
- Jer iz otpadnih voda dolaze i smrad i bolest i mi upravo to želimo spriječiti. U Zadru je primjetan ogroman primjer interpolacije u prostoru, iz razloga što su današnji objekti priključeni na infrastrukturu i više ne možete graditi zgrade ukoliko nemate kanalizaciju, odnosno kolektor. Dakle, stanovnici koji su danas priključeni na jame su velikom problemu. Od 528 milijuna do 31.8. bili smo na preko 200 milijuna realizacije, dakle da smo išli iz gradskog proračuna iz kojeg je godišnje moguće priskrbiti eventualno 10 do 15 milijuna kuna godišnje, da bi realizirali ovakav projekt trebalo bi nam barem 20 godina. Do kraja godine ćemo realizirati skoro 240 milijuna što će biti skoro polovina realiziranog posla. Projekt solidno ide svojim tijekom, Bokanjac je izvrstan, oprema je riješena, dogradnja uređaja je negdje na 40 posto, u Zadru smo na nekih 24 posto i voljeli bismo da smo tu malo brži i nadamo će da će izvođač u budućnosti malo podići tu razinu. No, sve u svemu, s obzirom na 61 aglomeraciju koja je u RH aktivna, mi se nalazimo u gornjoj polovini. Kraj ugovora je 31. 12 2023 godine, međutim postoji najava i priprema se ekstenzija ugovornog roka kroz tzv. faziranje u kojemu bi se jedan dio posla proširio na cijelu 2024. godinu, a dakako sve je ovisno o događanjima u svijetu na koje nitko ne može utjecati. Uglavnom Bokanjac će biti riješen, a Zadar će biti na nekih 65 posto s postojećim sredstvima, od kojih EU sudjeluje sa nepovratnih 70 posto, ostatak će biti kada produžimo ugovor, ističe Peronja.
Nameće se pitanje mogu li se zadovoljiti potrebe izvođača radova i korisnika.
- Današnje stanje, što se tiče septičkih jama, takvo je da mi ne udovoljavamo potrebama niti blizu, a razlog tome što trenutačno radimo na više od sto ulica, izvođač nama najavi kako će ići u određenu ulicu, a u istom trenutku mi pokušavamo iscrpiti sve kuće i nije bitno jesu li na redu ili nisu jer sada zbog potrebe projekta jednostavno to nije moguće, izvođači moraju raditi, a mi moramo crpiti. A događa se i to da se iz razloga što su jame bez zidova izlijevaju u iskopane kanale koje moramo iscrpiti, a u isto vrijeme drugi stanari čekaju. Mi kamiona imamo, a da kupujemo nove nema smisla jer stoje po dva milijuna kuna, a radovi će biti gotovi za godinu ili dvije i tada nam jednostavno neće biti potrebni. Moramo se strpjeti i uskoro će sve biti gotovo za dobrobit svih nas, zaključuje Peronja.
