Unatoč besplatnoj ili simboličnoj školarini u državama poput Njemačke, Austrije ili Češke, životni troškovi su ipak jedan od glavnih izazova. Primjerice, student u Berlinu mjesečno treba 500–1.200 eura za smještaj, hranu i prijevoz, dok su u Beču ili Amsterdamu ti iznosi još veći. Mnogi studenti oslanjaju se na studentske poslove, ali radna dozvola često ograničava rad na 20 sati tjedno, što otežava balans između posla i studija. Naša sugovornica Barbara, prošle godine završila je magistarski program na jednom od bečkih sveučilišta, ističe kako su joj financije bile najveći problem jer su studenti iz Hrvatske ograničeni ponudom i visinom stipendija u usporedbi s kolegama iz susjednih nam zemalja. Kao jedan od glavnih nedostataka ističe činjenicu da ukoliko je student stupendiran od strane svog Sveučilišta (što je i slučaj kod velike većine hrvatskih studentata u inozemstvu) tada je tom studentu onemogućeno natjecanje za stipendije koje se nude u Hrvatskoj. Isto tako, napominje, kako jedan od kriterija kao što je visina prosjeka ocjena je u većini slučajeva gotovo nemoguće "prevesti" u hrvatski sistem vrednovanja znanja jer su ocjene vani u slovaima A,B,C,F ili su to brojke do 4 ili do 10.
Zadar donekle ima strategiju za svoje inozemne studente
U vrijeme kada studiranje van granica postaje sve popularniji izbor za mlade, Grad Zadar ističe se svojom proaktivnom politikom stipendiranja koja omogućava studentima iz Zadra da se obrazuju bilo gdje u inozemstvu. Kroz razgovor s Tihanom Magaš, pročelnicom za školstvo, otkrivamo kako grad upravlja ovim programom i koje prilike nudi svojim mladim građanima.
- Grad Zadar svake godine dodjeljuje 145 novih stipendija, a iznosi stipendija su povećani od akademske 2023./2024. godine, objašnjava Magaš. Prema pravilima, studenti koji studiraju izvan mjesta prebivališta primaju 150 eura mjesečno, dok oni koji ostaju unutar grada dobivaju 120 eura. Studenti na deficitarnim zvanjima mogu računati na čak 180 eura mjesečno.
Pročelnica naglašava da Pravilnik o stipendiranju učenika i studenata omogućava svim studentima s prebivalištem u Zadru da se prijave za stipendiju, neovisno o lokaciji njihovog sveučilišta.
- Nema prepreka za naše studente; svi koji ispunjavaju uvjete mogu aplicirati, dodaje Magaš, ističući kako Pravilnik ne zahtijeva obavezni povratak studenata u Hrvatsku nakon studija.
Kada je riječ o poticanju povratka, Grad Zadar ne primjenjuje pritisak na studente, ali se trudi stvoriti privlačne uvjete za njihov eventualni povratak.
- Cilj nam je stvoriti prilike koje privlače mlade da se vrate i nastave živjeti i raditi ovdje, kaže Magaš. Također se osvrnula na mogućnosti koje studenti imaju kroz različite Erasmus + programe i međunarodne stipendije koje im omogućuju usporedbu različitih obrazovnih sustava.
Važno je napomenuti da stipendije nisu jedini oblik potpore; grad Zadar također dodjeljuje jednokratne financijske potpore u neoporezivom iznosu, što je dodatni poticaj za studente, s ukupnim brojem od 351 aktivnog stipendista i proračunom od 550 000 eura namijenjenim za ovu svrhu.
Usprkos svom proaktivnom pristupu, Grad se suočava s određenim nedostacima u svojem modelu stipendiranja koji mogu utjecati na efikasnost i privlačnost programa. Jedan od ključnih nedostataka je relativno niska mjesečna izdvajanja za studente koji studiraju izvan Zadra. Iznos od 150 eura mjesečno često nije dovoljan za pokrivanje temeljnih troškova života u Hrvatskoj, a kamo li u većim gradovima u Europi gdje troškovi života mogu biti znatno veći. Ovo može ograničiti pristup visokokvalitetnom obrazovanju za one s manje financijskih sredstava, potičući ih na uzimanje dodatnih studentskih poslova koji mogu ometati njihovo obrazovanje. Za usporedbu, Njemačka svojim studentima nudi iznose od oko 400 eura na mjesečnoj razini, a većina njihovih studenata osim državne, federalne stipendije, koristi i lokalne, odnosno regionalne sličnog iznosa te se na taj način gotovo u potpunosti financiraju od strane vlastitih institucija. Primjerice, susjedna nam Crna Gora svojim studentima u inozemstvu, uz stipendiju, pokriva i putne troškove odlaska u mjesto studiranja.
Drugi nedostatak je nedostatak dodatnih potpora za specifične skupine studenata, poput onih koji se upuštaju u istraživačke projekte ili one koji se nalaze u akademski zahtjevnijim programima koji zahtijevaju veće materijalne i vremenske resurse. Iako su stipendije povećane, dodatne potpore za takve situacije mogle bi značajno poboljšati akademski uspjeh i zadovoljstvo studenata.
Također, strategija grada ne uključuje mjere koje bi direktno poticale povratak diplomiranih studenata u Zadar, osim stvaranja općih privlačnih uvjeta za život i rad. Odsustvo ciljanih programa koji bi povezivali studente s lokalnim poslodavcima ili ih motivirali za povratak i investiranje u lokalnu zajednicu može rezultirati ‘odlijevom mozgova‘, gdje studenti odluče ostati u inozemstvu nakon studija.
