U vremenu kada govorimo o granicama turističkog rasta i prekomjernom turizmu, vrijedi pogledati na strukturu i kapacitete smještaja u Zadarskoj županiji, jer se konačno i ovdje traži - održivi turizam. Prema podacima Turističke zajednice Zadarske županije trenutačno imamo registriranih 375.172 turističkih kreveta, zajedno s pomoćnima. S obzirom na to da Zadarska županija službeno broji 169.853 stanovnika, nije teško izračunati da danas imamo oko dva i pol puta više turističkih kreveta, odnosno turista, nego što imamo stanovnika!
Zadarska županija kao vječni prvak tzv. nekomercijalnog turizma
Malo više od polovice navedenih kapaciteta, 192.108 kreveta pripada nekomercijalnom smještaju u što spadaju vikendice, apartmani i stanovi za odmor isključivo njihovih vlasnika, a naši propisi dopuštaju da u njima boravi i rodbina i prijatelji vlasnika. Takvih je objekata, koji su prijavljeni u eVisitor, na području Zadarske županije 39.218 i čine 51,21% od ukupnog broja turističkih kreveta, što je više od polovice. Ova statistika pokazuje da je Zadarska županija, uz Primorsko-goransku, neprikosnoveno kraljevstvo nekomercijalnog turizma u zemlji, s apsolutnim predvodnikom otokom Virom.
Je li to dobro ili loše, valja prosuditi prema analizama koje su povjerene turisitčkim zajednicama, a kojima će se određivati je li došlo do prekomjernog turizma. Kad su u pitanju financijske koristi od nekomercijalnog turizma, zna se kako je on itekako unosan, jer su takvi gosti uložili značajan novac u samu kupnju objekata ili zemljišta, a potom podizanja objekata. Iako noćenje ne plaćaju. lokalnim zajednicama ostavljaju značajna sredstva, makar im je prosječna potrošnja manja od turista koje određujemo kao komercijalne. Dok takav prihod od turizma, kada su domaći ljudi u pitanju, ne uvećava društveni bruto proizvod zemlje, već ga samo preraspoređuje unutar zemlje, kada su stranci u pitanju to je značajno za uvećanje BDP-a. Ako uzmemo konkretan primjer Vira, kao najveće takve sredine u zemlji, više je stranih vlasnika vikendica i apartmana nego domaćih ljudi.
Zakonom je propisano prijavljivanje osoba koje borave u vikendicama (“ Vlasnik kuće ili stana za odmor obvezan je u roku od 24 sata od dolaska prijaviti u sustav eVisitor sve osobe koje borave u toj kući ili stanu, te zadnjeg dana boravka odjaviti njihov boravak”), što nije samo stvar turističkih podataka već i sigurnosti, što znači da su ti pdaci važni policiji, ali i komunalnim, zdravstvenim i drugim službama.
Vlasnici i njihova rodbina i gosti dužni su plaćati i paušalnu turističku pristojbu. Ona, konkretno za Zadar, iznosi godišnje 9 eura za vlasnika, a toliko je i za drugog člana obitelji (domaćinstva), dok je za svakog sljedećeg člana 3,5 eura, a za prijatelje se treba po noćenju platiti 1,33 eura.
Dvije trećine “komercijale” čine iznajmljivači
Komercijalni smještaj, prema propisima je to onaj u kojem se noćenje naplaćuje, je u manjini. U njemu dominiraju tzv. objekti u domaćinstvu, apartmani i sobe za odmor, mahom kao dopunska paušalna djelatnost. U takvom je vidu smještaja, kojeg u turističkom svijetu nazivaju objekti za kratkoročni najam, 119.330 kreveta (od toga 12.802 pomoćnih), u 34.735 smještajnih jedinica, odnosno 18.517 objekata. To je 31.81% svih kreveta. Kad gledamo samo komercijalne krevete, bez prethodno spominjanih nekomercijalnih, njih je ovdje ukupno 183.064. Prema tome, kada smo kod komercijalnih kapaciteta, iznajmljivački, odnosno smještaj “u domaćinstvu”, s gotovo 120 tisuća kreveta čini čak 66% komercijalnih kreveta.
Slijede kampovi s 32.409 kreveta ili bolje reći potencijala za prihvat gostiju, jer se ovdje radi o parcelama kod kojih nije moguće brojiti krevete i kamp kućama gdje je to mjerljivo. Kampovi su nam u ukupnom broju na 8,64% svih kapaciteta, odnosno oko 18% samih komercijalnih kapaciteta. No, s kampovima, bilo da na parcelu stane kamper s tri ili pet osoba, kod brojki i prihoda nemamo problem jer se prijavljuje svaka osoba.
Iza toga dolaze ostali ugostiteljski objekti za smještaj. To je širok pojam, ali u njega ubrajamo hostele, apartmanska naselja, apartmane, kampove, sobe, ako su organizirane kao pravne osobe. U njima je u Zadarskoj županiji 17.906 kreveta u 4.798 smještajnih jedinica. Takvih objekata imamo 1.175, a u vlasništvu su 776 poreznih obveznika. To čini oko 5% svega ovdašnjeg smještaja, odnosno oko 10% komercijalnog.
Hoteli na 3,3% kapaciteta?!
Tek sad smo na hotelima, koji na ovom području broje 12.370 kreveta, što je 3,3% (?!) turističkih kreveta u županiji. Imaju 5.394 smještajne jedinice, dakle sobe, apartmane ili studija. Navedena su 94 takva objekta u 80 tvrtki. Inače, u turističkom se svijetu hoteli smatraju osnovnim turističkim smještajem, i u svim konkurentskim zemljama oni čine od 50, pa i više od 75% svih kapaciteta.
Turistička zajednica nema evidenciju čartera i jahti koja se vodi u eCrew sustavu u drugom Ministarstvu mora, prometa i infrastrukture. Iako je Hrvatska s oko 5.000 charter plovila najveća charter flota na svijetu, ne znamo koliko ih je u Zadarskoj županiji, već se ti podaci dobivaju naknadno. Postoji i nedostatak evidencija brodova u vlasništvu. Naime, noćenja se prate samo kod gostiju koji unajmljuju brodove, a ne i vlasnika brodova.
S obzirom na novi Zakon o turizmu, jasno je da je pred turističkim zajednicama golem posao, jer je zakonodavac na njihova pleća prebacio problem prekomjernog turizma odnosno zadaću razrade održivog turizma, koji čuva okoliš i ne remeti život građana.
Jadranska Hrvatska u istim problemima kao Barcelonska oblast
Hrvatska se, prema europskim statističkim izračunima u tzv. NUTS II regijama, dijeli na Panonsku, Zagreb, Sjevernu Hrvatsku i Jadransku Hrvatsku. Preme izračunima turističke opterećenosti na razini Europe, Jadranska Hrvatska dijeli prva tri mjesta s Palma de Mallorcom i Barcelonskom oblasti, kada je u pitanju broj noćenja u odnosu na broj stanovnika. Jasno je da smo u Zadarskoj županiji turistički preopterećeni. Poseban je problem izrazita sezonalnost, jer 66% gostiju i noćenja imamo u srpnju i kolovozu. Kako pomiriti zahtjev za održivosti s nuždom turizma kao osnovne gospodarske djelatnosti na ovim prostorima koja participira s više od 20% u BDP-u, zadatak je koji su Vlada i Sabor zadali turističkim zajednicama. Upravo se čeka usvajanje Pravilnika o metodologiji izrade plana upravljanja destinacijom, Pravilnika o metodologiji izračuna prihvatnog kapaciteta i Pravilnika o pokazateljima za praćenje razvoja i održivosti turizma, o čijim nacrtima javna rasprava završava 25. kolovoza. Nakon toga slijedi posao, ne samo za turističke zajednice, već i za gradove, općine, županije, ministarstva i Vladu, a vjerojatno, zbog niza nužnih zakonskih izmjena, i Sabor RH.
