Kada je Marcel Duchamp početkom 20. stoljeća predložio da se porculanski pisoar smatra umjetnošću i prijavio ga za izložbu u New Yorku, preokrenuo je umjetnički svijet naglavačke. Duchamp je tvrdio da bilo što može biti umjetnost ako umjetnik tako odabere i označi nešto kao umjetničko djelo. Bila je to iznimno revolucionarna misao koja je dovela u pitanje dotadašnje poimanje umjetnosti kao nečeg lijepog, tehnički vještog i emotivnog.
Umjetnost koju nije oblikovala ruka umjetnika
Na sličan način, umjetnička djela stvorena uz pomoć umjetne inteligencije remete prihvaćene norme u svijetu umjetnosti. Kako tvrdi filozofkinja Alice Helliwell sa Sveučilišta Northeastern u Londonu, ako pravom umjetnošću možemo smatrati radikalna djela i ona koja odudaraju od ustaljenih normi poput Duchampova pisoara i kreveta Tracey Emin, kako onda nešto stvoreno generativnim algoritmom može biti odbačeno kao umjetnost? Naime, oba djela bila su kontroverzna u svoje vrijeme jer su nastala od predmeta koje tehnički nije oblikovala “ruka umjetnika”.
- Povijesno gledano, način na koji razumijemo definiciju umjetnosti se mijenjao. Teško je razumjeti zašto pisoar može biti umjetnost, a djelo stvoreno generativnim algoritmom ne bi moglo, smatra Helliwell.
Robotski umjetnici kao personifikacija suvremenog ljudskog straha
Robotska umjetnica Ai-Da je personifikacija jednog od suvremenih društvenih strahova – porasta algoritama umjetne inteligencije koji odnose poslove i potencijalne dominacije robota. No tehnološke revolucije, poput one umjetne inteligencije, ne moraju označiti “kraj umjetnosti”, kako mnogi strahuju.
Umjesto toga, mogu potaknuti umjetničku metamorfozu i otvoriti put potpuno drugačijim načinima gledanja i stvaranja, tvrdi Marcus du Sautoy, matematičar sa Sveučilišta u Oxfordu i autor knjige The Creativity Code: Art and Innovation in the Age of AI. Ljudi su podjednako skloni ponašanju poput strojeva, ponavljanju istih obrazaca i zarobljenosti pravilima, kao slikar ili glazbenik koji ne izlaze iz svog stila.
- Umjetna inteligencija bi nam mogla pomoći da prestanemo djelovati poput strojeva i potaknuti nas da ponovno budemo kreativni kao ljudi, smatra du Sautoy koji u umjetnoj inteligenciji vidi snažnog suradnika u potrazi za ljudskom kreativnošću.
Postoje povijesni primjeri tehnologije koja nas je oslobodila stvaralačkih okova, poput izuma fotografije u 19. stoljeću. Neki su umjetnici kameru vidjeli kao antitezu umjetniku, a fotografije kao smrtnog neprijatelja umjetničkog establišmenta. No, fotografija je postala katalizator razvoja eksperimentalnog modernog umjetničkog pokreta 20. stoljeća.
S time se slaže i kustos i povjesničar umjetnosti Vanja Babić koji smatra kako je ipak još uvijek prerano za reći mijenja li umjetnost generirana umjetnom inteligencijom način na koji razumijemo pojam umjetnosti.
- Za sada bih mogao reći da vjerojatno mijenja u podjednakoj mjeri kao što su to u prošlosti činile neke ranije tehnološke novotarije. Svaka nova tehnologija na određeni je način utjecala na umjetničke procese. I izum uljanih boja negdje početkom 15. st. odrazio se na slikarstvo, slično je i s fotografijom ili televizijom, kada govorimo o novim medijima, smatra Babić.
Upitna kreativnost umjetne inteligencije
Premda je umjetna inteligencija pomoću svojih algoritama sposobna generirati raznovrsne slike i crteže, čini li ju to kreativnom samu po sebi? Možemo li joj pripisati autorstvo, ili ono ipak pripada umjetnicima čijim je djelima trenirana i tvorcima algoritma koji su je osmislili? Može li se algoritam ili robot opisati kao kreativno biće, umjetnik ravnopravan čovjeku, ostaje predmet rasprave, i to ponajviše zbog pitanja autorstva.
Plagijat je opravdana briga mnogih umjetnika jer se njihova djela koriste za treniranje algoritama, a potom mogu biti oponašana u proizvodima koje generativni alati stvaraju, što je pokazao i nedavni slučaj kada je Chat GPT pokrenuo algoritam koji oponaša vizualni stil animiranih filmova studija Ghibli, pa je u samo nekoliko dana internet preplavila gomila takvih slika, kojih sada navodno ima mnogostruko više nego svih Ghiblijevih animiranih kadrova sveukupno.
- Kod izložen podacima, poput postojećih umjetničkih djela, sposoban je učiti, mutirati i evoluirati. To znači da se kod na kraju tog procesa razlikuje od onog koji je čovjek izvorno napisao. Postoji mogućnost da proizvede nešto što zaslužuje da se nazove kreativnošću koda, a ne čovjeka koji je proces pokrenuo. To je poput Picassa koji je stvoren iz DNK svojih roditelja, no njegova kreativnost rezultat je njegova učenja i izloženosti svijetu. Nikad ne bismo zaslugu pripisali roditeljima, iako je sve počelo njihovim kodom, odnosno DNK-om, kaže du Sautoy.
Kreativne suparničke mreže
Postoje i moćni algoritmi poznati kao kreativne suparničke mreže, koji su osmišljeni da namjerno stvaraju nešto što se suprotstavlja uzorcima u treniranim podacima, kršeći stil umjetnosti na kojoj su trenirani. Takvi AI sustavi proizvode iznimno iznenađujuće rezultate, a njihovi programeri često ne znaju kako je sustav došao do takvih rezultata, iako su ih sami dizajnirali. To je čest i zabrinjavajući problem u cijelom AI svijetu. Kako možemo vjerovati odlukama ili ishodima umjetne inteligencije ako ne razumijemo kako je do njih došla?
Mogućnost postojanja zaista umjetničkih strojeva dovodi u pitanje duboko ukorijenjeno uvjerenje o tome što nas čini ljudima. Umjetnost se dugo smatrala isključivo ljudskom djelatnošću, stvaranom od ljudi za estetsko uživanje drugih ljudi, a umjetnička djela vizualna su manifestacija njihovih želja i strahova, frustracija i poštovanja, ili barem potrebe da stvaraju iz praktičnih, ekonomskih ili emocionalnih razloga.
Stvaraju li neživi entiteti umjetnost?
Možemo li, dakle, stvaranja neživih entiteta smatrati umjetnošću prema istoj definiciji? Neki smatraju da i životinje već stvaraju oblike umjetnosti, a istraživanja su pokazala da golubovi, primjerice, mogu razlikovati različite vrste umjetničkih djela. Du Sautoy smatra da se sve svodi na namjeru, to je ono što “doista razlikuje kreativnost čovjeka i stroja”.
- Nijedan stroj nije potaknut da se izražava kreativno. On je pokrenut ljudskom namjerom, rekao je.
Znači li to da umjetna inteligencija još nije potpuno sposobna stvoriti pravu umjetnost? Uostalom, računalnim algoritmima nedostaje stvarno životno iskustvo, a roboti poput Ai-De, iako sposobni za slikanje autoportreta zbog posjedovanja kamera koje snimaju okolni prostor, nemaju stvarnu samosvijest. To pitanje i dalje izaziva rasprave, a Babić smatra kako takva djela ipak ne bi trebalo nazivati umjetnošću.- Ne bih koristio termin “AI umjetnost”. Volio bih da algoritam ima ulogu kista ili kamere, a programera bi se možda uvjetno moglo nazivati meta-umjetnikom, a korisnika meta-korisnikom. Također, smatram da je umjetnost stvorena uz pomoć umjetne inteligencije, ako je to uopće umjetnost, danas uvelike inferiorna ranijoj konceptualnoj umjetnosti, rekao je Babić koji smatra da današnji AI radovi “ponajviše izviru iz djetinjaste narcisoidnosti tehno-frikova”.
AI ne može sve
- Također, nije posve točno da AI može sve. Neka napravi kvalitetan asamblaž ili enformel. Ili neka izvede performans odnosno akciju u javnom prostoru. Neka naslika dripping u stilu Jacksona Pollocka. Ovdje mislim na stvarnu materičnost svih tih uradaka, na prave slike, a ne na nekakve digitalne isprinte, smatra ovaj povjesničar umjetnosti.
No, umjetnost je, kaže stara izreka, u oku promatrača. Kao ljudi, prepoznajemo uzorke i divimo se umjetnosti prisutnoj u prirodi poput zamršene paukove mreže ili raskošnog perja pauna. Ptičji pjev nazivamo glazbom, a udvaranja nekih životinja plesom. Brojne su životinjske vrste koje pokazuju kreativna ponašanja koja bismo mogli opisati kao umjetnička, a premda ne stvaraju ta djela s namjerom da budu uživana kao umjetnost, njihova je namjera u osvajanju partnera ili zastrašivanju suparnika jednako stvarna.
Kako god odlučili definirati umjetnost ili umjetnika, jasno je da algoritmi umjetne inteligencije i strojevi poput Ai-De već utječu na umjetnički svijet, a njihova se djela izlažu uz tradicionalne oblike umjetnosti u umjetničkim galerijama diljem svijeta. No, kad je riječ o vrednovanju autentičnosti i vjerodostojnosti AI umjetnosti, jednom od najspornijih aspekata te discipline, snažan je argument kako je sva umjetnost je rezultat onoga što joj je prethodilo, a kreativnost ne može nastati ni iz čega.
