Nakon predstavljanja 13 naraširenijih sorti grožđa na svijetu, među kojima 10 vinskih, predstavili smo i 10 najraširenijih u Hrvatskoj, uz konstataciju da, kao rijetko koja zemlja, imamo dominaciju jedne sorte i to Graševine. Nje imamo na 4,3 tisuće hektara, od 13 tisuća koliko ih službeno vodimo, dakle oko 27%, odnosno 20,7 milijuna trsa u odnosu na 70,6, koliko službeno prijavljujemo. Kad tome dodamo Malvaziju istarsku i Plavac mali crni, već smo na više od 38 milijuna trsova. Dakle, ove nam tri sorte pokrivaju više od 50% vinograda, a u vinu je to i više, s obzirom na rodnost posebice Graševine i Malvazije u odnosu na niz drugih sorti.
Od Debita (11.) do Traminca (15.)
Kazali smo kako se Zadarska županija u ovo upisuje tek kad smo kod Plavca malog i to prvenstveno zbog Kraljevskih vinograda, a potom su ovdje i obljubljene sorte Merlot, Cabernet Sauvignon, Chardonnay, kao introducirane iz Francuske, pa naša dominantna, ali podcjenjena Plavina. Konačno se s uspjehom raširio Pošip, pa je ovdašnje vinogradarstvo i vinarstvo akter u šest od deset dominantnih sorti u Hrvatskoj.
Nakon Pošipa s 2,4 milijuna trsova, u Hrvatskoj slijedi naš - Debit s više od 1,7 milijuna loza. Debit ima niz sinonima, kao što su pagadebit i puljižanac. Ovo zadnje je vezano i uz tvrdnje čuvenog ampelografa Stjepana Bulića koji konstatira kako nam je došao iz Apulije ili Puglie, a mislio je da mu je podrijetlo iz Turske. Preporučen je u svim podregijama Dalmacije, ali ga istinski vezujemo uz Sjevernu Dalmaciju, a posebnu pažnju imao je u zadarskom kraju i šibenskom zaleđu. Sadi se kod nas jer, žargonski rečeno, "da kantu od Jupola", zbog obilne rodnosti. Oplemenjivao se Maraštinom, odnosno ta je kupaža karakteristična za ovo područje. Kako zadarski kraj i nema neku tradiciju vinarstva odnosno podrumarstva od ranije, napore da se od njega napravi vrsno vino vezujemo u prošlosti za Šibensku županiju i Vinoplod, koji ga brendira desetljećima s nasadima oko Krke i Skradina, Plastova, odnosno u drniškom kraju. Nekoliko tamošnjih proizvođača trudi se uzdignuti ga i pokazati da nije tu samo zbog količine, već i da može dati kvalitetno, pa i vrhunsko vino, a na tom se tragu u nas trude u podrumima Karaba i Vinketa koji ga rade jednosortnog.
Odmah za Debitom je spomenuta Maraština nadomak dva milijuna trsa, južno od nas zvana Rukatac. Ističemo je kao autohtonu, makar znamo da nije, a ponos je bijelih sorti Sjeverne Dalmacije, dok je južnije, pokraj Pošipa, "rezervna" bijela sorta, iako bitno bolje rađa, a po mnogima i daje bolje vino. Zadarskoj županiji, struka predvođena Edijem Maletićem, predložila je brendiranje upravo Maraštinom zadarskom, i trud na tom polju traje. Rekli smo da je plemenita sorta koja tradicijski oplemenjuje Debit kojemu pojača šećere a doda i boju i aromu. Osim raširenosti u nas, zbog ostataka tradicijskih obiteljskih vinograda, sadi se i na modernim plantažnim nasadima i ima sigurnu budućnost. Ovdašnjih nekoliko vinara radi je kao vrhunsku, a što je potvrđeno i zlatima na najistaknutijim svjetskim smotrama. Rekla je struka kako nije tek naša, jer jednaka je i Malvasia del Chianti u Toskani, odnosno Pavlos u Grčkoj.
Sauvignon najčešće označen kao Sauvignon Blanc (Bijeli divljak) iznimno je grožđe porijeklom iz Francuske (Bordeux ili dolina Loire) u nas umnogome podignut u vinogradima na kontinentu, dok ga je u Zadarskoj županiji, zbog vlastitog gušta, posadio Zdravko Žuža i u vinogradu okrenutom buri u Islamu Grčkom dobije od njega vino u kojemu guštam. One najmirisnije u Hrvatskoj, međimurske pune bazge i slame, obožavam jednako kao i novozelandske. Sadi se diljem svijeta.
Slijedi Babić znan i kao Šibenčanac, autohton i obljubljen, posebno onaj iz Primoštena Burnjog sa škrtih terasa otetih kamenu. Ovdje ga imamo kao susjedsko vino, a deklarirano je tek kod PZ MasVin u cuveeu Babić-Plavina. Babić, kao uostalom i Plavac mali crni, pa i neke druge sorte, u polju ne daje kvalitetu poput one na škrtim kamenim osunčanim padinama. Također, kao što ovdje razlikujemo Plavinu sitnu i krupnu, a prednost u kvaliteti makar ne u rodnosti dajemo sitnoj, isto vrijedi i za Babić.
Traminac (Crveni) čuvena je svjetska sorta porijeklom iz Italije, sa sjevera iz Tramina po kojem nosi ime. Kontinetalna je sorta hladnijih krajeva i mi je ovdje nemamo, ali smo na hrvatski traminac ponosni. Iločki je čuven, tamo ga je donio grof Odeschalchi iz Južnog Tirola 1710., kada je dobio iločki posjed nakon izgona Turaka i utemeljio Iločki podum, a ovo je vino servirano i na krunidbi najdugovječnije vladrice, engleske kraljice Elizabete II, te redovno posluživan na dvoru. Aromatično je i očaravajuće vino. Naziv crveni dolazi od ružičaste pa do gotovo crvene kožice, makar daje bijelo vino.
Od Terana (16.) do Pinota sivog (20.)
Teran nam je bio predmet spora sa Slovenijom pred Europskom komisijom, a vino je s prostora šire Istre koja obuhvaća i Italiju i Sloveniju. Ovdje ga nemamo, a izvan Istre, gdje je dominantna crna sorta, nemamo ga u ostatku zemlje. Dugo godina se zvao Teran - Refošk, s tim da smo držali da je u nas ime Teran, a u Sloveniji Refošk, da bi se potom utvrdilo da su to ipak dvije različite sorte. Karakteriziraju ga snažne kiseline i tanini, a kažu, bogat je željezom. Kako su ga Slovenci zaštitili, nakon niza peripetija pred Europskom komisijom, nama je dozvoljen kao Teran - Hrvatska Istra. Postoji golema priča o Pliniju Starijem i pokušaju da se identificira kao vino koje je spašavalo zdravlje careva i poboljašavalo krvotok. Naime, u djelu Historiarum mundi spominje se vino ‘vinum Pucinum‘ i obasipa ga se pohvalama te tvrdi da carica Livija svojih 82 godine života može zahvaliti upravo tom vinu, a mi to vezujemo uz Teran. No, za to ima i drugih priča.
Kod Syraha kao 17. ovdašnje sorte smo doma, ja bih rekao "utvrdo", jer najviše se uzgaja u vinogorjima Benkovac-Stankovci (lokacija Korlat) i Zadar-Biograd (lokacija Nadin itd.), a i prema mom neskromnom mišljenju ovdje i daje najbolja vina. Uostalom Syrah Korlat iz 2014. priskrbio je ovoj županiji prvo zlato s Decantera. Zbog toga me iznimno nerviraju naši vinski pisci i popularizatori koji ovdašnji Syrah ignoriraju pred pojedinim kontinentalnim. Sorta je srednjeg i gornjeg toka rijeke Rhone, od njega se rade čuvena vina Hermitage, Côte-Rôtie, a u kupažama Chateauneuf du Pape (papinski novi dvori za avignonskog sužanjstva) ili Côtes-du-Rhône (Villages). Anglosaksonci ga nazivaju Shiraz, a najzastupljeniji je australski. Dugo zapostavljena sorta počela se vraćati na velika vrata od 70-tih godina prošlog stoljeća, a možemo reći da je hit 21. stoljeća, jer mu se površine konstatno uvećavaju. U Francuskoj je 1968. postojalo samo 2 700 hektara vinograda Syraha, a sada je prešao 67.500 hektara. Australija ga ima na više od 40.000 hektara i dalje ga sadi. U nas je unijet 1971. godine, zahvaljujući dr. Nevenku Faziniću. Poseban je na Korlatu, gdje je 2005. na više od 100 hektara u mljevenom kamenu među 539.000 trsova čuvenih francuskih sorti on najzastupljeniji.
Pinot crni ili Burgundac ovdje je zastupljen tek slučajno u minimalnim količinama, dok je u kontinentalnoj Hrvatskoj cijenjena sorta, kao uostalom u cijelom svijetu i dalje su od njega elegantna iznimno cijenjena vina.
Kujundžuša je 19. najzastupljenija sorta, makar je sadi gotovo isključivo Imotska krajina, a ima je u dijelu Zagore i Hercegovini. Iako samo tu raste, nije ugrožena, jer je rado sade zbog obilnog roda. Autohtona je, koliko do sad znamo, i voli pijesak odnosno les.
Pinot sivi (u Francuskoj Pinot gris, u Italiji Pinot grigio) završava ovu listu s oko 900.000 panja u Hrvatskoj, a i on kao i sva grožđa iz Burgundije (osim Chardonnaya), vole hladne krajeve i temperature, a kao svi pinoti osjetljiv je na bolesti, makar se u raznim klonovima to ublažava. Donedavno je tek rijetko dosezao do vrhunskih vina u nas, makar češće nego Pinot bijeli, ali sada je tih vina već podosta, posebice od Kutjeva ali i Moslavine i Plješevice.
Kada je Zadarska županija u pitanju, od ovih deset sorti s dvije udomaćene i jednom introduciranom snažno igramo, a odnosi se to na Debit i Maraštinu odnosno Syrah, dok se Sauvignona bijelog i Babića tek pomalo dotičemo.
Ukupno od 20 najzastupljenijih sorti u Hrvatskoj, ovdje ozbiljno možemo govoriti o 8-9, a ukupno, makar kod jednog vinara, imamo 11 od svih zastupljenih sorata.
