Silvia Tomić Bilan, Zadranka sa zagrebačkom adresom, majka dvojice sinova, profesorica pedagogije i sociologije po struci, stoji iza brenda Fine kovine. Kao radni terapeut, njezina posvećenost osobama s intelektualnim teškoćama ogleda se u svakodnevnom radu. No, ona nije samo stručnjakinja u polju socijalne skrbi. Silvijina narav oduvijek je bila sklona svim oblicima umjetnosti, kako vizualnoj tako i auditivnoj.
U našem razgovoru, Silvia otkriva kako je odlučila započeti s izradom nakita, što ju inspirira i što voli u kreativnom radu.
Motivi otključavaju vrata mašte
Ime njezinog brenda Fine Kovine, nastalo je kao rezultat njezine strasti prema izradi nakita i radu s kovinama.
- Obrazovanje za oblikovateljicu suvremenog nakita podrazumijeva korištenje različith kovina tj. metala. Želja mi je bila da publika kojoj se predstavljam ima na prvu asocijaciju onoga što im se nudi, a s druge strane hjela sam “omekšati” materijal poput metala pa sam dodala malo nježniju asocijaciju i tako su kombinacijom tih dviju asocijacija nastale “Fine kovine”, započinje Silvia.
Za nju, motivi pokreću umjetnički doživljaj, otključavaju vrata mašte i emocija, potičući dublje promišljanje i interpretaciju umjetničkog djela.
- Ponekad su to zbilja neke ideje i asocijacije kojih se prisjetim, ili vidim u trenutku u kojem sam ih spremna vidjeti. Divim se starim majstorima i umjetnicima bez obzira o kojoj se vizualnoj umjetnosti radi, pa su tako nastali neki komadi nakita inspirirani duhom i tradicijom prošlosti, objašnjava Silvia.
Kreativnost je oduvijek dio nje
Inspirirana i minimalizmom i preciznošću, pronalazi harmoniju između suptilnosti i izražajnosti u svom radu, stvarajući tako nakit koji istovremeno odražava suvremenost i eleganciju.
- Ponekad samo promatram materijale s kojima baratam i prepustim se igri - pa što ispadne. Rijetko kada radim skice, uvijek sam više ponesena maštom i trenutkom.
Kreativnost je oduvijek bila neizostavan dio njezinog života.
- Još od mladenačkih dana koristila sam vizualne umjetnosti kao medij za igranje i ispoljavanje unutrašnjeg stanja. Ozbiljnije sam se bacila u kreativne vode 2018. godine kada sam stekla službeno obrazovanje i vještinu izrade nakita na POU Zagreb, prisjeća se Silvia.
Bakar, mjed i srebro su materijali na kojima se uči vještina izrade suvremenog nakita.
- Najviše radim u mjedi, iako mi je s mjedi najteže raditi zbog njegovih specifičnih karakteristika. Mogu reći da je to nekako odredila moja publika. Bakar volim kombinirati sa srebrom i divan je za teksturiranje i ima paletu tonova koja se može dobiti i vatrom i patiniranjem, dok je srebro najpodatnije i najzahvalnije za obradu.
Svaki nakit nosi svoju priču
Proces izrade uvijek kreće s idejom kao polazišnom točkom. Njezine skice obično su samo naznake ili misli minimalno oblikovane na papiru.
- Svaka kreacija kreće iz obične ploče lima - bilo da se radi o bakru, mjedi ili srebru. Na njoj se iscrtaju obrisi željenog oblika, po tim obrisima se pilom ispili oblik, zatim ide omekšavnje metala vatrom. Nakon toga, ovisno kakvu teksturu na površini metala želim, koristim različite tehnike - iskucavanje ili jetkanje ili retikulaciju vatrom - ponekad su i sve tri tehnike zastupljene na jednom komadu nakita. Nakon toga ide brušenje, patiniranje, poliranje, opet u zavisnosti od toga kakav se završni izgled želi, naglašava Silvia.
Svaki komad nakita nosi sa sobom priču, emociju i osobnu povezanost s procesom stvaranja.
- S ponosom mogu izdvojiti ogrlicu s privjeskom oblika Stomorice i naušnice s istim motivom, naušnice Dalmatinke...povišću priturjuene, kao i narukvicu u maniri šibenskog botuna. Ali, isto tako i sav drugi nakit koji mi je bio izazovan za izradu ili čija je inspiracija došla iz neke božanske dimenzije, ističe Silvia.
Obitelj - temelj svega
Bez obzira na kaos koji može zavladati njihovim domom zbog Silvijinih umjetničkih projekata, obitelj ju podržava i potiče u njezinom stvaralačkom procesu. Njihova ljubav i podrška nezamjenjivi su temelj koji joj daje snagu da nastavi s radom i ostvari svoje kreativne vizije.
- Trenutno nemam studio, već se svi procesi izrade odvijaju u mom dnevnom boravku; od piljenja, brušenja, lotanja, tj. obrade vatrom, pripremanja i slaganja za sajmove i festivale te pakiranja, ali prijatelji i kolege su uvijek uz mene, kao i publika koja je prepoznala, i vjerno prati moj rad, zaključuje Silvia.
