Početkom 20.stoljeća u Zadru se sve više gradi, pa se tako i sam grad širi. Njegove zidine, koje su mu kroz burnu prošlost omogućile opstanak, sad ga jednostavno guše i priječe u njegovom zemljopisnom i gospodarskom razvoju. Raste značajno i broj stanovnika, koji se skoro udvostručio od polovice 19. stoljeća. Za nove gradnje potrebni su naravno i novi prostori.
Gradnja gradskog mosta
Izgradnjom mosta preko uvale Jazine 1928., spajaju se njezine dvije obale. Centar grada povezuje se sa svojim nekadašnjim predgrađima. U to vrijeme, već postojeće novogradnje na tim predjelima dobijaju na značaju i postaju sad puno bolje povezanim dijelovima grada. Most je tada bio osvijetljen s električnom rasvjetom, imao je nogostup i kolnik za promet vozilima, a po potrebi se otvarao kako bi propustio veće brodove u drugi dio, nekad značajno duže i dublje uvale Jazine. Od mosta se prema sjeveru i Višnjiku gradi široka cesta zvana Via Malta (sadašnja Stjepana Radića) koja omogućuje i olakšava gradnju novih objekata, pogotovo gospodarskih. Na Voštarnici (Cerariji, što na talijanskom jeziku ima isto značenje- Voštarnica), na mjestu gdje je premoštena uvala, već se nalazio manji broj stambenih zgrada izgrađenih na samoj obali, poput zgrada Čorak, Filipi, Meštrović, Perllini, Godnik, Dobrović.
Što je Geto Splitu, Zadru je Ceraria
Nedaleko od njih nalazila se i ondašnja bolnica Sv. Mateja koja je izgrađena 1909., a danas su u njoj smješteni uredi Zadarske županije. Nasuprot bolnice, na sadašnjem ulasku u ulicu Ivana Mažuranića, izgrađene su 1910. vila i zgrada obitelji Crivelli. Potkraj 19. st. na području Voštarnice gradi se tvornica voštanih svijeća (po kojoj je predio dobio i ime) i tvornica insekticida Godnik (bivši paromlin). Oko ovih tvornica i zgrada imamo izgrađene i danas postojeće slikovite, gusto smještene manje katnice u nizu, sa svojim kaletama i živopisnim stanarima. Što bi za Split bio njegov Geto, to bi za Zadar bila njegova Ceraria.
Val de Bora
Uvala Vruljice (Val de Bora) sa svojom vruljom i parkom Borova šumica (Bosco de pini), kao popularnim izletištem, sastavni je dio Voštarnice - Cerarie, dok je istočna obala uvale sa škverom Catalini (brodogradilištem Katalinić) već pripadala drugom dijelu grada Brodarici, često zvanoj od strane starih Zadrana i Barcagna (iz talijanskog jez. što ima isto značenje- Brodarica), no o Brodarici više u idućem broju feljtona. U to vrijeme na Voštarnici česte su gostionice mediteranskog ugođaja s boćalištima te brojne konobe koje su Zadrani rado posjećivali, osobito nedjeljama pri obilasku parka Vruljice, šetajući se izvan gradskih zidina.
Zadarska tvornica čokolade
Nakon gradnje mosta sve se ubrzano mijenja, gradi se sve veći broj kuća, stambenih katnica, tvornica mreža (kasnije tekstila Kidrič) i Ausonia, nažalost nestala tvornica čokolade i kakaa obitelji Zerauschek (Fabbrica choccolato e cacao Ausonia). Ta je obitelj bila graditelj modernih građevina po Zadru 30-tih godina prošlog stoljeća. Njihova Tvornica čokolade “Ausonia” osvajala je, zbog svoje kakvoće, mnogobrojne nagrade za svoje proizvode. Mnogima je malo poznata činjenica da je Zadar, osim tvornica likera i Maraschina, imao i “najslađu” tvornicu.
Tako nam već onda, brzo rastuća četvrt Voštarnica, postaje važan dio grada.
