Gradska luka s obalnim dijelom koji Zadrani nazivaju Starom rivom (Liburnska obala) mijenja kroz vrijeme često svoj izgled brojnim intervencijama, nasipanjima, rušenjima i izgradnjom. Otvaranjem vrata Sv.Roka 1840-1847 god. kao i Novih vrata dvadesetih godina prošlog stoljeća grad je dobio još dva prolaza kroz sjeverni bedem. Taj dio grada dodatno se mijenja skraćivanjem istake bastiona Wagner te izgradnjom višekatnica na bastionu Moro, palače Cosmacendi (1877.) i kuće Drioli (1891.) koja je bila i tvornica likera te obitelji. Godine 1878. na bedemima se gradi šetnica i cesta za putničke i poštanske kočije (sad nazivom Bedemi Zadarskih Pobuna), a uređuje se i mali perivoj koji Zadrani rado posjećuju. Lančana vrata gube svoju prvotnu namjenu i postaju cestovni nadvožnjak. Nekad se preko luke vukao lanac, bila je to praksa sve do prve polovice 19 st., kako bi se po potrebi onemogućio ulazak ili izlaz brodova iz nje.
Širenje Stare obale zbog povećanog brodskog prometa
Na samoj Staroj obali širi se radni prostor uz pristanište rušenjem bastiona Sv. Dimitrija 1861., uslijed povećanja brodskog teretnog i putničkog prometa. Zbog iznimno visoke kvalitete likera i sve veće potražnje u Europi i svijetu, izvoz zadarskog maraschina se u nepuna dva desetljeća gotovo udvostručio, tako da je 1888. iznosio čak 400 000 boca godišnje. Najčešći oblik transporta bio je pomorski, a izvozilo ga se u Trst, Veneciju i Rijeku, poslije i po cijelom svijetu. Pored Vrata Sv. Krševana, (Lučka ili Morska vrata nekad jedina postojeća za prolaz kroz sjeverne bedeme grada), na samoj obali uz vanjsku stranu bedema, grade se zgrada carinarnice (1892.) i Kirchmayerova zgrada svratišta (1893./96.), a tridesetih godina 20. stoljeća i zgrada skladišta Zarauschek. Vrijeme između dva svjetska rata koristi se za nasipanje vrha Stare rive te tako nastaje novi zapadni dio obale Riva Derna (Istarska obala) i prostor za gradnju novih stambenih višekatnica, hotela, zgrade ribarnice (sadašnja carina), zgrada Austrijske banke (sad zgrada FIN-e) i drugih javnih objekata.
Gradnja gradskog mosta
Nasipanje Istočnog dijela obale pod bastionom Moro i obale duž jazina pred istočnim bedemima Forta (sad parka Vladimira Nazora) traje od 1907. do 1929. Širenjem tog dijela obale na istoj se gradi cesta k radnom dijelu stare rive. Za grad i njegovu buduću ekspanziju važnu ulogu ima i gradnja mosta 1928. Novi most gradi se na obali Sv.Roka, te tako povezuje poluotok s Cerariom (Voštarnicom) i drugim budućim predjelima grada. Mostom su prometovala vozila, bio je osvjetljen električnom rasvjetom na raskošno izvedenim stupovima, imao je i nogostupe sa svake strane, a mogao se otvarati kako bi omogućio prolaz i plovidbu brodovima do samog kraja uvale Jazine, u to vrijeme duže i preko sto metara od Jazina kakve danas imamo (uvala Jazine nasuta je ruševinama grada nakon Drugog svjetskog rata). Luka postaje važnim ishodištem grada!
