U zadarskome Centru Tara održana je radionica u kojoj su polazinici istraživali vezu između unutarnje vizije i materijalnog, kao i duhovnog blagostanja koje stvaramo kroz rad. radionicu je održala Mateja Tomšić - Akengen, nekad ekonomistica u poslovnom svijetu, a danas terapeutkinja specijalizirana za rad s prošlošću i precima. Mateja već dvadeset godina proučava jednu drevnu filozofiju ljudskog života koja se bavi razumijevanjem individualnosti, ljudske biti i životnih principa.
Širok spektar Vaših znanja i terapijskih tehnika uvijek je usmjeren i prilagođen pitanju “tko sam ja i što mi je u ovom trenutku najpotrebnije?” Možete li osobno odgovoriti na to pitanje?
- Moj put traženja znanja i terapijskih praksi prvenstveno je bio, i još uvek jest, usmjeren ka samoistraživanju. To je proces otkrivanja sebe, svoje unutarnje snage, i borbe za pravo na autentično postojanje – biti to što jesam. Jer unutarnja istina uvijek traži način da se izrazi. Naš pravi “ja,” s kojim dolazimo u ovaj vidljivi svijet i kojeg nosimo u sebi još prije rođenja, sadrži ključne dijelove našeg bića – karakter, predodređeni put, viziju i misiju za život. Paradoksalno, taj dio često zaboravljamo. Kada zanemarimo najvažnije dijelove sebe, oni se na kraju ipak probijaju na površinu, bilo kroz osećaj praznine, izgubljenosti, patnje ili čak fizičke manifestacije u obliku bolesti. Zato je u bilo kojem terapijskom radu, koji ima cilj pomoći ljudima, ključno tražiti put do otkrivanja tih potisnutih dijelova i kako ih možemo integrirati.
Je li samospoznaja i prepoznavanje vlastitih želja i potreba rad za jednu radionicu, ili je to ipak duhovni put koji traje?
- Uvijek se radi o putu. Posebno ako uzmemo u obzir onu poznatu metaforu da je put na planinu važniji od samog cilja. Na tom putu se događa život. Ljudi se često okrenu duhovnosti ili radu na sebi kako bi riješili neki problem. No, život se sastoji od izazova. Kada riješimo jedan, ubrzo dolazi novi, i to je put. Ako težimo stanju bez izazova, težimo nekoj vrsti stagnacije, stanju u kojem nema života. Zato duhovnost nije samo alat za rješavanje problema – to je način razmišljanja, razumijevanja sebe i stalni proces samospoznaje. Kada kažemo “duhovnost,” ne mislimo samo na duhovne prakse poput terapija, molitve ili meditacije. Duhovni pristup obuhvaća i odnose s partnerom, djecom, kolegama, kao i naše poimanje novca i doma.
Što su polaznici naučili na radionici u Zadru?
Na radionici ‘Od vizije do bogatstva: Rad koji stvara blagostanje’, radili smo na osvještavanju uloge vizije kao duhovnog aspekta nas samih – ona nije samo apstraktna ideja, već duboki dio nas, s kojim dolazimo na ovaj svijet. Polaznici su naučili kako raditi s tom vizijom i kako je konkretizirati kroz život, planiranje i rad. Jedan od ključnih elemenata bio je upoznavanje s arhetipom Ajé, energijom prosperiteta i napretka, koja kroz naš rad stvara blagostanje. Naučili su kako ta energija funkcionira i kako ju možemo iskoristiti za napredak, ali i koje su blokade na tom putu, poput straha od greške. Također su radili na prepoznavanju svojih talenata, jer njihovo nekorištenje predstavlja propuštanje prilike za blagostanje. Jedan od važnih dijelova radionice bio je i rad na konceptu darežljivosti. Naučili su da tolerancija, prihvaćanje i darežljivost nisu samo moralne vrijednosti, već ključni elementi za postizanje blagostanja.
Možemo li imati materijalno bogatstvo bez duhovnog?
Naravno da možemo. Međutim, takvo bogatstvo ne predstavlja istinsko blagostanje. Ako osoba ne koristi svoje resurse da se približi sebi, već gradi vanjski sjaj, koncept lažne moći i kontrole da bi prekrio prazninu, održava laž prema samom sebi, ne usudi se dodirnuti svoje osjećaje. Tada to bogatstvo ostaje samo materijalna komponenta koja ne doprinosi ničem duhovnom. Međutim, to ne znači da duhovni ljudi trebaju biti siromašni. Neki ljudi su rođeni s duhovnom vizijom koja uključuje materijalno bogatstvo, i imaju sposobnost da kroz svoj rad stvore mnogo. Ako je novac cilj sam po sebi, tada porobljava čovjeka i njegovu dušu. Ali, ako služi kao alat za samorealizaciju i ostvarenje vizije, tada postaje sredstvo koje podržava duhovni rast i blagostanje. Na primjer, kada nas netko voli, osjećamo se voljeno i prihvaćeno samo ako ta ljubav uključuje i naše emocije, misli i dušu, a ne samo naše tijelo. To je ta cjelovitost o kojoj govorimo.
Kako u današnjem svijetu, koji se temelji na materijalizmu, pronaći balans između duhovnog i materijalnog?
Danas susrećem sve više ljudi koji su spremni tražiti dublji smisao. Kolektivni materijalistički svijet već pokazuje posljedice odsustva duha, što se manifestira kroz depresije, anksioznosti, osjećaj praznine i izgubljenosti. Ti unutarnji ‘učitelji’ nas podsjećaju da nešto nije u redu. Naravno, uvijek je bilo ljudi koji slijede modne trendove i imitiraju druge, kao i onih koji teže da budu autentični. Ono što me brine je nedostatak pravih vođa u današnjem svijetu, vođa koji bi trebali posjedovati mudrost i služiti ljudima, a ne biti vođeni narcizmom, sebičnim interesima i odsustvom empatije. Za mene su to bolesnici, a ne vođe. Zbog toga je važno preuzeti odgovornost za svoj život. Ne možemo prenositi odgovornost na državu, šefa, ili čak Boga. Moramo početi od sebe, raditi na sebi, i kroz to doprinijeti zdravom društvu.
Šta biste preporučili onima koji su pod stalnim stresom i vjeruju da se mogu ostvariti isključivo u materijalnoj dimenziji?
Želim ljudima da budu zaista živi. Da ne potroše svoje vrijeme na privid, na iluziju života. Da ne slijede ono što je moderno, ne teže da budu “normalno” prazni, već da budu neograničeno živi u svojoj originalnosti. Budite hrabri pokazati svoje istinske talente, svoje nesavršenstvo, ranjivost, toplinu i empatiju. Hrabri na pravi način – hrabri za život, u kojem ćete biti cjeloviti i jedinstveni, originalni.
