Prije gostovanja HNK Split u HNK Zadar s hit predstavom Tiha noć, nastalom prema tekstu Miljenka Smoje i Ivice Ivaniševića, razgovarali smo s Arijanom Čulinom, glumicom, spisateljicom, komičarkom i amaterskom slikaricom.
Ispričala nam je kako je postala glumica, baš kao i spisateljica - sasvim slučajno, dok je u slikarstvu pronašla mir.
Slučajno postala glumica
- Sve je kod mene išlo čudno, moram priznati, kao djevojčica od osam, devet godina dobila sam drugu nagradu za recitiranje, a prvu literarnog natječaja Grada Splita. Onda sam zaboravila na to, sve do srednje škole kad je bio raspisan natječaj za glumački studij u kazalištu i kad me moja kolegica Nevenka zvala da idem s njom i pravim joj društvo. Rekla sam joj: dobro, Neve, da ne ideš jadna sama, otići ću ja s tobom, ali ja ti ne znam ništa nego bračke svađe. Tamo je bilo puno mojih kolega koji su i dan-danas u teatru, i pokojni Dino Dvornik je bio s nama. I tako, moja kolegica Neva je postala znanstvenica, a za mene su rekli da su dobili novog komičara. Ostala sam u teatru sasvim slučajno, započinje Arijana koja je završila Glazbenu školu “Josip Hatze”, odsjek solo pjevanja.
- No, otišla sam jer sam shvatila da nikad neću postati Traviata, za operu u tom trenutku nisam imala potencijala i volje, ali diplomirala sam na cabaretu u Kurt Weill Akademiji i igrala sam u dosta mjuzikla. Pjevam uvijek, po potrebi za teatar. Posebno volim francuske šansone. No, odlučila sam se ipak za glumačku akademiju, priča Arijana.
U slikanju pronašla mir
I pisanje je započelo slučajno, kako kaže, napisala je za neku predstavu monolog, pa još jedan, pa još jedan...
- To je vidio jedan izdavač, pa sam napisala knjigu, sve je išlo zaista slučajno i nepretenciozno. Onda sam se malo umorila od velikog angažmana, to je bilo prije možda 20-ak godina, tada sam imala na televiziji kolumnu kao Goge Biondina, promocije knjige “Što svaka žena triba znat o onin stvarima”, nastavak knjige i brojne druge obveze. Jednog sam dana tako pozavidjela nekome tko nešto radi u miru. Sjećam se kako sam šetala gradom, padala je kiša, i vidjela sam neke žene kako slikaju i samo sam sjela među njih. To opuštanje mi je itekako dobro došlo, evo, i u tome sam već 17 godina, priča Arijana kojoj je ipak, kao prvakinji drame u HNK Split već gotovo 40 godina, teatar prioritet.
Paralelno, kad god joj to obveze dopuste, igra svoje predstave, trenutačno su to “Varaš ga, a ne ostavljaš ga” u kojoj pjeva 16 francuskih šansona s kolegicom Mirelom Meić, prati ih maestro Zoran Velić i harmonikašica Daniru Ipavec za što su dobili odlične kritike te “Disco baba” koja problematizira starenje žene.
- Ženama je danas zabranjeno ostariti. Nekad zavidim svojoj babi, mogla se širit’ koliko je tila ispod podsuknje, dida nije zna za bolje. Danas po cijeli dan - idi na fitness, idi u wellness, zatezanje, rastezanje... Ženama danas bome nije lako, ističe Arijana.
Sve se može naučiti, ali komičar se mora roditi
Nedavno je u Zadru igrala i lik Fani u izvrsnoj predstavi “55 kvadrata” za što je dobila brojne nagrade.
- Uvijek me smatraju komičarkom, a sve ozbiljne nagrade dobila sam kao dramska glumica. Glumac može sve, ali smatram da je komedija najteža i da je ljudi ne valoriziraju kako treba. Sve se može naučiti, ali komičar se mora roditi. No, doduše, tanka je linija između drame i komedije, oboje treba igrati ozbiljno, tumači Arijana koja, vjerovali ili ne, ne gleda humoristične serije, jer jednostavno ne voli.
Uvijek je aktivna i pronalazi nove zanimacije i hobije. Primjerice, s obzirom na to da često pjeva šansone, odlučila je naučiti francuski jezik.
Razgovor s Arijanom pokazuje nam kako se umjetnost može ispreplitati na neočekivane načine, nudeći kontinuiranu evoluciju i otkrivanje novih strasti. Njezin pogled na umjetnost, kao i njena posvećenost i neprekidna potraga za novim izazovima, nadahnjujući su primjer trajne ljubavi prema stvaranju i izražavanju.
