Christinu Andersson i Hansa Zenobiana Anderssona susrećemo u Biogradu na moru, u kampu Soline. Prije 50 godina su ondje proveli bračno putovanje, a danas, na istom mjestu. proslavljaju ‘zlatni pir’.
Pa kako je bilo prije 50 godina, Hans? Kako ste se odlučili za Hrvatsku, kako je to bilo i kojim ste putem putovali 1974. godine?
- Htjeli smo početkom 1974. otići u Jugoslaviju, jer sam tamo bio nekoliko puta prije nego sam upoznao Christinu i svidjela mi se zemlja. Čuli smo da je Dalmacija lijepo područje i da je jadranska cesta uz obalu vrlo slikovita i lijepa. Kada smo došli u Biograd i pronašli, u to vrijeme, mali kamp, zaljubili smo se u grad i poželjeli smo ostati oko tjedan dana.
Uživali u svom prvom posjetu
Je li Christina bila trudna, pitam zbog slika? Ako je tako, tko je bio na putu od vaše djece?
- Da. Christina je bila trudna s našom najstarijom kćeri Malin, rođenom krajem rujna 1974., tako da ove godine puni 50 godina.
Sada niste došli sami, ovdje je cijela obitelj. Koliko vas je stiglo?
Došli smo s naše dvije kćeri, a one imaju po troje djece. Malin, naša najstarija, udana je za Andrea i imaju tri sina, Kaspera 23, Nilsa 18 i Akea 14. Moa, pet godina mlađa kći, u braku je s Erikom i imaju Ellie od 12 i blizance Julie i Charlie od 7 godina. Ukupno nas je 12 u tri mobilne kućice.
Je li im to prvi susret s Hrvatskom ili ste ih već “zarazili” privrženošću našoj zemlji?
- Malin je jednom bila sama ovdje negdje na odmoru, ali drugima je to prvi put i stvarno su uživali u ovom posjetu. Naravno da smo utjecali na njih.
Svidjela im se i hrana
Vratimo se tih 50 godina unatrag. Čega se, naravno, osim ljubavi i mladosti, sjećate s tog putovanja u Biograd?
- Pa bilo je zanimljivo jer je Jugoslavija bila komunistička zemlja, ali čuli smo da je to bio komunizam s prijateljskim licem i tako smo ga našli. Svidjela nam se i hrana, poput ćevapa i liganja na žaru. Budući da i kod kuće živimo na obali, cijenili smo prekrasnu obalu Dalmacije. Vozili smo se autom prvo oko 1000 km u Švedskoj, a kasnije trajektom od Trelleborga do Saßnitza u DDR-u dalje do Praga u Čehoslovačkoj, Budimpešte u Mađarskoj i tako dalje u Jugoslaviji i završili u lijepom Biogradu. Do njega smo došli iznimno lijepom cestom uz more Jadranskom magsitralom.
Mnogo ste puta nakon toga dolazili u Hrvatsku i ovdje u Biograd. Koliko ste dana obično putovali do nas?
- Živimo nekoliko kilometara južno od obalnog grada Hudiksvalla na istočnoj obali 250 km sjeverno od našeg glavnog grada Stockholma i često smo se vozili u neke od gradova na jugu kako bismo uhvatili trajekt za Njemačku ili otišli preko najdužeg mosta u Europi iz Malmőa u Kopenhagen u Danskoj, kroz Njemačku, Austriju, Italiju. Ponekad trajekt iz Stockholma za Gadansk u Poljskoj i preko Češke, Slovačke i Slovenije. Ovisno koji bismo put izabrali, to je udaljenost od 2.000 do 2.500 km. Često sam sam vozio naš kamper u i iz Hrvatske, jer sam imao više tjedana odmora nego moja supruga Christina, pa smo je odlučili pustiti da ide zrakoplovom kako bismo imali više vremena zajedno u Hrvatskoj. Prošlog smo ljeta prodali naš kamper pa smo zbog toga ove godine svi došli zrakoplovom.
Vraćaju se iz godine u godinu
Kakvo je vaše mišljenje o ljudima i kampu Soline s toliko godina iskustva?
- Mislim da je razlog zašto se vraćamo iz godine u godinu najjasniji odgovor! Osoblje je ovdje prijateljsko, ugodno i drago, sve najbolje mogu reći i za osoblje restorana.
Hans, hoćemo li se opet vidjeti i kada?
Nadam se da ćemo se opet vidjeti, ali starimo pa ne mogu reći. Srdačan pozdrav i - Volimo Hrvatsku !!!
