U kamenu moru Bukovice, uz cestu s antičkim miljokazima, kamenim svjedocima davnih vremena te srednjovjekovne Via Magne (Velike ceste) kojima su tutnjali Rimljani, Goti, Franci, Avari, Hrvati, Turci, Mlečani i drugi, zakriljena brdima Kunovac, Popina, Čekić, Žedna Greda i Visibaba tek oko 10 km sjeveroistočno od Benkovca, u trokutu Popovići - Rodaljice – Medviđa smjestila se liburnska Brusia, današnja Bruška.
- Selo je podjeljeno na obiteljske zaselke Gornje i Donje Bruške, Marinović, Zrilić i Čačić, kazao je Kristijan Čačić, pred početak nedjeljne svete mise koju s tradicionalnim početkom u “podne ipo” predvodi don Anđelko Buljat, dekan Benkovačkog dekanata, župnik Benkovca i Bruške.
Kristijan je na misu na prvu nedjelju Došašća, na početak Liturgijske godine došao s troje djece, od kojih jedno čita molitvu odrješenja, a jedno skuplja lemozinu – milodare.
- Od 27 nazočnih je i četvero od čak 11 djece Tomislava i Slađane Zrilić, s vidnim poštovanjem će Čačić.
Postojbina starohrvatskog plemena Poletčića
Danas u ovoj umirućoj luki u kamenom moru Bukovice živi tek 80-ak stalnih žitelja, a na obnovljena ognjišta tek se za godišnjeg odmora, vikenda i fešte Velike Gospe te za “varoške slave” (Čačići i Marinovići za sv. Ivana - Ivanju, Marinovići za sv. Nikolu – Nikolju, Božini za sv. Stjepana – Stipanju) nakratko vrate raseljeni Brušćani i Brušćine.
Bruška, postojbina starohrvatskog plemena Poletčića, je 1931. imala 533 žitelja, 1961. ima 531, a 1991. 375 žitelja, od čega oko 90% Hrvata i oko 10% Srba.
- U predvečerje Domovinskog rata ovdje je bilo 70 katoličkih kuća - Zrilića, Čačića, Martinovića, Božina i Šerkeza i 5 kuća pravoslavaca – Dobre, Drača i Rujak, nabraja Ante Zrilić, predsjednik MO Bruška i djelatnik Cesta Zadarske županije u Benkovcu.
A tada je došao Domovinski rat i Bruška je postala sjedištem Kapetana Dragana, Božićnog masarkra, brutalnih ubojstava 10 nedužnih civila na kućnom pragu u zaselku Donji Marinovići od strane srpskih vojnih snaga tzv. SAO Krajine.
- Ni uniformi, ni vojske i rata oko nas, a ubijali i pucali na nedužne i nenaoružane civile. Rane su svježe kao da je kalvarija bila jučer, ali i zato što su počinitelji poznati, a ostali su nekažnjeni, s vidnom tugom u očima priča Marinović.
U dvorištu, sad preminulog Petra Gruje Zrilića specijalci Kapetana Dragana svako su jutro svečano podizali srpsku zastavu na drveni stup na kojem sad stalno vijori hrvatska zastava.
- Snimljen je i film Bruški martirij u kojem u prvom dijelu uz zvuke kovačkog čekića dvoje sugovornika govore protiv vjetrenjača, četiri vjetroparka na brdima iznad Bruške, objašnjavaju jedni od 15-ak sugovornika.
Bruški martirij, muka, patnja, stradanja
Drugi dio je prepun tuge, suza i empatije jer Bruška nosi svoj martirij, muku, patnju, stradanje.
- S puno emocija govore ljudi koji su preživjeli pokolj Bruške. Govore o svirepim i brutalnim ubojstvima, krvavom piru koji je prije 32 godine u nepunih pola sata u crno zavio Gornje Marinoviće i Brušku, pričaju u Marinovićima.
Bruška je 2001. brojila 167 žitelja, 2011. broji 113, a prema Popisu stanovništva 2021. tek 106 žitelja.
- Najmlađa je tromjesečna princezica Klara Zrilić, a najstariji su baka Marta Zrilić i dida Ante Čačić koji imaju preko 90 godina, navode sugovornici.
U 42 kućanstva žive Brušćani i Brušćanke prezimena: Zrilić, Čačić, Marinović, Božina, Šerkez...
- U školu kod učiteljice Snježane Kardum ide 7 učenika, po dva prvaša, drugaša i četvrtaša te jedan trećaš. Od dva prvaša jedan je prvaš iz Medviđe, objašnjavaju majka i kći, Milena i Paula Zrilić, obje pomoćnice u nastavi za učenike s poteškoćama u razvoju u OŠ Benkovac.
Osim škole od 1. do 4. razreda s obnovljenim školskim igralištem, vjetroelektranama po okolnim brdima, kulturno-povijesnim znamenitostima i crkve Materinstva BDM iz 1963. koju su za Domovinskog rata srpski pobunjenici upotrebljavali kao zatvor i obnovljene 1996., u Bruški više ništa i nema.
- Osim škole bila je tu tvornica Ponos, Dom kulture i trgovina. Danas urušeni ostaci Doma kulture i Ponosa pokraj škole ugrožavaju živote, naročito školske djece. Društveni domovi EU sredstvima obnovljeni su u Nadinu, Vukšiću, Lisičiću, Smilčiću... Mještani više nemaju strpljenja, što žurnije treba obnoviti i naš dom, zbog opstojnosti i budućnosti Bruške, poručio je već spomenuti sugovornik Ante Zrilić, predsjednik mjesnog odbora.
Bukovica na prvi pogled izgleda kao kamena pustinja, nepodesna za život ljudi. No, taj izgled vara, jer ovaj kraj osim što je naseljen od davnina krije brojne životne priče, tajne, mističnosti. Način života u Bukovici raštrkan po naseljima i brojnim zaselcima, uvjetovao je i poseban odnos prema smrti. On se, prema predaji, odražavao u štovanju pretka i vjerovanju da je njegova duša “živa”.
Zanosni brdski ples mističnih vila
- Donijeti na ramenima u nosilama u četvero mrtvaca iz brojnih zaseoka Bruške do groblja u Rodaljice nije bilo lako. Pri nošenju mrtvac se nije smio spustiti bilo gdje i kad kome padne na pamet, već na točno određenim mjestima poput na Glavici i brdu Popina. Ta mjesta zvala su se mirila, tako se i danas zovu. Samo što su većinom neočuvana i tijekom Domovinskog rata devastirana, govore sugovornici, Brušćani u trećoj životnoj dobi.
“Na brdu Popina, u bruškom kuvinu, uz obje strane puta nalaze se mirila, kameni krevetići koji su postavljani duši umrlog sve da bi na njima duša počinila prije nego što ode na nebo”, na svojoj Facebook stranici je napisao Marinko Marinović, pravnik, publicist i umirovljeni brigadir HV-a, Karlovčanim porijeklom iz Bruške, Donje Bruške.
- Ti sveti, narodni običaji su prestali kad se tijelo pokojnika započelo prevoziti motornim vozilom do groblja u Rodaljice. Među posljednjima čija se duša pokopala na mirilima na brdu Popina iznad Donje Bruške i vršio obred opraštanja pokojnika sa Suncem, je Ika Božina. Bilo je to, ako me pamćenje još služi, prije 46 godina, 1977., prisjeća se dobrodržeći dida Čačić.
Osim po mirilima brda Popina, Glavica i druga uokolo Bruške su puna mističnih tajni i priča. Brdo Popine su dobile ime po popu koji se tu smrznuo nakon što je, za sv. Ivana (27. prosinca), blagoslovio kuće u Bruški. Nedaleko mirila nalazi se i splitvina (prirodna udubina u koju se sliva voda), a do splitvine kres (teško prohodni stjenjak) u koji je bačen hajduk Vujević, nakon što ga je noću potajno kamenom ubio najbolji prijatelj.
Mirila, posljednja počivališta duša
- Na Popini se, na ledini, nedaleko mirila skupljaju vile, ždrige, kako bi pjevale i kolo igrale. Uopće, uz brdo Popine su vezane brojna predanja poput onih o zmijskom caru, paljenju klačina, zlatnom zelembaću, putu kralja Bele (Bili put), Vučjoj jami, ljaljku, počivalištima, maljku (pobio devet Čačića o čemu je svjedočilo zasebnih devet mirila) itd., rekao nam je jednom prigodom Marinko Marinović u bruškim dvorima brata, nažalost sada prerano preminulog Bore.
Ovdje se istinski i bez uljepšavanja može doživjeti iskustvo života na selu “iz prve ruke”. Međutim, obitelji i pojedinci, domaći i iseljeni, se moraju dodatno trgnuti jer ruralni turizam ih čeka raširenih ruku, a vrijeme leti.
- Svi smo naviknuli da u bilo kojem trenutku možemo pokucati susjedu, didu ili baki na vrata i tražiti malo cukra, brašna ili čega god nam ponestane. Mogu nenajavljena banuti u dvorište i popiti kavu ili malo porazgovarati. Tko ovo može platiti, tko, pita se mladolika sugovornica Ana.
