Veliki kršćanski blagdan Božić je rođendan Isusa Krista. Uz Uskrs, to je glavni kršćanski blagdan, a proglašava da je Sin Božji postao čovjekom: radi nas ljudi i radi našega spasenja siđe s nebesa i utjelovi se. Tim riječima staro kršćansko vjerovanje ispovijeda tu istinu vjere, a novi katekizam Katoličke crkve potvrđuje i danas dvijetisućljetnu vjeru Crkve da je Isus iz Nazareta začet po Duhu Svetom i rođen od Marije Djevice. Postao je jedan od ljudi, njima u svemu sličan osim u grijehu, naš povijesni drug i suputnik.
- Blagdan Božića je stoga priznavanje Isusova božanstva i čovještva, ali i prvi susret s njime, s njegovim cjelovitim otajstvom. Božić kao ime za taj blagdan ima osobitu ljepotu, čar i osobitu povijest. Pruža poruku o Bogu, ali isto tako poruku o čovjeku, kazao je don Dario Tičić, župnik Župe sv. Stošije u Biogradu na Moru.
Stoga, Crkva i narod Božji već stoljećima vrijeme prije Božića, tako veličanstvenog i slavnog događaja, slavi kao pokorničko vrijeme Došašća - latinski: Advent. To je vrijeme gdje se narod Božji na posebno posvećen način molitvom, postom i djelima ljubavi i milosrđa priprema za dolazak Vladara, Kralja Krista.
Zornice nisu tradicija, a sad pune crkve...
Da bi narod Božji, kršćani, ispunio taj poziv ljubljenog Kralja, od prvog dana Došašća do Božića on doslovno – bdije. Tako ujutro dolazi na svečane svete mise zornice. Doslovno bdijenje i odricanje od sna, rano ustajanje i dolazak na zornice nije samo tjelesno odricanje, već na simboličan način i uranjanje u tajnu duhovnog bdijenja pred otajstvom Božjim – Došašća Kristovog.
- Treba reći da zornica u Došašću nije bila dalmatinska tradicija. Bila je tradicija da se rano ujutro slave mise u čast Gospe i te su se mise zvale mise rorate. Zašto rorate, zato jer je svaka sveta misa započinjala ulaznom pjesmom Došašća "Rosite nebesa odozgor i oblaci" (latinski: Rorate caeli desuper et nubes pluant justum). Te su mise bile uglavnom subotom u čast Majke Božje.
Zornice su se započele slaviti u kontinetalnom dijelu Hrvatske, Zagorju, Slavoniji, kao i Bosni i Hercegovini itd. Talijani nemaju zornice, a kod nas u Dalmaciji zornice su započele početkom Domovinskog rata. Započeo ih je blagopokojni mons. Ivica Mustać u čast Gospe Maslinske na zadarskoj Belafuži. To je tako uhvatilo maha da su u Došašću zbog pokore ili neke žrtve pune crkve. Tako bismo naše zornice mogli nazvati da su duhovne orosnice, kada nas Božja rosa budi iz sna i vodi do crkve, ispričao je don Dario Tičić.
Mala duhovna obnova, pokora i žrtva
Oduševljava prizor brojnih vjernika, kojom radošću i zanosom idu na zornice.
- Zornica je kao mala duhovna obnova. Na ranojutarnoj zornici su i župljani koje rijetko ili gotovo nikako ne vidimo u crkvi. Vjerojatno je to za njih pokora. Ta žrtva ljude nekako privlači, jednostavno vide nešto izvanredno da se Došašće doživi na jedan jedinstven, pravi način. Pogotovo u ovoj krizi, pandemiji, ratu u Ukrajini, pa potresi..., rekao je don Dario Tičić.
Pokorničke mise odišu mirom, toplinom, blizinom i neizmjernom radošću. U rano jutro, još dok je mrak i svjetlo se tek nazire, sve odiše slavljem.
- Došašće ili Advent pretvoren je u tešku komercijalizaciju. Idemo prema tome da ćemo Božić slaviti bez Boga. Nitko nije protiv toga da se ljudi raduju i da je veselo na ulicama. Ali to nije duh pravog Došašća i bît Došašća neka bude spoj izvanjskoga i unutarnjega. Ako je unutarnje složeno kako treba, onda će i izvanjsko imati svrhu. Nitko nema ništa protiv Orašara, Dida Mraza, protiv svih ovih nakita i svega toga, da se ljudi vesele, ali u centru svega je Bog koji je postao čovjekom. Iduće godine bit će 800 godina od kada je sveti Franjo Asiški prvi put napravio jaslice. Mi ljudi volimo nešto praktično, nešto opipljivo. Bog je postao čovjek, dakle to je utjelovljenje koje označava središnju istinu i otajstvo kršćanske vjere kojom se naznačuje ulazak vječnoga Sina Božjega u ljudsku povijest preuzimanjem ljudske naravi kao vlastite da u njoj ostvari spasenje ljudi, naglasio je don Tičić.
Hrvatski Božić - običaji i božićne pjesme...
Bog je utjelovljenjem posvetio sve stvoreno jer ovo što slavimo "I Riječ je tijelom postala" je ono što molimo u Vjerovanju da je Gospodin Bog onaj Isus Krist po kojem je sve stvoreno.
- Mi ćemo rado prihvatiti američki način slavljenja Božića, ali nikad mi ne bismo prihvatili japansku preciznost, talijanski dizajn, njemačku radišnost. Nakon dvije godine pandemije ljudi su željni blagoslova obitelji u svojim domovima, ljudi su željni normale, upozorio je don Tičić.
Pune crkve na zornicama su velika Božja milost da možemo svi dati hvalu i slavu. Naime, poruka Došašća je budite budni, budite pripravni.
- Časoslov koji molimo, homilija i Riječ Božja otvaraju put prema dolasku Božjem, prema Božiću. Važno je imati susret s Kristom preko zornica, da doživimo milost koju samo Bog može dati, a ne neke ispraznosti ili što je prolazno, poručio je biogradski župnik.
Došašće, iako traje četiri tjedna, slika je naših života jer je život jedno veliko došašće i ništa više. Cilj je da čovjek bude čist onako kako ga je Bog stvorio. Iako je božićno slavljenje utemeljeno na biblijskom Božiću i zato svojina svih kršćanskih naroda, u Hrvata je toliko istaknuto da se govori o hrvatskom Božiću, i to osobito zbog pučkih običaja, posebice jaslica, božićnog žita i drvca i narodnih božićnih pjesama.
Nemojte maknuti Isusa od Božića
- U središtu Božića uvijek stoji Bog koji je postao čovjek. Kako bi naš pokojni nadbiskup Ivan Prenđa znao reći: Božić je blagdan radosti, a Uskrs blagdan vjere. Da je Bog rođen, to nije problem shvatiti, a da je uskrsnuo treba vjerovati, naveo je don Tičić.
Božić najtvrđa srca omekša. U središtu Božića je Bog, Isus Krist, sve ostalo su nekakvi dodatci. Božić, tu je naša katolička duša. Hrvati imaju najljepše božićne pjesme u kojima je prepjevano cijelo evanđelje. To sve što je hrvatska katolička duša stoljećima vjerovala otpjevano je u božićnim pjesmama. Uzmimo samo pjesmu "U se vrime godišća" koja se već stoljećima pjeva ili "Bog se rodi v Vitliomi" iz 14. stoljeća te "Narodi nam se kraslj nebeski" i druge. To su hrvatski biseri.
Božićni dani su vrijeme mira i pomirenja. Božićne jaslice imaju baš tu poruku i veliko značenje. Božić nam donosi poruku naše kulture, našeg vjerovanja i nacionalnog indenteta. Božić nam poručuje da nije u središtu bogatstvo, moć, ono naše ljudsko već ono božansko.
Ako maknemo Isusa, što ostaje od Božića? Prazna zabava. Nemojte maknuti Isusa od Božića, Isus je središte Božića, Isus je pravi Božić. Bog nikad ne ostavlja čovjeka. Otajstvo Božića je otajstvo Boga "koji dolazi na svijet putem poniznosti".
- Poniznost je sposobnost da znamo kako živjeti naše čovještvo bez očaja, s realizmom, radošću i nadom; čovještvo koje Gospodin ljubi i blagoslivlja. Isus, koji dolazi na svijet putem poniznosti, otvara nam put, pokazuje nam put, pokazuje nam cilj, istaknuo je biogradski župnik.
Otvoriti vrata srca
Božić je poruka i pouka da njegove vrijednosti traju i imaju cilj koji vodi prema vječnosti koji nadilazi ljudske obzire i kratkotrajne ciljeve. Božićni anđeo je pastirima u poljima ispred grada Betlehema rekao "Ne bojte se." Kaže to i nama i svima koji se žele otvoriti Božićnom događaju i poruci.
- Poruka Božića: poniznost je veliki uvjet vjere, duhovnog života i svetosti. Neka nam je Gospodin podari, a ako ju još uvijek ne posjedujemo, neka potakne želju u nama, da ono što nemamo, barem možemo početi željeti. Samo poniznost je put koji nas vodi Bogu, i, istodobno, upravo baš zato što nas vodi njemu, vodi nas i do onoga bitnog u životu, do njegova pravog smisla, do najpouzdanijeg razlog zbog kojega je život vrijedan življenja. Kakva je korist od toga što se Krist rodio prije 2.000 godina ako se sada ne rađa u našem srcu. Treba samo otvoriti vrata, vrata srca. Ne propustimo to učiniti ovoga Božića, poručio je don Dario Tičić.
