Tjesnac Novsko ždrilo spaja Novigradsko more i Podvelebitski kanal. Dužina mu je oko 4 km, a najveća širina 400 metara, no ima i užih dijelova. Najveća dubina u tjesnacu je 30-ak metara. Stjene koja se uzdižu iz mora pretežito su gole, ili pak obrasle niskom makijom među kojom se nađe i dosta trnovitih no slasnih kupina, a ima i aromatičnog, travari bi rekli i lijekovitog bilja.
Također, s obje strane tjesnaca nalazi se više spilja, a ova koju smo posjetili obično se u literaturi naziva tek Pećina u Novskom ždrilu.
Ako se putuje automobilom iz pravca Zadra, najbolje je voziti se Jadranskom turističkom cestom do starog Masleničkog mosta. Kad se prijeđe most ušlo se na područje općine Jasenice te treba nastaviti cestom prema Rijeci, a prvo naseljeno mjesto koje slijedi je Rovanjska. Nedugo po ulasku u mjesto postoji desno skretanje kojim se može spustiti i proći zapravo ispod Magistrale i lokalnim cesticama se spustiti do mora izbjegavajući ljetne gužve.
Kad se dođe do mora makadamskim putom, se može doći do svjetionika, no dalje se mora nastaviti pješice. I tu sad slijedi najveći izazov, jer do Pećine postoji put, samo je veoma teško uočiti gdje počinje. Isprve se ne razlikuje od okolnog kamenjara, no onda se polagano odvaja i spušta paralelno uz obalu nešto niže od vrhova klisura što obrubljuju kanal. Put je uzak aii prohodan i za odrasle osobe siguran.
Ulaz u spilju nalazi se 47 metara nad morem i veoma je prostran, kao i prva dvorana u koju se ulazi i koja se onda grana u dva veća i nekoliko manjih hodinika. U unutrašnjosti ima dovoljno lijeph kamenih ukrasa koji su dovoljan razlog za posjet ovom ne tako poznatom biseru naše županije, no spilja je isto tako i važno arheološko nalazište iz razdoblja starijeg Neolitika. U njoj su nađeni ostatci keramičkog posđa, kao i životinjske kosti. Zanimljivo je da su spilju kao zaklonšte sve do nedavno rabili i lokalni pastiri.
