Možda je kišna nedjelja, ali ekipu niti to ne može zaustaviti...
Najavili su tako zadarski arheolozi nastavak velikog posla na Dugom otoku i obznanili kako su na pragu jednog, po svemu sudeći nevjerojatnog otkrića!
Na službenoj facebook stranici projekta EpiC – Epigravetijenske zajednice sjeverne Dalmacije objavili su, naime, više o svom pronalasku...
-Iako se činilo da ćemo ostati na toplom i suhom, i baviti se administrativnim dijelom arheologije, znatiželja nam nije dala mira. Pri kraju radnog dana ukazao nam se, prema našoj slobodnoj procjeni, jednorog Čekamo kolegu Radovića da nalaz potvrdi. Šalu na stranu, riječ je o konju starom čak 17000 godina!- naveli su arheolozi i dodali kako u isčekivanju rezultata nalaza...
-Nestrpljivo - poručili su - iščekujemo i vaše prijedloge za ime...- naravno, konja.
PROJEKT „EPIGRAVETIJENSKE ZAJEDNICE SJEVERNE DALMACIJE“...
Razdoblje gornjeg paleolitika na području sjeverne Dalmacije izrazito je slabo istraženo. Gotovo sve što znamo o ovom razdoblju, ali i općenito o ranoj prapovijesti područja, ističu na stranicama istraživačkog projekta Hrvatske zaklade za znanost i Odjela za arheologiju Sveučilišta u Zadru, bazirano je na slučajnom nalazima, topografskim podatcima i pregledima terena uz tek manji broj istraženih lokaliteta. Situacija nije bolja niti ako u obzir uzmemo širi prostor istočnog Jadrana, gdje postoji svega desetak dovoljno istraženih nalazišta iz vremena epigravetijena. Uz to, tek mali broj nalazišta na istočnoj obali Jadrana mogu se datirati u vrijeme starije od 13,000 god. prije sadašnjosti, a posebno su rijetka nalazišta koja se mogu datirati u vrijeme trajanja ili neposredno nakon kasnoglacijalnog maksimuma. Šandalja II kod Pule, Vela spila na otoku Korčuli i Vlakno na Dugom otoku jedini imaju kulturne slojeve iz ovih razdoblja. Projekt „Epigravetijenske zajednice sjeverne Dalmacije“ logični je nastavak interdisciplinarnih istraživanja paleolitičkog i mezolitičkog nalazišta Vlakno na Dugom otoku, kao i šireg područja sjeverne Dalmacije. Nakon iskopavanja slojeva iz razdoblja mezolitika cilj je nastaviti s istraživanjem dubljih, epigravetijenskih slojeva Vlakna kao i proširiti istraživački prostor na područje sjeverne Dalmacije čime bi se postavio teorijski i empirijski model mobilnosti zajednica lovaca-sakupljača i korištenja istočnojadranskog krajolika u vrijeme gornjeg paleolitika...
- Pronašli smo konjoliku glavu i sada čekamo potvrdu drugih kolega znanstvenika je li riječ o vrsti konja koja je davno izumrla ili se radi o ostacima divljeg konja. Osim toga pronašli smo i tragove vatrišta te ostatke lovačkoga pribora što je i uobičajeno za to doba- kratko je voditelj istraživanja Dario Vujević s Odjela za arheologiju Sveučilišta u Zadru kazao i potvrdio za HRT.Radio Zadar. Kako je riječ o sloju zemlje koji seže u razdoblje starije od 17 tisuća godina, te se podudara sa zadnjim ledenim dobom, očito je da i životinjski ostaci potječu iz tog razdoblja.
Inače, uz standardni repertoar nalaza, kakav se i inače može pronaći na nalazištima ovog vremena, spilju Vlakno na Dugom otoku karakterizira i velika količina pronalazaka koji se rijetko pronalaze, pa pojava većeg broja ukrasnih predmeta, kao npr. probušenih zubi jelena, probušenih školjaka i puževa ili ukrasnih ureza na koštanom oruđu čini Vlakno jednim od bogatijih nalazišta istočne obale Jadrana. Pogotovo kada se u obzir uzme da je istražena površina manja u odnosu na druga nalazišta. Među pronađenim predmetima posebno se ističu dva gravirana fragmenta gomolja rožnjaka u sloju datiranom 14.660 do 14.060 kal. godina prije sadašnjosti, a pažnju znanstvene i stručne javnosti posebno je potakao nalaz antropomorfnog privjeska, jedinstvenog nalaza paleolitičke umjetnosti u RH... (PL)
IZNIMNO ZNANSTVENO VRIJEDNAN LOKALITET...
Već u ovim početnim slojevima špilja je pokazala iznimnu znanstvenu vrijednost. Uz brojne nalaze, među kojima se posebno ističu probušeni puževi koji su služili kao ukrasi ili dijelovi ogrlica, pronađen je i jedan ljudski pokop. Položen u blizini vatrišta, ležao je u ispruženom položaju gotovo cjelovit kostur jednog od stanovnika pećine. Članovi zajednice su ga položili ili možda čak i ostavili na mjestu gdje je umro, zasuvši ga tek s malo zemlje i nešto kamenja, tek koliko je dovoljno da ga poštede od divljih životinja. Dobiveni datum pokazuje da je riječ o razdoblju prije 9.500 godina. U ovo vrijeme u Dalmaciji gotovo da i nema ljudskih ostataka iz ovog razdoblja. Razbacani fragmenti kostura pronađeni su u Kopačini na otoku Braču, a najbogatiji takvom vrstom nalaza su slojevi Vele spile na otoku Korčuli. No datumi za ove nalaze su 1 do 2 tisuće godina mlađi od nalaza iz Vlakna.
Špilja Vlakno omanji je prostor površine 50 m2 smješten po sredini Dugog otoka, na njegovom najužem dijelu između mjesta Luke i Savra. Nalazi se na 50 mNv. Otvor je okrenut prema jugoistoku, odnosno sunčanoj strani otoka, što je obično jedan od preduvjeta za naseljavanje ovakvih prirodnih skloništa u prošlosti. Široki otvor špilje sužen je ne tako davnom izgradnjom debelog suhozida s ostavljenim vratima za ulazak. Predšpiljski prostor također je ograđen suhozidom koji mu daje kvadratni oblik. Špilja je iznimno suha, ravnog dna s finom sipkom zemljom u kojoj se, na prvi pogled, na površini osim sitnijeg kamenja ne vide nikakvi ostaci ljudskog boravka. Izgledom, veličinom i orijentacijom bila je pogodna za korištenje manjoj skupini tijekom cijele godine...
SLOJEVI POKAZUJU STANJE KLIME I OKOLIŠA
Slojevi špilje zorno pokazuju stanje klime i okoliša iz vremena paleolitika i mezolitika, a upravo će njihovo proučavanje kroz buduće analize donijeti niz podataka važnih za razumijevanje života zajednica koje su nastanjivale šire područje Zadra. U vrijeme najstarijih slojeva širi zadarski i sjeverni jadranski prostor, piše vlakno.net, službena stranica Epic-a, istraživačkog projekta Hrvatske zaklade za znanost i Odjela za arheologiju Sveučilišta u Zadru, pokazuje znatne ambijentalne razlike u odnosu na današnje vrijeme - morska razina je bila niža za 120 m od današnje, špilja se nalazila visoko iznad okolnog prostora, a cijeli otok je imao oblik grebena visokog od 100 do 400 m iznad tadašnjih dolina. Prostrano područje današnjega sjevernog Jadrana je za nižih morskih razina bila dolina rijeke Po i njezinih brojnih pritoka s Apeninskog poluotoka, Alpa i Dinarida. Dugi otok zajedno s kornatskim otočjem, te manjim otocima kao što su Žut, Rava, Zverinac, čini veću cjelinu koja je preko otoka Molata i Ista spojena s tadašnjim kopnom. Ugljan, Pašman, Iž, te okolni prostor, također je dio jedinstvenoga kopnenog područja. Dubinske depresije Virskog mora, prostora oko otoka Paga, te područja između Silbe i Premude, izolirane su od otvorenog mora, i najvjerojatnije su bile ispunjene slatkom vodom iz rijeke Zrmanje i bogatih podvelebitskih izvora.
PROVEDENO 15 ARHEOLOŠKIH KAMPANJA
Od 2004. godine u špilji je provedeno 15 arheoloških kampanja u kojima je dosegnuta dubina od 5 m, a kulturni slojevi se mogu pratiti do 19.500 godina starosti (najniži sloj datiran je uzorkom kosti na 17.530 kal. godina. pr. Kr.). Treba napomenuti da dosegnuta dubina nije i konačna, ali su istraživanja prekinuta na toj dubini zbog smanjenih uvjeta za iskopavanje. Trenutno je, navode na vlaknu.net, stranicama istraživačkog projekta Hrvatske zaklade za znanost i Odjela za arheologiju Sveučilišta u Zadru, istraživanje usmjereno na slojeve iz razdoblja ranog mezolitika tj. razdoblje prije 10.000 godina. Pronađeni materijal jasno ilustrira promjene koje su utjecale na nalazište i njegov okoliš. Ledeno doba završava, a zatopljenje utječe na podizanje morske razine. Velika učestalost morskoga materijala među nalazima upućuje na promjene u organizaciji života mezolitičkih zajednica lovaca-sakupljača zbog prilagodbe novim klimatskim uvjetima, ali i o morskom bogatstvu u okolici špilje. Slojevi obiluju ostacima kamenica, morskih puževa uz veliku koncentraciju ostataka riba. Nalazi kremenih i koštanih artefakata i ostatci njihove proizvodnje ukazuju na životne navike stanovnika špilje...
