NIKOLA BAŠIĆ: "Akademijin vapaj ostao je bez ikakvog javnog odjeka sve dok preporuke nisu pretvorene u gorivo za političku makljažu!"

Novi Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama dignuo je na noge hrvatsku javnost. I lijeva i desna oporba okupila se oko članaka Zakona koji omogućavaju svojatanje pomorskog dobra, napose kroz oblik koncesije. Iako se resorni ministar i vladajuća garnitura upiru razjasniti intenciju zakona, koja prokoncesijskim pristupom obalu želi približiti poduzetničkim projektima, mnogi pravnici ukazuju da se zakon ne može popraviti već se mora izraditi novi. No na rubu tih događanja isplivala je vijest kako je Znanstveno vijeće za turizam i prostor HAZU još u studenome prošle godine uputilo znanstvenoj, političkoj i širokoj hrvatskoj javnosti, preporuke za poboljšanje novog Zakona, odnosno njegovog vraćanja na temeljitu doradu.

- Preporuke Znanstvenog vijeća za turizam i prostor izvedene su iz znanstvenog projekta o Turističkim koncesijama na pomorskom dobru, i objavljene na mrežnoj stranici HAZU te dostavljene svim medijima i saborskim zastupnicima. Istim preporukama HAZU se uključila i u formalni postupak javnog savjetovanja. Međutim, to izgleda nikog nije zanimalo. Akademijin vapaj ostao je bez ikakvog javnog odjeka sve dok, pred saborsku raspravu, preporuke nisu fizičkom poštom dostavljene na adrese svih saborskih zastupnika i klubova da bi odmah potom bile pretvorene u gorivo za politički obračun. To dokazuje da svako plemenito nastojanje na kraju završi u političkoj kaljuži. Nikoga ne zanima što za poboljšanje Zakona preporučuje Akademija nego je bitno samo to u čiju se političku karijolu dala upregnuti, rekao je na početku razgovora predsjednik Znanstvenog vijeća za turizma i prostor HAZU, zadarski arhitekt, akademik Nikola Bašić.

U preporukama se može pročitati da treba ukinuti mogućnost izdavanja koncesija u funkciji turizma na rok od 99 godina, kako bi se sačuvala tržišna konkurentnost. Osim toga, stogodišnje koncesije strateško bitnih obalnih područja, kakvih više nema ni u Africi, izravna su prijetnja geopolitičkoj opstojnost hrvatske države. Dužinu koncesijskih rokova potrebno je usuglasiti s uobičajenim ciklusom investicijskog povrata u turizmu a koji ne bi smio biti duži od 30 godina.

Akademijino Znanstveno vijeće koje se zalaže za skladan odnos turizma i prostora posebno je osjetljivo na one odredbe Zakona koji prijete nepovratnom izobličenju našeg litorala, pogotovo onog koji je do danas sačuvao svojstva primarne prirode, što ga svrstava u najvrijedniji nacionalni prostor.

- Područja pomorskog dobra s obilježjima nedirnute prirode (terra vergine) treba izuzeti iz neselektivnih oblika koncesioniranja i preuzeti nad njima javnu odgovornost u cilju zaštite njihovog izvornog karaktera. Ta nedirnuta priroda nalazi se izvan područja naselja, turističkih zona, morskih luka ili institucionalno zaštićenih prirodnih rezervata pa zato nije "pokrivena" odgovarajućom razinom prostorno-planskih dokumenata i podzakonskih akata kojima se uređuju zahvati u prostoru. Na pomorskom dobru s atributima nedirnute prirode ne smiju se dopustiti nikakvi graditeljski zahvati koji bi se poduzimali u svrhu obavljanja gospodarskih djelatnosti u području koncesije, rekao je Nikola Bašić.

Bašić dodaje kako se na pomorskom dobru ne smije dopustiti isključenje javnog pristupa i fizičke propusnosti prostora ni u kojem obliku koncesije. Zato čvrsto zastupa stajalište da se u cjelokupnom području pomorskog dobra koje se nalazi izvan područja naselja, luka, turističkih zona i zona zaštićene prirode, koncesijska odobrenja mogu izdavati samo za one gospodarske djelatnosti koje su u odnosu na izvorna svojstva prostora dokazano neutralne, odnosno, za one koje ne zahtijevaju nikakvo nasipanje, građenje i sl. To se poglavito odnosi na nježne obale nenaseljenih otoka koje su do sada ostale izvan bilo kakvog oblika institucionalne zaštite. Da je i u takvim uvjetima na pomorskom dobru moguće kreirati turistički proizvod sjajan je primjer tkonskog Škrapinga.

U našim preporukama se kaže kako na pomorskom dobru ne smijemo dopustiti zahvate u prostoru temeljem tzv. planova upravljanja bez odgovarajuće razine prostorno-planskih dokumenata i projekata te zakonski utvrđenih postupaka. Koncesijske Odluke kojima se na pomorskom dobru dopušta turistička ili druga proizvodna djelatnost na rok od pet godina, mogu se odnositi samo za prirodne ili prethodno infrastrukturno i oblikovno uređene prostore na kojima nije potrebno izvoditi nikakve naknadne zahvate. Vrsta djelatnosti koja se dopušta na takvom pomorskom dobru mora biti utvrđena odgovarajućim prostornim planom i prethodno utvrđenom granicom pomorskog dobra. HAZU ukazuje kako treba definirati i ujednačiti koncesijske uvjete u prostorima gdje je odnos između javnog pomorskog dobra i privatnog zaobalja prostornim planovima objedinjen u jednu sadržajnu i funkcionalnu zonu. HAZU se oštro protivi svakom obliku založnog prava koje bi proizlazilo iz koncesijskih ugovora.

Na pitanje o stajalištu Akademije glede ograđivanja plaža Bašić kaže: "Nikad nije dovoljno isticati da je komunikacijska dostupnost i propusnost jedno od najvažnijih svojstava hrvatskog običajnog i pravnog nasljeđa u području obale i otoka. Hrvatski ljudi, kako oni koji žive na obali i otocima tako i oni koji obitavaju u različitim kontinentalnim područjima domovine, jednako su osjetljivi na svaki oblik ekskluzivnosti u korištenju pomorskog dobra, a pogotovo kada to znači njegovo isključenje iz opće uporabe fizičkim ograđivanjem. Bitno je istaknuti da se koncesijom, kako se to često pogrešno misli, nikome ne ustupa prostor, već se dopušta obavljanje određenih poslova u tom prostoru. Koncesijom se opća upotreba pomorskog dobra može stupnjevano ograničiti, ali se fizičko ograđivanje prostora može prihvatiti samo u iznimnim slučajevima i to samo u onim djelatnostima za koje Zakon nalaže takvo isključenje. Ni u jednom obliku turističkoga gospodarstva ne postoji Zakonom utvrđena nužnost fizičkog ograđivanja prostora. Oni koji su uvjereni da ekskluzivni hoteli moraju ostvariti pravo na isključivo korištenje makar i samo jednog dijela plažnog prostora, slijede predrasude iz kolonijalističkoga poimanja turističke ekskluzivnosti, koje su visoko razvijena i socijalno osjetljiva društva odlučno napustila. Da bi se razjasnilo kako je fizičko isključenje pristupa pomorskom dobru nepotrebno i neprirodno, a onda i društveno neprihvatljivo, pokušat ću slikovito objasniti: ulaz u svaki hotel, pa i onaj najviše kategorije, svakome je slobodan, a usluge koje hotel pruža daju se na zahtjev gosta. Zašto isto pravilo ne bi bilo primijenjeno i na plažu koja je u koncesiji takvog hotela? Pristup plaži je slobodan, a pristup usluzi - po želji i na račun konzumenta. Srećom, mi ne pripadamo onim egzotičnim područjima planete u kojima se sigurnost turista ostvaruje bodljikavom žicom. Zašto bismo fizičke barijere preuzimali kao paradigmu ekskluzivnosti, pa makar te ograde bile od zlata."

Na kraju važno je istaknuti preporuku Akademije da se na pomorskom dobru Zakonom utvrde povlastice za domicilno stanovništvo onda kada je razvidno da te povlastice štite dugoročnu demografsku, gospodarsku, kulturnu održivost i otpornost krhkih otočnih zajednica. Primjerice, prednost pri dodjeli veza onada kada on služi tradicijskom gospodarstvu, pomorstvu i ribarstvu, priznala je i EU, referirajući se na članak 20 stavak 2. Direktive 2006/123EZ, ali je naš zakonopisac odbacio preporuku radi tobožnje diskriminacije na unutrašnjem EU tržištu. Tko smo i ovaj put, kao i onda kada smo se, jedini na mediteranu(?!) snishodljivo odrekli prava na mali obiteljski ribolov, odlučili biti "papa veći od pape"...

Nikola Bašić

Damir Fabijanić

U zaključku svog istupa Bašić kaže kako suvremeni turizam, nije samo gospodarski nego i socijalni fenomen. Njegova opća socijalna održivost zasniva se na strategiji inkluzivnosti koja potiče socijalnu interakciju između turista i lokalne zajednice. Stoga je ideja o ekskluzivnom odvajanju turista i domicila fizičkim barijerama relikt prošlih vremena duboko suprotstavljen socijalnoj i kulturnoj održivosti turizma. Zbog svega navedenog, ograničenje opće upotrebe pomorskog dobra u području plaža treba riješiti plažnim redom koji se može pridodati pravilniku o kategorizaciji turističkog smještaja, a kojim se određuje stupanj ograničenja opće upotrebe pomorskog dobra u plažnom području sukladno kategoriji usluge koncesionara. I na kraju, najpoznatiji zadarski arhitekt kaže kako pomorsko dobro ne smije biti streljivo u rukama politike već nešto što je poviše toga jer obala pripada svim građanima Hrvatske. Moć nad hrvatskim prostorom a pogotovo nad obalom koja, kao pomorsko dobro, ima svojstvo općeg dobra, mora biti vraćena hrvatskom narodu. I po ljudskim i po prirodnim zakonima, samo njemu pripada...