Prosinac je završio, a siječanj se nastavio iznadprosječno toplim vremenom za ovo doba godine. U ovo vrijeme stabla je najbolje pustiti da miruju te ne provoditi agrotehničke mjere koje bi mogle narušiti fiziološke procese u stablu. Prvenstveno se to odnosi na agrotehničku mjeru rezidbe. Postoji podosta nestrpljivih maslinara koji s rezidbom na rod kreću već u prosincu.
Smatram da je već nebrojeno puta spominjano kako prerana rezidba u iznadprosječno toplom vremenu zimi može biti kobna za stabla. Neki maslinari to još uvijek nisu shvatili i često im led u veljači i početkom ožujka "opali" šamar i postanu svjesni da imaju stabla sa ispucanom korom na granama, a nakon nekoliko mjeseci postoji velika mogućnost da će imati i stabla zaražena rakom. Stoga je najbolje u ovom vremenu planirati radove za početak nove maslinarske godine.
Tisućljetna tradicija
Naime, već u siječnju može se krenuti s čišćenjem zapuštenih maslinika i s njihovom obnovom. Na otocima i u priobalju postoji veliki broj maslinika u koje ljudska noga nije stupila preko pola stoljeća. To su maslinici koje su naši pradjedovi podizali na škrtim i kamenitim terenima gdje se jedino maslina mogla izboriti za opstanak. Veliki trud i muka su uloženi za podizanje tih maslinika koji su dio naše tisućljetne tradicije, a sada ih "proždiru" borovi i makija. Najčešće se radi o takvim položajima koji su okrenuti prema jugu i prema moru te imaju izvanredno dobar potencijal za dobivanje vrhunskih ulja. Paradoksalno je da su se u prošlosti takvi maslinici obrađivali isključivo korištenjem ljudske i eventualno životinjske radne snage, a mi danas u suvremenom dobu, uza sva moguća tehnička dostignuća i pomagala, takve maslinike prepuštamo propasti i makiji. No, kao što je već više puta rečeno, maslina je neuništiva biljka i praktično se diže kao "Feniks iz pepela".
Obnova u krošnju
No, da bi se to dogodilo, maslinar joj mora stvoriti potrebne uvjete, a to je prvenstveno uklanjanje makije i stabala borova koji koče njezin rast i razvoj, a nakon toga je potrebno provesti proces obnove stabla. Stablo se može obnoviti u krošnju ili u panj a to ovisi prvenstveno o stanju u kojem se nalazi deblo. Ukoliko je deblo zdravo i nalazi se na odgovarajućoj visini, provodi se obnova u krošnju, na način da se osnovne grane režu na duljinu od 0,5 do 1 metar. U prvoj vegetacijskoj godini nakon obnove iz ostataka primarnih grana tj. latentnih pupova izaći će veliki broj izboja. Iste je potrebno redovno prorjeđivati na način da ostavimo iz svake primarne grane 3 do 4 izboja. U drugoj godini po obnovi potrebno je napraviti prorjeđivanje izboja kako bi dobili sekundarne grane, a treće godine se oblikuju tercijarne grane koje nose rod. Kod ovakvog načina obnove očekuje se rodnost u trećoj godini. Međutim, kod stabala koja su zapuštena jako dugi vremenski period, obnova u krošnju najčešće nije moguća te je potrebno provesti radikalniji način obnove, a to je tzv. obnova u panj. Kod obnove u panj, staro stablo se otpila što bliže tlu i u godini obnove iz tla izbija veliki broj izbojaka. U prvoj godini svi se izbojci ostavljaju, a u drugoj se odabire 8 do 10 najboljih koji se ostavljaju, pazeći pritom na njihov prostorni raspored. Uvijek je poželjno izabrati one izboje koje se nalaze na oko 50 cm udaljenosti od panja. U trećoj godini se broj ostavljenih izboja reducira na 5 do 6, a u četvrtoj godini pri posljednjem prorjeđivanju izboja ostavljaju se, ovisno o veličini panja, 3 do 4 izboja koja će tvoriti novo stablo. Kod ovakvog načina obnove, puna rodnost se postiže u sedmoj ili osmoj godini.
Za nove generacije...
I na kraju, potrebno je apelirati na maslinare da obnove maslinike svojih pradjedova. Takav posao iziskuje puno rada i financijskih sredstava, ali rezultati dobiveni obnovom su nemjerljivo veći u odnosu na troškove te ćemo moći jednoga dana te obnovljene maslinike,koje smo "posudili" od svojih predaka, predati u ruke novim generacijama maslinara.
