Pojavom jeftinijih plastičnih plovila, broj pravih drvenih gajeta, leuta, batana, bracera, pasara i kaića drastično se smanjuje, prijeteći da ovaj tradicionalni proizvod hrvatske brodogradnje izumre. No, ima i izuzetaka, izuzetnih ljubitelja drvenih brodova, mora i ribolova.
- Na nagovor i poticaj Nataše Rokić “Love” u Novigradu sam kupio već oronulu drvenu pasaru koju je još 1979. godine u Zadru izgradio kalafat Marušić, kazao je 38-godišnji Elvis Kežić, mještanin Sukošana kamo je još 2006. iz Pakoštana došao živjeti.
Pasara osvaja društvene mreže
Nakon samostalne obnove i pred porinuće drvene pasare, Elvis je u Sukošanu, uz Jadransku magistralu, kako i priliči predbožićnim i novogodišnjim blagdanima, pasaru bajkovio okitio božićnim lampicama i ukrasima te zastavicom Sukošana. Prolaznici fotografiraju, a Elviseva pasara osvaja društvene mreže.
- Oduvijek me fasciniralo da su s tako malim brodom ljudi živjeli, radili kuće, ribarili, othranili djecu. Od kad sebe znam taj brod mi je bio drag i uvijek sam želio i maštao da ga imam, s istinskim žarom će Elvis, pasionirani ribolovac i lignjadur.
- Između ostalog, na Kupu Lanterna, udičarenju štapom sa usidrene brodice, u Sukošan sam 2018. donio zlato, a 2019. srebro, ponosno će Elvis, koji je na Pakoškoj lignjadi neizostavni sudac
Drveni brod ima dušu
Među posljednjim drvenim brodovima u Sukošanu, 1998. godine je sukošanski kalafat Pere Nadinić Ćale izgradio, za Damira Kerana, batelu dužine 4,2 metra. Prije 10 godina, 2014., za Alfreda Brezovskog su drvenu braceru s kabinom od hrastovine i mahagonija dužine 8,3 metara izgradili sukošanski stolar Miljenko Protić i njegov sin Branimir. Dakako, i brodogradilište Filipi je sve poželjnija lokacija za obnovu i izradu drvenih brodova.
- Drvena pasara je stvorena za “male ljude”, za gušt i ribarenje, prijevoz ljudi i tereta ali i domaćih životinja. Svaki drveni brod ima dušu i priču, naglasio je Elvis Križić, koji je, osim što je keramičar i ribolovac, medijski nadasve poznat po velikoj pomoći Banovini koju je u prosincu 2020. zadesio razorni, katastrofalni potres.
- Uvijek se netko nađe tko napravi drveni brod, koji uživa. To je brod koji ima dušu. Drveni brodovi su kulturno blago neprocjenjive vrijednosti, jedinstvena ljepota, ponos Sukošana i jadranske pomorske baštine, zaključio je Elvis Kežić.