U portu, lučici u Pašmanu na istoimenom otoku, brodovi i brodice svakodnevno se vraćaju u luku sa svježe ulovljenom ribom. Među njima je i friško u more porinuta batela Anca, u vlasništvu Antonia Bobića, 55-godišnjeg Pašmanca zvanog Pinki.
- Drvenu batelu Anca dugu 3,90 metara, 1980. godine izradio je kalafat Zrinko iz Tkona. Iz Tkona do Pašmana dovezena je traktorom. Dovezao ju je Boškov stric Šime, objašnjava Antonio Bobić.
S puno ljubavi i emocija obnovljena batela
Pitali smo ga koliko je posla u obnovi drvenog kaića, batele bilo.
- Batelu je trebalo kompletno popraviti. Baš kao ljudsko tijelo, od kičme i rebara do ušminkavanja. Kao da od postarije žene opet napravite mladu djevojku ili od postarijeg muškarca opet mladića, što u šali, što u zbilji govori Pinki, kojem je u obnovi batele pomogao prijatelj i sumještanin Elvis Pedišić.
Iako su nekada bili jedini vladari mora, a danas sve više spomenici nekim davnim vremenima, drveni brodovi ostaju značajan dio povijesno-kulturne baštine otoka i priobalja.
- Majka mi se zove Antica i rodom je iz Tkona (Kuna). Njezini su je od milja zvali Anca, i eto tako je i batela dobila ime po mojoj majci. Danas plovi njoj u čast, ponosno će Pinki, član ekipe koja je prije nekoliko godina obišla gradilište Pelješkog mosta kako bi zazvala izgradnju desetljećima sanjanog Pašmanskog mosta.
Batelom se išlo najviše na feral (sviću) i ulovilo se riba i ribica, a bilo je tu i ribarskog prigovaranja.
- Onda se batela umorila i potopila. U njoj takvoj su živili i brancini, pa je jednog od dvi kile ulovio Lovre ostima, i dao ga turistima. Srići nije bilo kraja, prepun emocija će Pinki, čovik plemenitog srca i dobre duše, čovik s velikim Č.
Slasni šug se sasvim ‘ispaljao’
Nakon puno godina batela se popravila i prije nekoliko dana opet porinula u more. U porat u Pašmanu. Tim je povodom napravljena prava fešta.
- Prijateljevalo se, pjevalo, jelo i pilo, prebirala su se sjećanja. Potom nas je obasjao i Blue Moon (metafora za rijedak događaj tzv. Plavog mjeseca koji se javlja otprilike svake tri godine). Nije bilo “šegacivanja” a šug na kraju večere se sav “ispaljao”, u jednom će dahu Pinki, zaljubljenik u tradicijske drvene brodove.