Nakon što je sada već davne 2012., ukidanjem smotre mladih vina u Polači, nakon 15 godina, slavljenje sv Martina u ovom vinskom dijelu u Zadarskoj županiji zamrlo, Udruga vinara Zadarske županije VinaZaDar najavila je za njegov dan 11. studenog vraćanje obilježavanja za sad kroz Dane otvorenih vrata ovdašnjih vinarija koje za to imaju uvjete i prihvate to u spomenutoj formuli 5X11. Već smo kazali da će 11. 11- od 11 do 11 (23) sata, po cijenama od 11 eura vinari čekati s hranom i vinima, a hoće li se i njih skupiti 11 objavit ćemo na vrijeme, kao i kontakt brojeve. O tome zašto je sv Martin vinarima važan postoji obilje povijesne građe, literature i običaja, pa navodimo najosnovnije.
Zapovjedni vinski svetac
U čast Svetog Martina za kojeg kažemo da je bio zaslužan i za širenje kršćanstva i vinograda i jedan je od zapovjednih vinogradarskih i vinskih svetaca, obljubljen u nas, kao i diljem Europe i svijeta, a slavi se 11. studenog. Uz mnoge zemlje, regije i gradove u nas se posebno slavi u Pridragi, Polači, Povljani na Pagu, Lepurima i u Sukošanu.
Sveti Martin rođen je u današnjem Szombathelyju u Mađarskoj, 316./317. godine, a umro je u Toursu, Francuska, 11. studenog 397., odnosno točnije rečeno, tada je pokopan (umro 8.11.). Katolički svetac, biskup grada Toursa, prvi svetac koji nije bio mučenik, a ima svoj liturgijski blagdan, prvi svetac zaštitnik Francuske; na njegov blagdan Martinje – pije se novo vino uz posebnu ceremoniju krštenja mošta i njegovog pretvaranja u vino.
O njemu se govorilo »da je bio vojnik na silu, biskup po dužnosti, a monah po izboru«.
Bio je izabran za biskupa grada Toursa te je posvećen 370. godine. Prethodno je odradio službu rimskog vojnika, unovačenog protiv svoje volje, već po očevoj, već tada upamćen po milosrđu, potom je zaređen za egzorcista, protjeran iz Milana obišao je dijelove današnje Italije i završio u Galiji.
Zaštitnik je Francuske, vinara, vinogradara, vojnika, konjanika, izliječenih alkoholičara, uzgajivača konja i gusaka, Švicarske papinske garde, borbe protiv siromaštva kao i hotelijera. Spomendan mu 11. studenog i slavi se kao Martinje, a običaj je da se tada peče guska i krsti mlado vino.
Prelazak mošta u vino
Iako se sv Martina prije svega prikazuje kao jahača na konju, kao rimskog vojnika, zbog najčuvenije zgode o paranju svog plašta na pola i davanje prosjaku da se ogrne, a ne smrzne, nakon čega mu se u snu ukazuje Bog, na mnogim ćete mjestima naći legendu o Sv. Martinu i njegovom magarcu. Dakle, da se kvaliteta grožđa povećava ako podrežemo lozu, mnogi navode da je on otkrio u 4. stoljeću. Njegov magarac je, ostavljen bez nadzora, pojeo dio vinograda, nakon čega je vinova loza proizvela kvalitetnije grožđe.
No, ista legenda pripisuje se u Grčkoj puno prije toga manjem božanstvu Aristaeusu, s tim da je tamo za to bila kriva koza.
Martina se smatra zaslužnim za razvoj vinogradarstva na području gdje je biskupovao, kao i bliskom seljacima, prvom biskupu koji nije stolovao u gradu već u selu, bliskom prirodi i polju. Pripisuje mu se i uvođenje sorte vina Chenin Blanc od kojeg se radi većina dobrog i vrhunskog vina u zapadnom Touraineju i Anjouu, danas naročito u Južnoj Africi. Uz vino ga se pokušava vezati i pričom da je kao egzorcist koristio vino, štoviše da ga je preporučivao samo kao lijek bolesnima, pa bi bio više zaštitnik antialkoholičara nego vinogradara…
Kažimo da se u nas slavi – krštenje vina odnosno označava prelazak mošta u vinu, a fešte su obično usporedive i s bakanalijama. U nas ga posebno ljube Zagorci i Međimurci, a Slavonci i Srijemci kažu da su to slavlje izmislili Zagorci, jer nisu mogli izdržati da ne načnu bačve, ali da je prava vinska fešta blagdan Sv. Vinka jer za Sv. Martina se nema što pošteno popiti. Kod nas, ukidanjem smotre mladih vina u Polači 2012., je u ovom vinskom dijelu zamro, a sad ga se pokušava oživjeti.
Slično nama obilježava se u Sloveniji i Portugalu te u dijelovima Italije. U Italiji i danas živi poslovica: »II novo vino si beve a San Martino! (»Mlado vino pije se na Svetog Martina!«), a kod nas živi isti običaj. U većini Europe slavljenje sveca ne vežu uz vino kao u navedenim zemljama. Izreka Martin dolazi na bijelom konju u nizu jezika označava da sa Svetim Martinom stiže snijeg.
Zašto je baš Martin najvažniji i najomiljeniji vinski svetac?
Zato jer 11. studenog, nakon truda i muka kroz cijelu godinu, seljak više baš ništa nije morao, svi su plodovi pobrani, i vino je spremljeno i već provrelo i slijedi zimski odmor pa valja štogod popiti i proveseliti se. Uostalom i Grci i Rimljani i Kelti i mnogi drugi narodi tradicionalno su oko tog dana plandovali obilježavajući kraj vegetacijske i poljodjelske godine.
Crkva je vrlo rano na jednom od svojih Sabora (578.) osudila opijanje i prejedanje kao martinsku tradiciju bez sakralnih elemenata, ali bez uspjeha. Poganska su se vjerovanja ispreplela s kršćanskima, pogotovo nakon što je papa Grgur I. donio edikt 601. prema kojem su crkveni praznici namjerno postavljeni na dane ili oko poganskih blagdana, kako bi poganska plemena i narodi što lakše prihvatili novu vjeru.
Pa imamo danas uvjerenje da je taj dan, tijekom noći mošt pretvoren u mlado vino, a što se negdje obavlja slikovitim krštenjem uz izreke: »Došel bu, došel sv. Martin, on bu ga krstil, ja bum ga pil!«, « Martinska vedrina, dobra vinova godina.«
