Posljednjih godina mnogo se govori o tome kako u Zadru, ali u drugim dalmatinskim gradovima, uslijed pretjerane turistifikacije, dolazi do ekspanzije nekretnina, kaotične urbanizacije, pretjeranog gomilanja smještajnih kapaciteta, te gubitka lokalnog stanovništva u povijesnoj jezgri grada. Stoga je u organizaciji Odbora za urbanizam Društva arhitekata Zadra u Koncertnoj dvorani braće Bersa održano prvo u nizu predavanja o suživotu turizma i urbanizma, a održao ga je pred prepunom dvoranom profesor emeritus dr. sc. Tihomir Jukić.
‘Planiranje i prostor, a gdje su ljudi?‘
Profesor Jukić na zagrebačkom Arhitektonskom fakultetu predaje prostorno planiranje, a problematiku prostora i turizma s kojom se suočavamo pristupio je upravo iz kuta planiranja i upravljanja, postaviviši na početku predavanja ključno pitanje: "Planiranje i prostor, a gdje su ljudi?"
- Ono što je najvrijednije što imamo su prostor i ljudi, a zatim aktivnosti. One mogu biti rad, gospodarstvo, rekracija, sport, pa i turizam. No, danas imamo situaciju da je turizam iznad svega, a ne znamo koliko je ostao u vezi s prostorom i s ljudima, rekao je Jukić.
Jukić je situaciju koju imamo usporedio s filmom ‘I jedni i drugi‘ francuskog redatelja Claudea Leloucha, u kojem se prati nekoliko obitelji prije, tijekom i nakon Drugog svjetskog rata, odnosno istovremeno pratimo nekoliko različitih priča u prostoru, koji je za aktere potpuno različit.
- To je nešto što se i kod nas događa. S jedne strane zalažemo se za održiv razvoj, a s druge imamo nešto drugo. Imamo novi zakon o turizmu, krećemo u neku novu eru, ali je veliko pitanje je li naš sustav dorastao reformi turizma i je li spreman na radikalne promjene.Ja to pratim, ali još uvijek ne znam što je naš cilj i što čekamo. S jedne strane imamo nešto što je službeno organizirano, a s druge teče naš svakodnevni život. Pa tako s jedne strane govorimo o pravilnicima, zakonima i planovima održivosti, a s druge se hvalimo brojem dolazaka, noćenja i kapaciteta, rekao je Jukić koji je iznio zabrinjavajuć podatak kako Hrvatska ima najveći broj turista po glavi stanovnika, čak 4,3.
Ono što je dobro za turizam, loše je za prostor
Iz godine i godine u godinu hvalimo se turističkim rezultatima, no ono što je dobro za turizam, loše je za prostor, poručuje Jukić koji se pita jesu li oni koji upravljaju turizmom spremni smanjiti broj turista.
- To bi se svakako odrazilo na financijsku sliku, no ne mora ako težimo tome da imamo iste prihode, ali od kvalitetnijeg turizma, smatra.
Jukić se osvrnuo i na zakonodavni sustav i odredbe vezane za turizam, te je ustvrdio kako su Strategija razvoja održivog turizma usklađena sa Razvojnom strategijom Republike Hrvatske, ali ne i sa Strategijom prostornog razvoja, pa se čini kao da u svim tim strategijama prostor uopće ni ne postoji.
Neusklađenost strategija
- U svakom mjestu imamo različite interese u istom prostoru. Stanovnici su s jedne strane protiv turista, ali žive od turizma i htjeli bi imati još više apartmana. S druge strane imamo lokalnu upravu koja to sve vodi i koja radi samo stvari koje može napraviti unutar izbornog ciklusa, nikad nešto dugoročno. S treće strane su investitori, čija jedina premisa je kapital. I te različite interese potrebno je pomiriti u istom prostoru, pojašnjava Jukić.
Dva ključna zakona vezana za turizam su Zakon o turizmu i Zakon o prostornom uređenju, a imamo i Strategiju održivog turizma do 2030., Strategiju prostornog razvoja, te Nacionalnu razvojnu strategiju Republike Hrvatske do 2030. Jukić naglašava kako su prve dvije praktički u potpunosti neusklađene, a smatra da je problematično i što u tim propisima se ne vidi nikakva opredjeljenja oko toga kako prostor treba izgledati. Jukić ističe kako Hrvatska ima 313 Turističkih zajednica u kojima je zaposleno 229 direktora i 84 predsjednika, a oni su samo dio jednog ogromnog aparata koji se bavi turizmom, no vidljivi dugoročni planovi izostaju.
- S jedne strane postoji iznimna apartmanizacija prostora, a s druge se nalazi Zakon o turizmu. Često se čini da se taj zakon nalazi negdje iznad, dok ispod njega teče život. Tako imamo razna vijeća za upravljanje turizmom, znanstvene i stručne savjete, nacionalnu i regionalnu kordinaciju Turističkih zajednica, jedan ogroman aparat koji se treba baviti ovim, ali mi još uvijek ne znamo što je to, rekao je Jukić.
Turističke zajednice i novi zadaci
Lokalne turističke zajednice zadužene su za izračun prihvatnih kapaciteta i izrade planova o upravljanju destinacijom, koji su definirani brojnim propisima o turizmu. Jukić smatra da takav ozbiljan i zahtjevan posao ne može pasti samo na leđa TZ-a u kojima često rade osobe "za koje je upitno mogu li se nositi sa takvim zadacima".
- Ne bi li takve stvari trebala provoditi lokalna zajednica, odnosno oni koje smo direktno izabrali da rade nešto za nas? Mi ne možemo biti sigurni da Turističke zajednice mogu odraditi tako veliki zadatak, smatra Jukić koji se pribojava da je pravljenje strategija u turizmu postao biznis koji je sada sam sebi svrha.
- Bojim se da bi se to moglo dogoditi s ovim planovima upravljanja. Jer Turističke zajednice to neće moći raditi i morati će se pojaviti veliki novac koji bi se onda distribuirao onima koji to mogu raditi, što će biti nekoliko timova. Nadam se da neće biti tako, ali sve sluti na to, dodao je.
Tko će nadzirati gradnju?
Jedan od problema je i to što u Hrvatskoj postoji mali broj građevinskih inspektora, njih manje od 70, pa će sada njihove poslove nadzora moći odrađivati i 882 komunalna redara koji će moći zaustaviti gradnju i naplaćivati kazne. Jukić daje primjer i Nacionalnog plana stambene politike, o kojem se mnogo govori u posljednje vrijeme. Premda je on prezentiran kao rješenje brojnih problema s prostorom i stanovanjem, Jukić sumnja u njegovu učinkovitost jer ga je potrebno uskladiti s barem pet postojećih zakona, pa je onda veliko pitanje koja je njegova svrha u ovakvom obliku.
- Puno zakona, puno pravilnika, puno posla, a veliko je pitanje imamo li ljude da odrade taj posao, smatra Jukić koji primjećuje da se jako puno govori o planiranju i upravljanju, ali ostaje dojam da ta dva pojma postoje paralelno jedan od drugoga, te se rijetko susreću.
Kratkoročni najam uništava život u starim jezgrama
Dok smo u vrijeme Jugoslavije bili pri europskom vrhu urbanističkog i prostornog planiranja vezanog za turizam, a tim planovima smo se desetljećima vodili, danas puno manje pažnje posvećujemo tome, pa onda, Jukić primjećuje, lokalne turističke zajednice određuju kolike će imati kapacitete i što će raditi.
- Danas imamo prekapacitiranost, ljude koji ostaju jako kratko na destinacijama, dobili smo u ljetnim mjesecima dijelove grada koje lokalno stanovništvo izbjegava, kao i promjene u načinu života lokalaca. Imamo ljetni i zimski način života na obali, i pitanje je kako to uskladiti, smatra Jukić.
Jukić veliki dio problema vidi u kratkoročnom najmu, koji je izravan neprijatelj priuštivom stanovanju za lokalno stanovništvo, što je problem koji je aktualan u cijeloj Europi.
- Mi možemo biti protiv kratkoročnog najma jer nam uništava povijesna središta u kojima se gubi život, ali moramo shvatiti drugu stranu toga, a to je da nema kratkoročnog najma velikom dijelu populacije bi egzistencija bila upitna. On je često divlji i "na crno", a utječe na našu kompletnu infrastrukturu, no ne sudjeluje adekvatno na financijski način. Tako slabi društvena zajednica. Ako nemamo vrtiće, škole, ambulante, ono što je potrebno za kvalitetan život, naravno da će se ljudi odseliti iz povijesne jezgre koja se praktički prepušta turizmu, smatra Jukić.
Rješenje suživota lokalaca i turista
Riješenja postoje i njima se u Europi bave već neko vrijeme, pa tako mnogi europski gradovi ograničavaju broj turista i period kratkoročnog najma, kao i to gdje on može biti, no Hrvatska je praktički jedina koja nema nikakvih ograničenja.
- Ljudi kada dođu negdje žele vidjeti život, makar gori i manje luksuzan. Nitko ne želi vidjeti turizam i turističke destinacije. Danas cijele četvrti ostaju bez lokalnog stanovništva i tako je već godinama, a danas imamo primjere europskih gradova od kojih možemo učiti, ali moramo imati volju riješiti probleme u kojima se nalazimo, smatra Jukić.
- Mora postojati zajednički život turista i lokalnog stanovništva. No, danas se događa da su mnogi usmjereni na rentijerstvo, a ne na cjelogodišnji rad. I to je najveći problem čije će se posljedice još vidjeti u budućnosti. Kako bismo to riješili, mi prvo moramo znati koji je naš cilj, koje rezultate očekujemo i kako ćemo to postići. Gubimo identitet i stanovništvo i moramo se zapitati što nakon turizma. Zato moramo razviti druge djelatnosti, da onog časa kada se, recimo, nešto dogodi u Europi i ostanemo bez turista, da se možemo preorijentirati na nešto drugo. I to je bit prostornog planiranja, zaključio je profesor Jukić.