Prije čitanja: https://www.timeout.com/croatia/things-to-do/tino-prosenik-interview-cool-as-ice …još 2018. godine Tino Prosenik, direktor Yachtmaster Grupe, prepoznao je slabost i opasnosti nautičke industrije te je još tada predvidio što će se dogoditi. S vremenskim odmakom zbog pandemije koronavirusa, u današnje doba projekcije se ostvaruju.
Ovo je njegov osvrt na trenutnu situaciju u nautičkoj industriji.
„Turizam u Hrvatskoj čini oko 20% BDP-a, što znači da bi ga zbog tog visoko postotnog udjela trebalo dobro ‘držati na oku‘, a još bolje poznavati. Udio nautičkog turizma nije mi poznat, no nije relevantan za ovu priču. Turizam nije samo financijski važan faktor za državu, već i jedan od najbitnijih ambasadora u svijetu. Znatno više nego bilo koji političar, ili možda i svi političari zajedno, turizam, sport i prirodna bogatstva predstavljaju zemlju na način na koji to niti jedan ambasador ne može.
Ovo je priča o nautičkom čarteru, koji je zadnjih dana sve više u medijima. Govori se o padu turista, o padu prometa, i sve se to doživljava kao jedno veliko iznenađenje. Prije nego uđemo u analizu aktualnih događaja, moramo razumjeti što je čarter i kakav sve postoji čarter. Važno je razlikovati čarter bez posade, tzv. ‘bareboat charter‘ od čartera s posadom ili ‘superyacht chartera‘. Iako naoko srodni i slični, ove dvije turističke niše žive potpuno odvojeno pa nema preklapanja u klijenteli, tehnologiji, pa ni dionicima industrije. Jedino se preklapa geopozicija, jer i jedan i drugi postoje na istom području.
Čarter bez posade je onaj koji je bliži širokoj publici, a uključuje jedrilice i katamarane, ponešto manje motorne jahte, bez stalne posade, koji se iznajmljuju na tjednoj bazi, za iznose od dvije-tri, do dvanaest-trinaest tisuća eura na tjedan.
Čarter s posadom, uglavnom na super jahtama od 25 do 100 metara, sa stalnom posadom, košta od nekih 25 tisuća eura, a može premašiti i milijun eura na tjedan.
U Hrvatskoj je čarter bez posade započeo početkom devedesetih, a svoj vrhunac dosegnuo je nakon gospodarske krize 2008. godine. Nakon toga slijedio je lagani rast, potican primarno povećanjem ponude u obliku kupovine novih jahti. Te su jahte stvarale i novu potražnju jer su se za to pobrinula brodogradilišta. Novi model je atraktivan proizvod, a može se prodati po višoj cijeni. Hrvati nikada nisu trebali imati marketing, samo su svima javili da postoje i da imaju nove modele jahti. No, na međunarodnim sajmovima sve je manje Hrvata, a na najvećem stručnom sajmu u Dusseldorfu, ih gotovo i nema. Za razliku od Grčke jer se njihov udio čarter tvrtki na sajmovima utrostručio.
Samo u proteklih godinu dana veličina čarter flote povećala se za 14%, iako su već od 2018. postojale indicije da nije bilo dovoljno aktivne potražnje niti da se zadovolji tadašnja ponuda. Uz poskupljenje ove usluge, uzrokovane poskupljenjem plovila i vezanih uz njih vezanih usluga, pucanje je bilo neizbježno.
Bez aktivnog, strateškog, modernog marketinga, rijetke se gospodarske grane mogu probiti i održati. Ignoriranje ovog problema u zadnjih 6-7 godine, dovelo je čarter u situaciju u kojoj se danas nalazi. Niti poduzetnici sami, niti nadležne institucije, nisu se bavile ovim problem sve do sada.
No, drugačija je priča sa čarterom na superjahtama. O njima se malo priča, a puno radi. Iako mlada industrija u Hrvatskoj, krenula je snažno i pokazala veliku otpornost prema disrupcijama – kako financijskim krizama, tako i svjetskim pandemijama. Rast je konstantan i održiv, a posao profitabilan.
Superjaht sajam u Zadru
Štoviše, Hrvatska je ove godine dobila i svoj superjaht sajam, Croatia Yacht Show, u Zadru, koji će stati uz bok planetarno poznatim sajmovima kao što je onaj u Monaku. Cijela industrija će se okupiti u Zadar Cruise Port-u i predstaviti se svjetskoj profesionalnoj eliti, ali i posjetiteljima iz regije i svijeta. Uz organizirane čarter letove iz Monaka, očekuje se puno iste publike na oba sajma. Sajam se održava pod medijskim pokroviteljstvom Jutarnjeg lista i Zadarskog tjednika.
Zanimljivo je da ta industrija ne privlači puno pozornosti s obzirom da se procjenjuje da hrvatska superjaht flota vrijedi oko dvije milijarde eura, donosi u proračun desetke milijuna eura u porezima, a gosti kojih je možda tek 1500 grupa godišnje, pored naknade za čarter, godišnje potroše oko 40 milijuna eura u izvanpansionskoj potrošnji.
Ove dvije kategorije mogu poslužiti kao pouka jadna drugoj. Jedna je počela sporije i oprezno, pažljivo razvijajući strategiju i infrastrukturu, dok je druga bila više od desetljeća na ‘steroidima‘, žmireći srljajući u budućnost i neizbježne probleme.
Bitno je napomenuti da ovdje ne pričamo o ‘kraju‘. Previše je dramatično i pesimistično gledati današnju situaciju kao neku katastrofu – to je potpuno prirodna reakcija tržišta na krivu poslovnu praksu i nedostatak ‘supervizije odraslih‘. Korekcija koja će se dogoditi vjerojatno će najviše utjecati na broj plovila u Hrvatskoj i broj tvrtki koje će moći održivo poslovati. Bilo bi odlično kada bi se utjecaj proširio i na povećanje razine usluga koje Hrvati nude, jer je ista ispod svjetske industrijske norme. U svakom slučaju, opstanak najjačih i najboljih osigurat će budućnost ovoj važnoj turističkoj grani.
Na kraju možemo izvući još jednu poruku. Od ministarstva do poduzetnika, pa i medija, svi bi trebali biti svjesni da objave o novim rekordima u broju noćenja treba uzeti sa zadrškom. Možda su i točne, ali znače li to što mi mislimo da znače? Ili postoji malo šira slika koju treba sagledati? Ako je nautički turizam kanarinac u rudniku, možda bi ga trebalo poslušati“, rekao je Tino Prosenik.
