Za sebe kaže da je polivalentan, jer zanimaju ga mnoga područja ljudskog djelovanja, pa je oduvijek bio svestran. Iako najpoznatiji kao liječnik, ginekolog, više puta izabran kao Najdoktor, te posljednjih godina vrlo aktivan u politici, Ivica Žuvela okušao se u mnogim stvarima u životu. No, od brojnih poslova koje je radio, glazba i slikarstvo ostali su do danas njegova velika preokupacija. Prije odluke da studira medicinu velika želja bila mu je postati dizajner automobila, zbog čega je prije medicine upisao strojarstvo.
Važna mu interakcija
- Dok sam bio u vojsci mama mi je slala isječke iz novina o tome kako inženjeri, da bi zaradili moraju davati repeticije, pa sam se predomislio i upisao medicinu. Osim toga, nisam na studij želio ići u drugu zemlju, jer sam već kao dijete dosta proputovao. Tada su vodeće dizajnerske kuće bile u Italiji, a put do primjerice Pininfarine je bio dug i neizvjestan, kaže i dodaje da mu je oduvijek bila važna interakcija s ljudima.
- Naučio sam slušati i cijeniti ljude i to radim kroz cijelu svoju liječničku karijeru, kaže Žuvela i otkriva kada je zapravo shvatio da je ginekologija baš ona grana medicine kojom se želi baviti.
- Htio sam posao koji mi omogućuje kontakt s ljudima, interakciju koja mi je toliko važna. Pedijatriju nisam želio jer sam znao da ne bih mogao gledati dijete koje plače, a odgovornost zbog neizvjesne dijagnoze i ishoda je ogromna. Patologiju sam također odbacio kao mogućnost jer bih veći dio vremena bio vezan uz mikroskope, a nema baš ni interakcije, kaže kroz šalu ovaj liječnik kojemu je za odabir specijalizacije bio presudan jedan porod u splitskom rodilištu.
- Još sam studirao i imali smo turnus iz ginekologije, te smo tih 90-tih godina prisustvovali porodu. Sjećam se, rađala je jedna sitna ženica, a nas 5-6 studenata naguralo se u taj boks, kraj njenih nogu. Ja sam se nekako izvukao s tog mjesta i došao joj bliže licu. Dok je rađala uhvatila me je za ruku, činilo mi se da će mi polomiti sve kosti, a kad je dijete rođeno, zagrlila me. Taj trenutak, ta povezanost s nepoznatom rodiljom u tom važnom trenutku njenog života, presudilo je da se odlučim za ginekologiju i porodiljstvo, sjeća se Žuvela, i dodaje pomalo razočarano što mu je, kako kaže, uskraćena prilika raditi u rađaonici.
Pjeva i u ordinaciji
No, zato u Benkovcu, gdje ima ginekološku ordinaciju u koju hrle i mnoge Zadranke, održava besplatne tečajeve za rodilje. Svoj rad s pacijenticama u ordinaciji nerijetko upotpunjuje i pjesmom, da ih opusti i olakša im pregled.
Glazbom se Žuvela bavi od malih nogu jer je njegov otac Damir Žuvela bio glazbenik, koji je 1958. osnovao prvi zadarski band “Siluete.”
- Kroz našu kuću prolazili su mnogi glazbenici, pjevači. Dok smo još živjeli u francuskom Lyonu, gdje je obitelj otišla zbog majčina posla - jer mama je bila profesorica djeci hrvatskih iseljenika, počeo sam svirati klavir. Kad smo se preselili na Pag godinu dana sam svirao saksofon, a poslije u Splitu nisu imali saksofon, pa mi je nuđen klarinet, ali nije mi se sviđao zvuk, prisjeća se Žuvela, koji je poznat po klapskom pjevanju, a pjeva ili je pjevao u mnogim klapama – “Diadori” iz Zadra, Asseriji iz Benkovca, “Težacima” iz Paljuva, “Contradi” iz Nina, “Fumadi” iz Sv. Filipa i Jakova, “Kaleti” i “Kadeni” itd. Zvali su ga svojevremeno i u klapu “Cambi” iz Kaštela. Izračunao je da je do sada imao čak 58 voditelja klapa!
Plesao breakdance
Kao mladić nije bio toliko naklonjen klapama već u to vrijeme vrlo popularnom breakdanceu, plesu koji se razvio 70-tih godina u njujorškim četvrtima Bronxu i Harlemu i proširio svijetom. Žuvela je, kaže, bio pravi majstor u electric boogie-ju a najteži i nikad do kraja savladan bio je “helikopter.”
- Znali smo ići u salone namještaja po kartonske kutije koje bismo onda razrezali i poslagali po zogu za balote kao plesnu podlogu. Bili su to pravi mali plesni ratovi, otkriva i kaže da cijela njegova obitelj ima muzičke i likovne gene, a brat mu je završio Likovnu akademiju.
Žuvela dosta crta i slika, ali nikad nije imao izložbu iz razloga što sve svoje radove daruje. Ne može, kaže, gledati svoje radove nego ih uvijek daje drugima, najčešće kao dar za neku prigodu. Kad je nedavno bio na operativnom zahvatu u KBC-u Rebro nacrtao je skupnu karikaturu svih sestara na odjelu kojom su ukrasili bolnički dnevni boravak. Najčešće crta karikature, a slika i pejzaže, najviše morske motive.
I da ne bi sve ostalo na struci i glazbi, u svojoj 17.godini se kao član splitskog ASK-a okitio naslovom juniorskog prvaka Dalmacije u skoku u vis.
