Zadarski novinar Vladimir Šetka, novinar Informativno-medijskog servisa i urednik Pomorske večeri iz zadarskog Centra HRT-a i dobitnik ovogodišnjeg Priznanja za doprinos u promicanju razvoja i ugleda pomorstva koje dodjeljuje Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture u povodu “Dana pomorstva i unutarnje plovidbe”, ispričao nam je kako je kao dijete u Cisti s divljenjem gledao betonski brod, kao i kako je itekako uspješno zaplovio radiovalovima.
Razgovarali smo o najljepšim uspomenama, a Šetka je otkrio i što ga najviše raduje te kako provodi slobodno vrijeme.
Fićom do Brela
Šetka je odrastao u Cisti do 11. godine života, zatim se preselio u Omiš, pa u Split, a 1991. upisao je u Zadru studij Njemačke i Ruske književnosti na tadašnjem Filozofskom fakultetu.
Prisjetio se djetinjstva obilježenog igrom vani i druženjem s prijateljima.
- Lovili smo punoglavce, krali trešnje, sve što djeca rade. Najdraži su mi bili zimski mjeseci, napadao bi snijeg, tada bismo napravili sanjke od poklopaca starog štednjaka, daščica i konopa. Baš je bilo lijepo! Čuvali bismo krave, radili od malih nogu s roditeljima u vinogradu, tako smo stjecali radne navike, započinje Šetka.
Posebno mjesto u sjećanjima pripada brodu - betonskom brodu.
- Često me pitaju kako to da Vlaj uređuje Pomorsku večer, volim se našaliti i reći da sam odrastao dobrim dijelom uz brod, pa makar on bio betonski. Preko puta osnovne škole u Cisti nalazi se ogromni betonski putnički brod, gledao sam ga iz učionice svaki dan, ponekad bih išao s roditeljima na piće i divio se interijeru, priča Šetka i nabraja detalje kojih se itekako sjeća - kormilo od mramora, oblutci...
Zamišljao je kako bi bilo na pravom brodu na moru kad je u ovome tako lijepo. No, valja istaknuti da je naučio plivati prije škole.
- Išli smo svakog vikenda, kad ćaća ne bi radio, u Brela na more. U Fiću i pomalo, to su bili prvi susreti s morem, dodaje Šetka.
Prvi susret s novinarstvom u gimnaziji
U Omišu je osjetio draž suživota s ribarima u kaićima i to je sve, kako kaže, postalo dijelom njega. I Split ima svoje draži, no Šetki je Zadar puno draži i ljepši za život, pogotovo ako govorimo o Splitu kakav je danas.
- U Zadru sam proveo više od pola života, tu sam 30 godina, ističe Šetka.
Prvi susret s novinarstvom imao je u splitskoj gimnaziji. Naime, kada je bilo nastave iako su praznici, u doba socijalizma, nekolicina njih bi se okupila i radila radijsku emisiju.
- Imali smo razglas u školi, dosta moderan razglas za to doba. Okupio sam troje, četvero ljudi, neki od njih su i dan-danas u medijima. Nabavio sam još jedan kazetofon, posebne kablove, snimali smo, presnimavali... Na kraju je to završilo na Radio Splitu, na Omladinskom programu, prepričava Šetka i dodaje da su teme bile tipično tinejdžerske - škola, sport, zaljubljivanje...
Uslijedilo je zatišje, poslije mature došao je u Zadar, bio je rat...
- Nisam više razmišljao o medijima, vidio sam se u vanjskoj trgovini, vanjskoj politici i sl. No, netko mi je rekao da imam dobar glas i da bih mogao raditi na radiju, to me zaintrigiralo. Čuo sam na Radio Zadru da traže suradnike, javio sam se na audiciju 1993. godine, bilo je 30-ak kandidata. Ušao sam u uži krug, ostalo nas je dvoje i evo, ja sam tu do dan-danas, govori Šetka koji je, kako kaže, na HRT-u dobio i mogućnost, i priliku, i podršku, i uvjete.
- Bez podrške kolega ne može se ništa. Da nije bilo Tonija Pajkina, danas glavnog urednika, ali i podrške ostalih kolega, posebno starijih, ja ne bih došao do ovoga gdje sam danas, ističe Šetka.
Ljubav prema poslu i istraživački duh
Kao posebno upečatljivih sjećanja u novinarskom radu ističe dva tragična događaja, riječ je o dvama padovima zrakoplovima u razmaku od godinu, dvije, jedan pokraj Dugog otoka, drugi na Velebitu.
- To je bio posao po cijeli dan, slučajno sam prvi saznao za oba pada, morao sam paziti i da budemo prvi, a da ne pošaljemo krivu vijest, kazuje Šetka i dodaje da mu je zanimljivo bilo i izvještavati o izbjegličkoj krizi na istoku Hrvatske prije osam godina.
- Kolega i ja ostali smo deset dana i pratili što se događa. Tada vidiš različite ljudske sudbine, mislim da je to bilo dragocjeno iskustvo, kaže Šetka.
Ključni preduvjeti za dobrog novinara su, nastavlja Šetka, ljubav prema poslu, istraživački duh, objektivnost, da ne podilazi, da ne pada pod utjecaj, već da zadrži svoj integritet i naravno, pazi da su informacije točne i istinite.
Pomorsku večer počeo je uređivati 2016. godine, nakon što je Gordan Kurtović otišao u mirovinu. Ta kultna radijska emisija ove godine slavi 71. godinu emitiranja. Šetka je dobitnik i godišnje nagrade svoje matične kuće – HRT-a, a s ostalim kolegama urednicima Pomorske večeri nagrađen je Plavom vrpcom Vjesnika, Večernjakovom ružom za emisiju godine te priznanjem Hrvatske udruge brodara Mare Nostrum.
- Sve su to priznanja koja me vesele i potiču da budem sve bolji. Nikad se ne smijemo uljuljkati, naglašava Šetka kojem je izazov bio organizirati proslavu 70 godina Pomorske večeri.
Nije, kaže, mogao vjerovati koliko je detalja na koje treba paziti, no opet bi sve ponovio.
Podrška - obitelj, prijatelji i kolege
Malo po malo, doplovili smo i do Priznanja za doprinos u promicanju razvoja i ugleda pomorstva.
- To je godišnja nagrada, državna nagrada, prije mene dobio ju je kolega Jadran Marinković, legenda ne samo Pomorske večeri, nego čitavog etera. To je čovjek zbog kojeg sam zavolio radio. To gledam iz te perspektive: To je dobio Jadran Marinković, i ja!, kroz smijeh priča Šetka i ističe da mu ovo Priznanje puno znači.
A posebno ga veseli što je dobio nagradu iako je često, zajedno s kolegama, kritičan prema propisima Ministarstvima.
- Kritiziranje znači samo da želimo dobro, napominje.
Zahvaljuje svojoj obitelji što ga, kako šaljivo kaže, trpi kad je živčan zbog obveza na poslu, svojim prijateljima koji su mu velika podrška i svojim kolegama u redakciji.
Na koncu, provjerili smo što Šetka radi kada ne radi.
- Jako su mi bitna druženja s prijateljima. Od kraja četvrtog, početka petog do kraja 11. mjeseca svaki dan idem na kupanje. U jednom periodu volio sam kuhati, kuhao sam sve, a najviše divljač, janjetinu, teletinu, sad sam to malo zapustio, ali vratit ću se u kužinu. Zatim, volim gledati dokumentarce, to mi je omiljeni žanr, kaže Šetka.
Dragom kolegi Vladi još jednom čestitamo na velikom uspjehu i želimo sreću u daljnjem radu, puno sunca i mora, zanimljivih terena i javljanja, kao i optimizma i smijeha koji je već odavno njegov zaštitni znak.
