Sbrigradirom Danijelom Kotlarom razgovaramo upravo po obilježavanju 30. godišnjice Akcije Maslenica u čijoj je svečanosti i sam imao aktivnu ulogu, a da bi je dan poslije i nastavio prezetacijom u Poličniku za sve polaznike osmih razreda iz svih škola nekad ružičaste i okupirane zone, a slijedit će posjet Novigradu, Crnome..., što odrađuje sa suborcima iz Udruge ratnih veterana 7. Domobranske pukovnije...
Danijel Kotlar, zapovjednik 7. Domobranske pukovnije, odnosno 113. (šibenske) brigade i u mirnodopskom razdoblju zapovjednik Učilišta Hrvatske kopnene vojske “Fran Krsto Frankopan”, pa do političkog rada, odnosno funkcije dožupana Zadarske županije, poznat je. No, ovdje smo za razgovarati o “drugom Danijelu Kotlaru” i aktivnostima kroz život koje su ostale u sjeni ovih dužnosti.
- I predsjednik Vijeća udruženog rada u onom prvom sazivu Skupštine općine Zadar po višestranačkim izborima i potpredsjednik skupštine, dodaje zanimljiv podatak Kotlar.
Višestruki šampion kao veslač junior VK Jadrana
Ono što znam i pamtim iz onih drugih vremena je tvoja mladenačka veslačka karijera u VK Jadranu?
- Ja sam se u Jadran uključio 1975. godine. Prije toga sam se bavio sportom kao klinac u tadašnjem Partizanu i na Đilu. Onda sam se upisao na nogomet i igrao u NK Zadru. Krasna generacija - recimo Perica Zrilić, pok. Damir Vestić Buco, koji je poginuo 3.3.1993., pa Žare Anđelić, Ivan Vukoša... Nisam bio pretjerano talentiran, ali u 7. razredu OŠ Krste Ljubičića ta je moja generacija bila najprije prvak osnovnih škola u Zadru, a onda Dalmacije i to s ekipom recimo u kojoj je u Splitu igrao Vujević i mnogi kasnije znani. Poslije sam bez treniranja igrao košarku za školu, iako nisam materijal za košarku, ali sam se rano razvio pa sam bio krupan i snažniji. U Gimnaziji Vladimir Nazor samim upisom rođak, danas doktor, Mladen Antišin mi kaže da dođem na veslanje kod Romana Bajla, a skupljala se tad neka prva ekipica. Počeci u baraki gdje je sad Zubatac. S nama je stalno bio pok. Ive Kuštera, uvijek nam kuhao čaj, tajnik Čedo Škorić, došao je Mate Marlais iz Tankerske koji nam je preko njih počeo i nabavljati brodove, dosta je pomago Bruno Aras... U početku smo imali taj ponton, a nismo imali školske čamce i manijački radili više na kopnu nego na moru. U prvoj regati u Zatonu u Šibeniku 1976. sam prvi put vidio Celenta, Mrduljaša, odnosno, recimo “profesionalne” veslače. Nismo imali nikakve rezultate, nismo imali ni čamaca, mješali smo discipline, a ljudi su nam otpadali.
Već 1977., radimo drugu godinu, uvježbani smo, dobili smo i bolje čamce, a ja tada veslam dvojac na pariće s Donatom Petricioliem, našim poznatim danas biologom, podvodnim roniocem, i odmah počinjemo osvajati prva mjesta i s lakoćom smo u Splitu postali prvaci Hrvatske za juniore. Na prvenstvu u Jajcu smo imali peh. I zadnja nam je juniorska godina 1978.
Poslije toga se, koliko se sjećam, društvo raspadalo, odlaskom na studije itd. pa je Jadran “derao” u juniorima, ali ništa od seniora?
- Tako je bilo, osim one jedna generacije sa sinom Romanovim, mojim imenjakom Danijelom, koji su imali kontinutet za svjetsku i europsku razinu.
I koji je onda tvoj veslački domet bio?
- Te ‘78. na Bledskoj regati treće mjesto s lakoćom, kao neko neslužbeno prvenstvo Jugoslavije. Već nakon mjesec dana u četvercu na međunarodnoj regati prvo mjesto, a poslije 5, 6 dana vozili smo za prvenstvo Jugoslavije četverac na pariće. Došlo je prvenstvo Hrvatske i tu sam veslao tri regate - prvo dvojac na pariće u Limskom kanalu u Rovinju i prvo mjesto Rajko Jukić i ja, poslije odmora četverac na pariće Grdović Branko, Donat Petricili, Rajko Jukić i ja i opet smo prvi. Sutra nas četvorica vesla seniorsku utrku i za špicu smo u foto finišu drugi, dakle skoro zlatni seniori. Gradović i Petricioli su veslali i skif pa je Grdović prvak Hrvatske, a Petricioli brončani, a u lake seniore Grdović prvak, pa smo nas četvero u masi disciplina uzeli 15-ak medalja. U Beograd odlazimo na prvenstvo Jugoslavije, a cilj nam je biti ekipni prvak jer je to klubu jamčilo najviše bodova i financija, da klub osnažimo. Najprije veslam dvojac na pariće s Jukićem i dolazimo do lake brončane, za više se nismo forsirali da imamo snage za dalje trke, pa nas je pretekla Crvena Zvezda i Iktus Osijek, a mi smo se čuvali za četverac na pariće. Između toga je dva sata, ali Grdović ima skif sat prije i ima mrtvu trku za treće mjesto i iscrpi se, a preko 35 stupnjeva vrućine. Jukić i ja konstatiramo da smo gotovi, a svjež je samo Petricioli. Na startu izvodimo ciljane mangupske finte s pogrešnim startom i sl. da iznerviramo protivnike, pa dobijamo opomenu. Te je godine svjetsko u Beogradu i vidi se da se želi da Zvezda pobjedi. Bili smo drugi niti za provu. Smatrali smo da odmorni možemo pobjediti Zvezdu, kod pripreme smo tražili da bude izlučna regata između njih i nas, tko će ići, ali nije prošlo. No, Romano je uspio da naš osmerac, prvak Jugoslavije ide i Grdovića je ubacio u dvojac na pariće s Katušinom. Trebao je ići seniorski staž, ali su se svi razišli i ja sam ostao sam i odustajem, završavam gimnaziju i upisujem Pomorski fakultet u Rijeci. Suma karijere - trostruki prvak Hrvatske, jednom viceprvak, srebro i bronca na prvenstvu Jugoslavije i jednom nastupio za reprezentaciju Jugoslavije na Bledu na međunarodnoj regati, sve juniorsko. Moj kompanjon Jukić je iduće godine išao na svjetsko prvenstvo u Moskvu (juniorsko) u dvojac na pariće, ali sam ja za pet mjeseci prerastao dob, pa je s Kocijančićem iz Kopra bio četvrti, da sam bio ja, uzeli bismo medalju. No, nisam bio materijal za investirati u veslanju jer seniorski veslač ispod 195 teško može što napraviti.
S vinom šampion Stankovaca od prve
Kad počinješ s vinom, gdje te sad srećem po natjecanjima?
- Otac je bio zidar u GP Jadranu, ali bi toliko srčano i pošteno odrađivao posao u firmi da bi se premorio i bježao od zidarstva - privatnog popodne i vikendom i držao polje djeda, s ljubavlju za zemlju, imao i konje, kar, pa i koze. Mene i brata Bernarda vodio u polje na bicikli pod Crno sad iza Supernove ili u Zemunik kod Tromilje prema Gornjem Zemuniku, odnosno Ercezima (1.700 panja). I Antišin bi nam znao pomoći. Zavolio sam zemlju. Kad sam postao zapovjednik dočasničke škole u Jastrebarskom, upoznajem Branimira Paseckog, gradonačelnika koji me vodio do Mladine i po Žumberku. Kaže: imat ćemo vinske manifestacije drugi tjedan rujna. Ja ga pitam: kako kad tad vina nema ni za lijek, a grožđe na panju. Pa mi on kaže pa od prošle godine, pa sad se kušavaju vina. To me zateče jer kod nas je bilo da smo ga već popili ili je ljuto. Tad sam toj svojoj tradicijskoj ljubavi pridružio tu njihovu nama još stranu kulturu vina. Vidim tad u klijeti kod jednog mog Budiščaka, djelatnika, diplomu koju mu je djed dobio na sajmu u Zagrebu za vino 1928. godine, a otac mu vršnjak kardinala Kuharića enolog, i brat enolog, pa vidim tu tradiciju i zainteresiram se. To se događa ‘97.-’98., a kad su me 2002. umirovili, bio sam malo zbunjen, pomagao ocu i odlučim posaditi nešto svoje. Pitam oca da mi da zemlju, u Crnom, i idem već tada ciljano na Merlot. Kako je ocu slabila snaga, gulio sam njegove miješane sadnje i imam 1.300 panja, blizu Krsta Matešić, gribljaši smo, i sadim 650 panja Sauvignon Blana i 330 panja Cabernet Sauvignona i toliko Merlota.
Imaš bijeli Sauvignon na ove naše vrućine, mislio sam da ga ima samo Žuža?
- Da, i to fantastičan, ali berem ranije, lani 23. kolovoza. Čim sam počeo, prve mi je savjete davao Zvone Rajćić i tad sam bio šampion Vinkova u Stankovcima 2009. s crnim vinima, tada se nije dijelilo zlatne, srebra itd., već prvi, drugi, treći i ja osvajam veliku bačvu kao nagradu. Onda i sada koristim struku, pa radim, uzimam kontrole i mjerenja i savjete Marine Pavlović i sada Nikoline Paleke. Ja se tih savjeta pridržavam.
I što od vina radiš?
- Sve kuha posebno. Sauvignon bijeli za sebe. Merlot i Cabernet odvojeno kuhaju, a potom ih spajam uvijek u istom omjeru 50/50 nakon godinu dana. Još mi je sad u bariqueu 2020. koju ću sad pretakati, a bačve su francuske, ali od kalifornijskog hrasta. Tek treću godinu ide vino vani. No, amaterske količine, za društvo i podijeliti prijateljima.
Medalje?
- Čudo ih imam, preko 40 a na posebnom je mjestu ta prva šampionska. Većinom zlato, na Sabatini zadnjoj zlato za otvoreno za crnu kupažu i za mlada vina zlato za Sauvignon Bijeli. Inače pošaljem jednu, dvije vrste čisto da sam u igri, ne više. Nemam veće ambicije od ovog.
Karijera DJ-a i ludilo za glazbom
I kažeš mi, što nisam znao - DJ?
- Te zadnje godine gimnazije, prije dolaska na studij u Rijeku, u prostorijama Mjesne zajednice u Arbanasima kod crkve držao sam prvi disko, došlo bi 200 ljudi. Bilo je to vrijeme diska - Saturday Night Fever, Boni M, Dona Summer,.. ali bih ja uvijek ubacio kakav rock - Doorse, Status Quo za svoju dušu, a oni ne bi ni primjetili. Nešto bismo zaradili, ali odmah i potrošili. Morao sam prije studija odraditi mjesec dana praksu na brodu Bakar, vozili smo mazut, a sa mnom je bio jedan Pogorelić kojem je Robert Tičić - Tica bio rođak kompozitor i gitarista grupe Termiti, punk-rock grupa, preteča Leta 3, u njoj je bio i Mrle... U Rijeci je na faksu sa mnom bio i njihov bubnjar, a Rijeka ima snažnu punk scenu, Parafi, Termiti, Mrtvi kanal, dolazili su i Pankrti, Azra, Film iz prvih faza, dakle Novi val. I od početka sam odlazio u klub Jan Palach gdje vlada alternativa. Kao glazbeni ljubitelj slušam svašta, ali ide Doors, pa Glam era s Cockney Rebel, David Bowie, ka Lou Reedu i Velvet Underground, Iggy Pop, uvlačim se u punk i finale - za mene najbolja grupa svih vremena, Joy Division, s Ianom Curtisom, pa pratim U-2, Nirvanu itd. Imao sam tisuće ploča, sada sin sluša mojih više stotina sačuvanih. Sad, kao i svi, skidam MP3.
Tu pak kreće njegovo “glazbeno ludilo” pa odemo u preslušavanje i s krunom u Joy Divisona začetnika post-punka do preminuća (samoubojstva s 24 godine) Curtisa i formiranja New Ordera s upadom u Dark, pa nabraja sve kojima su uzor. Pa do knjiga o glazbi, životima... Zalutamo do Napolitanaca, arija, dark countrija, bluesa...
Na kraju, kažimo da mi je Danijel i kolega. Naime, uz svoj Facebook vodi Facebook stranicu Udruge veterana 7. Domobranske, objavljuje ne tek spomen na aktivnosti ili događanja, već i poprilične tekstove o suborcima i akcijama.
SPOJ TRADICIJE I MODERNOG Pogledajte program naše regionalne konferencije „Turizam 365 – održivost i inovativnost otoka Paga“