Dr. Petar Kragić Zadranima j napoznatiji kao dugogodišnji član uprave Tankerske plovidbe i još dulje kao direktor Pravnog sektora i osiguranja u Tankerskoj, makar je manje znano i njegovo članstvo pa i predsjedanje istaknutim svjetskim tijelima vezanih uz pomorstvo. Znan je i kao član Izvršnog vijeća Zadra po prvim višestranačkim izborima pa član poglavarstva Zadarske županije zadužen za pomorstvo i turizam. No, povod za ovaj razgovor je izdavanje njegove nove knjige s tematikom iz sasvim drugog područja.
Život s morem i na moru
Prije razgovora o novoj knjizi želio bih vam postaviti nekoliko pitanja vezanih za vašu profesionalnu karijeru, kao i sudjelovanja u radu lokalne samouprave po čemu vas pozna stručna i šira javnost. Kako ste se odlučili za pomorsko pravo?
Odrastao sam sam u zgradi i dvorištu uz more. Puno je igara i sportova bilo vezano uz njega bilo na plaži ispred dvorišta ili na obližnjem bazenu. Plivali smo, vozili se u sandolinama, jedrili u kadetima, igrali vaterpolo, skakali sa skakaonice, radili modele jedrilica i priređivali s njima regate od Bazena do Foše, padali u more sa splavi od balvana koji su plutali ispred Elektre kako bi bili otegljeni na otoke za stupove rasvjete. Kad se igrao nogomet na obližnjoj livadi lopta je često završavala u moru pa smo složno bacali kamenje iza nje da je valovi približe obali. Našlo se tu plivača i skakača koji su postali državni reprezentativci. Ja sam se uz pomorske sportove bavio i košarkom igrajući u juniorima KK Zadra. Iz dvorišta i kuće gledali smo promet u Zadarskom kanalu i po linijskim brodovima znali koliko je sati. U ljetnim vrućim večerima dočekali bismo na plaži ponoć i prolaz osvjetljenog putničkog broda brze pruge kroz mrak. Onda bismo uletjeli u more sačekati njegove valove, one od prove i one od krme. Bio je to naš luna park. Posebno je uzbudljivo bilo gledati kako se leuti i bracere tada sa slabašnim motorima probijaju kroz nevere. Puno je mladića pohađalo Pomorsku školu. Slušali smo o njihovim profesorima i predmetima koje su učili, posebno o profesoru Hekmanu i nautici, te doživljajima i iskustvima sa prvih vijađa. Direktor Pomorske škole bio je kapetan Valter Grego, naš susjed, čijoj obitelji je u posjete dolazio prof. Vladislav Brajković, utemeljitelj katedre za pomorsko pravo fakulteta u Zagrebu i admiral Bokeljske mornarice, brat gospođe Vjere, supruge kapetana Grega. Prof. Brajković svraćao bi do nas i od njega sam slušao priče o pomorskom pravu, međunarodnim konferencijama, o pravnom aspektu tragedije tankera Petar Zoranić koji se 1960. sudario u Bosporu s grčkim tankerom. Na Petru Zoraniću poginuo je 21 pomorac, a brod je plamtio tjednima. Susreti s prof. Brajkovićem bili su za mene, po tumačenju Dr. Phila, poznatog iz Oprah Show, jedan od deset ključnih događaja koji nam usmjeravaju život. Kad sam odlučio studirati pravo, od početka studija želio sam se baviti pomorskim pravom, koji je za ostale studente bio manje važan predmet na dalekoj zadnjoj godini studija.Kako ste u tome uspjeli?
-Najprije sam razmišljao o prihvaćanju ponude koju sam dobio nakon diplomiranja u proljeće 1976. g. da prihvatim mjesto asistenta na Pravnom fakultetu u Splitu gdje bi se vremenom usmjerio na pomorsko pravo. Imao sam jako dobre profesore čiji su mi znanje i način razmišljanja imponirao. Akademska karijera činila mi se jako privlačna. Dogovor je bio da se odlučim do rujna. Cijelo ljeto mi se ta misao motala po glavi, ali sam odlagao odluku. I onda sam je trebao donijeti u kratkom roku, na putu dugom svega 200 metara. Bio je lijep rujanski dan, branio sam na bazenu u vaterpolskoj igri hoće li tri pucača u 21 udarac postići 6 golova. U to se na rubu bazena pojavila moja sestra i rekla da je nazvao prof. Šmid (dekan Pravnog fakulteta) i da će opet nazvati za 20 minuta. Izašao sam iz bazena i uputio se prema kući. Vagao sam opcije i shvatio da nigdje neću imati tako lijep život kao u Zadru. Bazeni u Splitu nisu mi se činili ni blizu našem zadarskom. Ušao sam u stan i uskoro je zazvonio telefon. Nakon što smo se pozdravili i izmijenili par riječi, uslijedilo je profesorovo pitanje. Kolega jeste li se odlučili i odgovor, jesam profesore, ostat ću u Zadru. Ta mi je rečenica odredila život, jer sam kasnije odbio nekoliko privlačnih zaposlenja u zemlji i inozemstvu. Zaključio sam da ne mogu živjeti izvan Zadra i to mi je jedna od najboljih odluka u životu.
U to vrijeme bila je velika potražnja za pravnicima zbog Zakona o udruženom radu koji je zahtijevao da svaka jedinica unutar poduzeća ima pravnika. Odmah sam dobio nekoliko ponuda za posao. Tadašnji Jugotanker je tada raspisao natječaj i primio tri pravnika. Dvoje su odustali, jedan od njih, kasnije poznati zadarski odvjetnik, otišao je u suce za prekršaje čime se otvorilo mjesto u službi Havarija i osiguranja. Tako je počeo moj put u praksu i povezivanje sa svijetom iz malog grada u Hrvatskoj.
Lokalna samouprava u ratnim uvjetima
Kako danas gledate na svoj angažmanu u lokanoj samoupravi?
-Bilo je to lijepo iskustvo. Dobar je osjećaj da bar neke od zamisli možeš sprovesti u praksi. Počelo je pozivom predsjednika Izvršnog vijeća općine Zadar Šime Prtenjače koji je u ratnim prilikama popunjavao svoj tim. Na prijedlog da postanem članom Izvršnog vijeća za pomorstvo i turizam, odgovorio sam da taj angažman ne mogu prihvatiti jer sam jako zauzet na svom poslu gdje sam trebao dati svoj doprinos organizaciji poslovanja u ratnim prilikama. Dobio sam odgovor u obliku pitanja, kako naši vojnici mogu preživljavati na Velebitu u ratnim uvjetima i ekstremnim hladnoćama, a ja ne mogu raditi dva posla. To je bio jak argument. Razmislio sam o vizijama budućnosti i prihvatio se uz svoj redovni posao rada u lokanoj samoupravi.
Što ste mogli napraviti u tim okolnostima?
-Izvršno vijeće Grada, i kasnije Županijsko poglavarstvo u koje sam uskoro prešao radili su u suradnji s privredom na opskrbi stanovnika i vojske, i organizaciji života u ratnim prilikama. Što se turizma tiče bilo je malo interesa, osim nekolicine stranaca koji su javno izjavljivali kako planiraju uskoro popiti kavu na zadarskoj rivi ili Zelenom trgu i okupati se u moru kojem su promijenili nacionalnost. Zato smo se uhvatili planova za budućnost. Razmišljanja su primjerice bila ovakva. Ulov prirodno razmnožavane ribe i morskih organizama neće moći zadovoljavati potrebe stanovništva i turista, pa će trebati razvijati marikulturu. Ništa nova. O tome je prije stotinu godina govorio poznati prirodoslovac Spiridon Brusina (1845. – 1908.), inače rođeni Zadranin. Planiranje je počelo konzultacijama s ljudima iz struke, uključujući i one iz prakse, posebice iz ondašnjeg poduzeća Cenmar – jednog od pionira tehnologije uzgoja orada i brancina na Sredozemlju i odredili lokacije. Namjera je uzgajati ribu u polupučinskim kavezima izvan uvala. Onda su jednog dana u moj ured došli Dragan (podrijetlom s Ugljana) i Toni (podrijetlom s Visa). Rekli su da su iz Australije, da love i uzgajaju tune. Upitali su: “Where is the socket?” Razgovarali smo na engleskom jer je, posebice Toniju, tako bilo lakše. Izvadili su iz torbe malu televiziju i pokazali mi video cijelog postupka lova, čuvanja, dohrane tuna i prodaje odraslih riba u Japanu. Kod nas nije bilo iskustva s uzgojem tuna. Organizirali smo stručno savjetovanje i nakon toga odredili lokacije. Danas zadarska županija uzgaja 70% morskih organizama u Hrvatskoj. Zatim je išao PSUNT program sigurnog i udobnog nautičkog turizma. Izgrađene su mnoge luke, pristaništa i sidrišta. Tajna financiranja bila je u pripremljenim projektima do razine građevinske dozvole. Država nije mogla dodjeljivati sredstva za razvoj otoka bez uredno pripremljene dokumentacije. Kasnije su se druge županije bunile da je Zadarska županija povukla sva sredstva, a da kod njih ništa nije učinjeno, npr. da na Krku nije popravljen ni stari mul koji koriste ribari. Bilo je i niz prijedloga za podizanje kvalitete turističke usluge i prikazivanja zanimljivosti. Neki su trajno realizirani, kao omogućavanje posjete zvoniku Sv. Stošije, ili postavljanje kipa Špire Brusine i postera Alfreda Hitchcocka na rivi, neki su napušteni kao moroskok ili povezivanje ljeti rive u Zadru i Preku brodskom prugom (što je uspješno počelo dok se brod nije počeo kvariti), a mnogi se nisu ni dogodili, kao prijedlog da se na Forumu postavi maketa (kao na lokaciji antičke Troje) njegova izgleda iz rimskog doba umjesto da se samo slikama i riječima pokušava turistima predočiti kakav je Forum nekad bio ili da se na Pozdravu Suncu u trenutku potonuća Sunčeve kugle u more nazdravi maraskinom (na brodovima za krstarenje u Norveškoj u fjordu Troll napravi se malo događanje i jede tradicionalna juha kao dio rituala proslave ulaska u fjord) koji bi se na čaše prodavao na orguljama. Svi su prijedlozi potkrepljeni uzorima u svijetu. Posebice mi je žao što nije napravljen 30 minutni film o povijesti Hrvatske i zadarskog kraja koji bi se svakih sat ili dva vremena prikazivao u Sv. Donatu gdje bi turisti u predahnuli u hladu i doznali nešto zanimljivo o zemlji i kraju koji su posjetili. To ima Malta. Program je jako popularan i pred dvoranom se čeka u redu za karte. U knjizi su nabrojeni mnogi prijedlozi kao primjer planiranja razvoja sadržajnog turizma. Ono što me posebno motiviralo kroz 15 godina rada u lokalnoj samoupravi je činjenica da su projekte podržavale sve stranke i koliko se sjećam svi su prijedlozi iz moje nadležnosti prihvaćani skoro jednoglasno.Mega knjiga o promišljanju globalnog i vlastitog života
Sprema se predstavljanje vaše knjige pod naslovom “Kako promišljati GLOBALIZACIJSKE BRIGE i naše živote”, s posve drugom tematikom. Zašto ste je napisali?
Koje se teme obrađuju u knjizi?
-Knjiga u prvom dijelu daje prikaz: razvoja privrede počevši od 17 st.; izazova, teorija i politika koje su ga pratile; povijest nastanka financijskih instrumenta i tržišta; ekonomskog napredaka i kriza; komunističke teorije i prakse – uključujući jugoslavenski eksperiment; kao i razvojnog puta pojedinih zemalja poput Velike Britanije, SAD-a, Njemačke, Čilea, Japana, Singapura i Kine.
U drugom dijelu knjiga se bavi raznim fenomenima globalizacije od suvremenih gospodarskih kriza; politika Europske unije, SAD-a i Kine; Hrvatskom (od Domovinskog rata do samostalnosti i privatizacije); nejednakosti u društvima; iskorištavanja zaposlenika čije plaće uvelike zaostaju za fantastičnim porastom produktivnosti i koji su i dalje pod pritiskom velikog radnog angažmana gdje se prekoračuje formalno osmosatno radno vrijeme uvedeno od Henryja Forda prije stotinu godina. Knjiga daje prijedloge kako preraspodijeliti prihode u društvu i omogućiti zaposlenicima veće zarade i bolju životnu ravnotežu. Tu su i razmišljanja o izbjeglicama, hrvatskom pravnom sustavu, problemu određivanja granica u Savudrijskoj vali kao primjer zlouporabe mehanizama EU, ograničenjima koja suvremeno društvo postavlja našoj ljudskoj prirodi – npr. jesmo li monogamni ili poligamni, o privredi koja reklamama stvara želje kod potrošača da bi im onda udovoljavala, o uzrocima rata u Ukrajini i velikom strateškom preslagivanju kroz koje prolazi svijet zbog njega, kao i predviđanja o ekonomskim prilikama u svijetu na koje djeluju posljedice dugog razdoblja jeftinog novca; kidanje lanaca opskrbe zbog pandemije, sankcija i trgovinskih ratova; veliki dugovi, gubici i troškovi zbog rata u Ukrajini; nove trke u naoružavanju; velikog vala izbjeglica; energetske krize; poplava i suša; itd.
Što sve te teme povezuje? Postoji li zajednički nazivnik?
-Teme su povezane kritičkim mišljenjem. Odnosno metodom njihova promišljanja. Radi se o multidisciplinarnom pristupu. Thomas Piketty kaže da su ekonomisti monopolizirali tumačenje društvenih fenomena, dakle onog što nam se u društvu događa i zalaže se za širu analizu koja bi uključivala povijesna, sociološka, kulturološka i politička razmatranja. Knjiga koju ćemo predstaviti uz navedene dodaje neuroznanstvena i psihijatrijsko-psihološka razmatranja.
Čemu (nam) služi mozak?!
Što nam otkrivaju ta razmatranja?
-Mnogo toga. Kako ljudi vide svijet i kako donose odluke. Neuroznastvenik Jaak Panksepp rekao je da znanost o spoznaji može biti okrenuta naglavce kad akademici shvate da su ljudske misli snažno pod utjecajem osjećaja. Darwin je zaključio da je razlika u umu čovjeka i životinje u stupnju, a ne u vrsti tako da je naše ponašanje, kao i kod životinja, uvjetovano istim emocionalnim krugovima (istraživanje – očekivanje; strah – tjeskoba; bijes – ljutnja itd.) koji se uključuju i naše reakcije ne samo kad su u pitanju temeljne biološke potrebe, već i intelektualni konstrukti. Kad psu netko ukrade kost on time frustriran reagira agresivno, kao i ljudi kad povjeruju da im je netko ukrao izbore. Priroda izbjegava incest zbog održavanja kvalitete gena pa vjerujem da je Freud bio u krivu kad je neuroze i čitave kulturološke sustave pripisao incestuoznim porivima koje uljudba ograničava, ali je otkrio i niz ključnih mehanizama kojima se služi mozak da nam stvori krivu sliku stvaranosti. Npr. poricanje, projekcija i sl. Knjiga analizira proces donošenja poslovnih i potrošačkih odluka na koje utječu ugrađeni psihološki mehanizmi. Tehnologija i organizacija društva se mijenjaju, ali ljudska priroda u mnogočemu ostaje ista.Što je s promišljanjem naših života?
-Mozak se razvio kao alat za preživljavanje pa je usredotočen na brige, a ne na stvaranje sreće. Moramo smisliti način kako ga koristiti da nam pruži osjećaj zadovoljstva. Ključ je u tome da je mozak plastičan i modelira svoje funkcioniranje sukladno načinu na koji ga koristimo. Ako se više koristimo za dobre stvari koje nam se događaju i stvaraju ugodu, mozak će biti sve više orijentiran na dobro nego na brige od kojih se mnoge na ostvaruju ili na koje ne možemo utjecati. Ekonomija mozga dovodi do toga da na svakodnevne pogodnosti ne obraćamo pažnju i uzimamo ih zdravo za gotovo. U njima ne uživamo, ali patimo kad ih izgubimo. Moramo više cijeniti ono što imamo i tako uljepšati život.
Što je s informatičkim društvom?
-Zasuti smo ogromnom količinom informacija iz svih mogućih izvora. Problem je kako iz kvantitete dobiti kvalitete. Uz to ljudi počinju živjeti “on line” ne samo time što sve više izlaze iz svog stvarnog okruženja i ulaze u virtualni svijet gdje su stalno izloženi reklamama i propagandnim porukama svih vrsta. Mnoge su kaže dr. Kostović prevara jer uvijek stvaraju uljepšanu predodžbu poruke. Uz to zaposlenici postaju stalno dostupni poslodavcima koji im postavljaju nove zadatke bez obzira koji je dio dana i gdje se ovi nalazili te imaju neprekidan nadzor nad njima. Jedan je mislilac rekao da smo zaokupljeni svakodnevnim obvezama poput marvi koje skupljaju mrvice, umjesto da imamo širu sliku obrazaca koji se ponavljaju kroz povijesne cikluse. Knjiga ima ambiciju da poput Sokrata navodi na razmišljanje, kako bi čitatelju u današnjem moru informacija pokušala predočiti širi horizont i pomoći mu dokučiti srži stvari i stvoriti vlastito mišljenja. To bi ga u konačnici trebalo dovesti do boljeg razumijevanja svijeta i samog sebe, te spokojnijeg i sretnijeg života.
Kako unaprijediti život stanovnišva
Što je ključno za unapređenje društva i života stanovništva?
Na koricama knjige piše: Doza humora, zanimljive opaske, logična argumentacija i živopisni opisi događaja iz bogatog osobnog iskustva autora navode čitatelja na sagledavanje i promišljanje šireg životnog horizonta. Kakvim je jezikom pisana knjiga?
-Knjiga je pisana jednostavnim jezikom, a prepričavanje osobnih iskustava i anegdota daju joj životnost. Naveo sam ilustracije iz susreta s privrednicima, ministrima, dužnosnicima Europske unije i sl. Unatoč svim nedaćama tijekom Domovinskog rata, čak i tragediji koji je izbjegnuta za nekoliko desetaka centimetara koliko su geleri preletjeli dječje glave na balkonu i razderali robu koja se iznad njih sušila asocijacija na rat mi je večera s američkim ambasadorom Peterom Galbraithom na kojoj sam vidio kako visoka politika gleda na male narode. Crtice iz života, anegdote, ironija pa i šala često daju plastičniji prikaz i lakše razumijevanje stvari od suhoparnog stručnog rječnika. Takav rječnik knjiga redovno demistificira pokazujući da se iza stručnih naziva često krije nekoristan ili manjkav koncept. Npr. zanimljivo je razmišljanje Alena Greenspana predsjednika federalnih rezervi SAD-a od 1987. do 2006. o informacijskim tehnologijama kao pokretaču ekonomskog rasta bez inflacije i sredstvu raspodjele i kontrole rizika. Na kraju je njegovu pretpostavku o samoregulaciji tržišta srušena privrednim slomom 2008., koji je po uzrocima identičan krizi tulipana u Nizozemskoj 1637. Zajednička im je ljudska priroda. Knjiga je namijenjena široj publici, uključujući i one koji se nisu bavili društvenim znanostima ili čitali knjige s tim temama. Stvari su kad ih bolje promotriti prilično jednostavne i povijest se ponavlja u ciklusima kako je to pokazao Ray Dalio analizirajući uspon i pad nacija od 15 stoljeća na ovamo. Stariji će naći razmišljanja o vremenima koja su proživjeli nakon Drugog svjetskog rata, a mlađi će steći uvid u njih iz zanimljivog, poprilično nestandardnog kuta gledanja. Bez obzira što radili, uključujući i čitanje knjige, sve ide lakše i daje bolje rezultate uz zabavu. Zato tekst mora biti zabavan i intrigantan.Kako ste izdali knjigu, to danas nije jednostavno? Gdje se može nabaviti?
-Knjigu je izdala Udruga za poticanje neformalnog obrazovanja, kritičkog mišljenja i filozofije u praksi Mala filozofija iz Zadra svojim trudom i zalaganjem, uz financijsku pomoć Ministarstva znanosti i obrazovanja Republike Hrvatske koje je na natječaju uz niz drugih knjiga sufinancirala i ovu. Knjiga se može nabaviti u putem Interneta na adresi: GLOBALIZACIJSKE BRIGE — Petit philosophy (petit-philosophy.com).
