Živimo u vremenu digitalne progresije, kada su djeca izložena sve većoj količini vremena provedenog pred ekranima, bilo da su to televizori, tableti, pametni telefoni ili računala. Dok te tehnologije s jedne strane pružaju korist i zabavu, postaje sve očitije da dugotrajno i nekontrolirano izlaganje ekranima može imati ozbiljne posljedice na cjelokupni razvoj djeteta, uključujući i razvoj jezičnih vještina.
Razna znanstvena istraživanja upućuju na vezu između prekomjerne izloženosti ekranima i različitih problema u razvoju, uključujući nedostatak pažnje, smanjenu sposobnost emocionalne regulacije i nedovoljno razvijene jezične vještine.
Jezični razvoj je složen proces
Razgovarali smo s Duškom Perić Krpeljević, logopedinjom u OŠ Stanovi i OŠ Zadarski otoci, o tome kako upotreba ekrana utječe na jezični razvoj djece, na koje načine možemo preventivno djelovati, ističući ključne izazove s kojima se suočavaju roditelji, nastavnici i skrbnici u suvremenom društvu.
Jezični razvoj predstavlja složen i dinamičan proces, čiji je najintenzivniji period u prve tri godine djetetova života, kada mozak najbrže apsorbira jezične obrasce i razvija komunikacijske vještine.
- Razdoblje ranog jezičnog razvoja određeno je predvidljivim i prepoznatljivim razvojnim obrascima te individualnim obilježjima svakog pojedinog djeteta, a što znači da ne teče kod sve djece na isti način. Važno je istaknuti da je komunikacija temelj usvajanja jezika i razvoja govora, a govor je samo jedno od sredstava koje koristimo za komunikaciju. Za uredan jezični, govorni i komunikacijski razvoj potrebna je međusobna usklađenost svih triju sustava.
Za uredan jezični, govorni i komunikacijski razvoj potrebna je međusobna usklađenost svih triju sustava, započinje Perić Krpeljević.
Pažljivo praćenje djetetovih jezičnih sposobnosti već od prvih mjeseci života omogućuje roditeljima i skrbnicima da na vrijeme uoče potencijalna odstupanja u usvajanju jezika i govora.
- Izostanak ili kašnjenje u usvajanju razvojnih jezičnih obrazaca mogu biti pokazatelj mogućih jezičnih teškoća. O razvojnom jezičnom poremećaju govorimo u slučaju odstupanja u usvajanju jezika i govora prije navršene treće godine života, kaže Perić Krpeljević i objašnjava koji su to rani znakovi koji mogu ukazivati na jezične teškoće:
- Kašnjenje pojave brbljanja, kasnija pojava prve riječi i rečenice, neodazivanje na ime, slabiji kontakt očima, smanjena upotreba gesti, izostanak simboličke igre i imitiranja govora te smanjeno razumijevanje govora i gesti. Nakon druge godine života mogu se primijetiti teškoće u razumijevanju i izvršavanju dvostrukih naloga te teškoće u usvajanju gramatike. Rečenice koje djeca koriste su agramatične, kratke i jednostavne.
Ekrani - jednosmjerna komunikacija
Rana intervencija omogućuje brže prepoznavanje i adresiranje problema, stoga je preporuka čim prije obratiti se logopedu ukoliko se primijete navedena odstupanja.
- Od iznimne je važnosti rano otkrivanje teškoća, a s ciljem da se dijete što ranije uključi u terapijski postupak. Budući da su roditelji govorni modeli svojoj djeci s kojom provode najviše vremena njihova je uloga od ključne važnosti i moraju biti uključeni u terapijski proces po zadanoj preporuci i savjetu logopeda, ističe Perić Krpeljević.
Mnogi roditelji nisu svjesni potencijalnih negativnih posljedica dugotrajnog izlaganja djece ekranima, kao ni utjecaja koji to može imati na razvoj djeteta, uključujući i jezične kompetencije.
- Ekrani su postali dio svakodnevnog života i ta činjenica predstavlja izazov u odgoju djece. Danski obiteljski terapeut Jesper Juul nazvao je elektroničke naprave “članovima obitelji” i naveo ih razlogom nezdravih odnosa. Razvoj mozga najintenzivniji je u prve tri godine života.. Za vrijeme gledanja ekrana događa se jednosmjerna komunikacija, a što se negativno odražava na razvoj djeteta. Dijete se kroz komunikaciju i interakciju s odraslim osobama i vršnjacima uči suradnji, iskazivanju emocija, empatiji te raznim drugim kompetencijama. Ukoliko dijete nije u igri i interakciji s vršnjacima i odraslim osobama, nego je isključivo izloženo ekranima, neupitno je da se to nepovoljno odražava na razvoj kognitivnih, jezičnih, socijalnih i komunikacijskih vještina, naglašava Perić Krpeljević.
Preporuke o količini gledanja ekrana
Prekomjerno izlaganje ekranima u ranom djetinjstvu može rezultirati nizom negativnih učinaka.
- Među njima su pretilost, nepravilno držanje, kratkovidnost, poremećaji spavanja, pojačano rizično ponašanje u cestovnom prometu, poremećaj hranjenja, poremećaji pažnje, anksioznost, depresija, stres, manjak empatije, ovisnost, poremećaj jezičnog razvoja, slabiji uspjeh u školi… Posljedično, odlaskom u školu problemi se počinju gomilati i odražavati na obrazovanje i društveni život. Pretjerana i neograničena izloženost ekranima može prerasti u ovisnost te dovesti do agresivnog i nasilnog ponašanja kod djeteta, objašnjava Perić Krpeljević.
Stručnjaci savjetuju kako da djetetu do treće godine života televizor, računalo ili mobitel uopće ne smiju biti dostupni.
- Preporuka je da djeca od treće do sedme godine mogu biti izložena ekranima od 30 minuta do jedan sat, djeca od sedme do 12. godine maksimalno jedan sat, djeca od 12. do 15. godine maksimalno sat i pol dnevno, a djeca od 16. godine maksimalno dva sata dnevno, kaže Perić Krpeljević.
Ekrani mogu imati različite učinke na djecu – i pozitivne i negativne, ovisno o sadržaju koji konzumiraju i duljini vremena provedenom pred ekranom.
- Mogu poslužiti u edukativne svrhe te omogućiti lakšu dostupnost sadržaja za stjecanje novih vještina. Važno je postavljati određena pravila i granice kako bi se izbjegao sve češći problem negativnog utjecaja ekrana. Treba ograničiti vrijeme provedeno pred ekranima. Preporuka je isključiti televiziju kada se ne gleda. Za vrijeme učenja mobitel bi trebao biti izvan videokruga djeteta. Poželjno je dogovoriti obiteljska pravila o korištenju medija, poručuje Perić Krpeljević.
Odgode upisa u prvi razred OŠ
Suočavamo se s rastućim trendom odgođenog upisa djece u prvi razred osnovne škole, pri čemu je najčešći razlog odgode psihofizička nezrelost. Veliki problem u tom kontekstu predstavlja i nedostatak kretanja, koji može negativno utjecati na motoričke vještine, koncentraciju i opću sposobnost učenja.
- U posljednjih nekoliko godina primjećujemo da su djeca sve slabija u motorici, jezičnim vještinama, pažnji i koncentraciji. Sve češće uočavamo to da djeca imaju smanjeni opseg vokabulara i suženo opće znanje, ističe Perić Krpeljević te objašnjava:
- Ono što je zabrinjavajuće je činjenica da sve više djece u godini prije kretanja u školu imaju nepravilan hvat olovke, a što se kasnije odražava na pisanje. Prekomjerno izlaganje djece ekranima u ranom razvojnom periodu često dovodi do poremećaja pažnje i teškoća u jezično-govornom razvoju, a što posljedično utječe na ovladavanje predvještinama čitanja i pisanja koje su glavni preduvjet za usvajanje vještina čitanja i pisanja.
Pozitivni i negativni učinci
Važno je razmišljati o vrsti sadržaja koje djeca gledaju. Kvalitetan sadržaj može poticati kreativnost i učenje, dok neprikladan sadržaj može imati negativne posljedice na mentalno zdravlje i ponašanje.
- Animirani filmovi i igrice u kojima dominira agresivan sadržaj mogu imati negativan utjecaj na djecu predškolske dobi. Dugotrajna izloženost takvim sadržajima može dovesti do agresivnog ponašanja. Preporuka je ponuditi djetetu na izbor nekoliko odabranih i primjerenih sadržaja. Za vrijeme izloženosti ekranima važno je da roditelj sudjeluje u interakciji s djetetom te objašnjava sadržaje i događaje na ekranu, ističe Perić Krpeljević.
Djeca oponašaju svoje roditelje, stoga je ključno da roditelji kontrolirano koriste ekrane kako bi postavili pozitivan primjer. Putem kontinuirane komunikacije i dosljednih postavljanja granica, roditelji mogu pružiti podršku djetetu u razvoju zdravih navika vezanih uz korištenje tehnologije.
- Djeci je za zdrav razvoj potrebno puno izravne komunikacije i interakcije s odraslim osobama, prije svega s roditeljima. Potreban im je kontakt s prirodom, tjelesna aktivnost, kvalitetna prehrana, kontakt s vršnjacima, igre s prijateljima, razvijanje empatije, pružanje ljubavi i razumijevanja odraslih, ali svakako i jasno postavljanje granica, objašnjava Perić Krpeljević i zaključuje:
- Svaki dan bez digitalnih medija za dijete je dobiveno vrijeme!
