Premda se brza moda itekako utkala u našu svakodnevicu i odjeća je postala lako dostupna, ali i brzo potrošna, u Zadru se, na sreću, još čvrsto drže konci krojačkog zanata. Posjetili smo stoga krojačicu Katicu vještih ruku i toplog osmijeha, ali i provjerili kako mogućnosti obrazovanja za ovaj važni zanat, tako i zainteresiranost mladih.
Generalno, manjak interesa pri upisu u srednju školu i navedena brza moda dvije su najveće prijetnje obrtima za krojačke prepravke. U skladu s tim, srednje su škole zbog nedostatka zainteresiranih u pojedinim gradovima potpuno ukinule krojački smjer. Međutim, Zadru, bar u nekoj skoroj budućnosti, ne prijeti nedostatak krojača i krojačica.
I mladi zainteresirani
Razgovarali smo s Marjanom Bakmaz, ravnateljicom Škole primijenjene umjetnosti i dizajna Zadar, koja nam je kazala kako trenutno u prvom razredu imaju 20, a u drugom 18 upisanih učenika. Učenici se prve dvije godine obrazuju za šivače odjeće, a nakon toga, oni koji požele, mogu upisati treću godinu te tako postati krojači. Ovisno o broju zainteresiranih učenika i njihovom uspjehu, pojašnjava Bakmaz, škola raspisuje natječaj za nastavak obrazovanja. Za oba zanimanja učenici praktičnu nastavu imaju u opremljenim školskim radionicama.
Iako je više onih koji su zainteresirani za četverogodišnja zanimanja iz područja likovne umjetnosti i dizajna, u ovom slučaju dizajnera odjeće i dizajnera tekstila, ne manjka interesa za šivače odjeće, u konačnici i krojače.
- S obzirom na interes za navedena zanimanja, ne bismo se trebali brinuti za manjak krojačkih radnji i poslova vezanih za dizajn odjeće i tekstila, zaključuje Bakmaz.
Također, Pučko otvoreno učilište Zadar nudi početnički i napredni hobby tečaj iz kroja i šivanja. No, većina ipak takvu vrstu tečaja upisuje radi razbibrige.
- Većina polaznika upisuje hobby tečaj radi razonode, odnosno da bi sami znali krojiti i šivati. Naši se polaznici znaju pohvaliti da nakon završenog tečaja nose odjeću koju sami sašiju, otkrivaju nam iz Pučkog otvorenog učilišta Zadar.
U ponudi imaju i tečaj šivanja koji se unosi u e-radnu knjižicu, no većina se ipak odluči za hobby tečaj jer se i na njemu, govore nam, dobije dovoljno znanja.
Praksa nekad
Posjetili smo i obrt za krojačke prepravke gospođe Katice Jakšić koja je u Zadar došla iz Slavonije. Smjestila se u malenom prostoru preko puta Gradske knjižnice.
- Ovdje sam već 10 godina i zaista mogu reći da volim svoj posao i ne osjetim uopće težinu rada jer uživam u njemu. Volim svoje mušterije i one vole mene. Naravno, u ovom poslu moraš biti ljubazan, izaći ususret, napraviti nešto odmah ako je potrebno, započinje Katica.
Za krojački posao jedna od najvažnijih osobina je strpljenje.
- Puno mi ljudi kaže da to ne bi mogli raditi jer ne bi imali dovoljno strpljenja. Neke stvari treba parati, pa trebaju specijalne škarice, ali ja zaista uživam u tome, za to sam se i školovala. Praksu sam za vrijeme srednje škole imala u jednom pogonu i tada si morao proći sve - od pegle, mašine do englerice. Ne znam imaju li uopće danas djeca takav oblik prakse, dodaje.
Katica i nije previše optimistična kada je krojačka struka u pitanju, ne toliko zbog opsega posla koliko zbog nezainteresiranosti među mladima, ali problem vidi i u brzoj modi.
- Prijateljica iz Županje je predavala tamo u školi, ali prije dvije godine je ukinut taj smjer jer uopće nije bilo zainteresiranih. Na sve je utjecalo i tržište. Ne možete uspjeti jer ako ćete kupiti dobar materijal i ako ćete dobro sašiti, morate dići cijenu. Danas se za svaku prigodu kupuje druga haljina, a osim toga popularne su i internetske kupovine te preprodaje, govori nam.
Katica i kod kuće ima šivaću mašinu, tako da nekada radi i od doma što je samo jedan od pokazatelja da posla ima i da će nam ta vrsta usluge uvijek trebati.
- Ljudi traže svašta, od kraćenja zavjesa do šivanja novih kada kupe materijal na metre. Dolaze skratiti hlače, rukave, haljinu za pir i slično, promijeniti patent, suziti sako, nedavno sam mijenjala i kožu na kragni. Uglavnom je sve to nova roba na kojoj treba nešto promijeniti. Neka je djevojka kupila običnu crnu haljinu za pir pa sam ušila mašnu, ovdje sam pak dodala perje, pokazuje nam dvije isprva jednostavne i svakidašnje haljine koje su sada sve, samo ne obične.
Nije tolika potražnja, ali ipak...
Kvaliteta odjeće uvelike je pala. Ni konfekcijski brojevi nisu što su nekad bili, već sve ovisi od proizvođača i trgovine pa će nam negdje i XXS biti veliko, dok ćemo negdje jedva ući u L.
- Rijetko tko više danas može kupiti komad odjeće koji mu odgovara. Sve su to neki univerzalni brojevi, nisu ono što bismo mi rekli po jusu. Jedna gospođa je u jednom dućanu kupila pet istih modela hlača, na kraju nijedne od njih nisu bili iste ni po dužini ni po širini. Zna se čak dogoditi da je jedna nogavica duža, a jedna kraća. Ljudi kupe novo i nije dobro uhvaćeno negdje, i to neovisno je li riječ o nekoj poznatoj marki ili odjeći s pijace. Nema više ni dobrih materijala, sve je to sada kinesko, govori nam Katica.
Ukoliko bude potrebe, Katica bi primila bi praktikante koji su voljni učiti.
- Ja u 90 % slučajeva radim prepravke, pa ne znam kako bi to funkcioniralo, jedino ako se odvaže da će raditi samo to. Nekoć su žene samo šivale, ali danas toga više nema, danas se uzimaju samo prepravci i slično jer više nije tolika potražnja, pojašnjava Katica.
Sudeći po tome koliko gospođa Katica ima posla, a i vidjevši njezin entuzijazam i ljubav prema onome što radi, ipak smo optimistični po pitanju budućnosti ovog zanata. Nemojte odustati od kupovine neke haljine koja Vam savršeno stoji, ali je možda koji centimetar preduga, već je odnesite ovoj simpatičnoj gospođi jer ćete uz besprijekornu uslugu dobiti i dozu pozitive uz pokoju čašicu ugodnog razgovora.
