Knjiga dr. sc. Smiljana Gluščevića, uglednog hrvatskog arheologa, sveučilišnog profesora u miru i bivšeg ravnatelja Arheološkog muzeja Zadar, “Antičke nekropole Zadra od ranog 1. do kasnog 5. st. po Kristu - istraživanja tijekom 20. st.” najcjelovitija je knjiga o istraživanju gradskih nekropola s velikim brojem obrađenih grobova, u sveukupnosti joj nema premca u hrvatskoj arheološkoj literaturi.
Svojevrsni zagrobni gradovi
Zamah arheoloških istraživanja, zapisao je Gluščević u Uvodu, posebno se osjeća posljednjih 30-ak godina kada intenzivna stambena, gospodarska i ina izgradnja uvjetuje brojne zaštitne zahvate. No, mnogo se manje pozornosti poklanja sitnim nalazima, koji su tek kratko spomenuti, ali rijetko sustavno obrađeni. Pretežan dio takvoga sitnoga materijala, osobito onog cjelovitoga, potječe s nekropola, naveo je Gluščević, ponekad svojevrsnih zagrobnih gradova čiji su stanovnici za života, svaki na svoj način, dali obol razvoju naselja ispred čijih su zidova našli svoje posljednje počivalište.
U skladu s tim, ovo impresivno djelo na preko 800 stranica obrađuje povijest grada mrtvih, antičke nekropole s ukupno 1 200 grobova koja se nalazila na prostorima današnjeg trgovačkog centra na Relji. Prilikom gradnje centra početkom 90-ih godina 20. st., dakle, otkriven je velik broj grobova, a 33 godine kasnije sve je objedinjeno u knjigu.
Da je zaista riječ o kapitalnom djelu hrvatske arheologije, potvrdili su u recenzijama akademik Nenad Cambi, profesor emeritus Sveučilišta u Zadru, zatim francuski akademik, prof. dr. sc. dr. h. c. Emilio Marin s Hrvatskog katoličkog sveučilišta u Zagrebu i član Papinskog povjerenstva za starokršćansku arheologiju te prof. dr. sc. Robert Matijašić sa Sveučilišta u Puli.
- Publikacija donosi nove spoznaje o životu, radu i smrti pučanstva Jadera, toga iznimno važnog grada na istočnoj obali Jadrana, tijekom višestoljetnog razvoja, istaknuo je, između ostalog, akademik Nenad Cambi dodavši da tako velikih nekropla uglavnom nema.
- Nekropola na Relji, koja jest stožerni dio Gluščevićevog istraživanja, koju on definira kao središnji dio glavne ili centralne nekropole antičkog Zadra, ističe se kao najveća dosad arheološki istražena nekropola na teritoriju Hrvatske, naveo je Marin.
- Objavljivanje ove monografije smatram vrlo važnim za hrvatsku arheologiju, odnosno za klasičnu i provincijalnu arheologiju u cjelini. Ne postoji u Hrvatskoj slična monografija, tako bogata podatcima, napisao je Matijašić.
Grumeni zlatnih niti
Unatoč svim nedaćama, započinje Gluščević razgovor, a osobito onima koje su snašle Zadar tijekom Domovinskog rata, kada je kompletan materijal bio sklonjen u podrum sve do 1996. godine, uspjelo se, velikim zalaganjem i vrlo savjesnim radom, osobito nekolicine studenata arheologije, ali i diplomiranih arheologa, tijekom nekoliko godina, materijal iz grobova s nekropole na Relji oprati, dijelom mehanički ili kemijski očistiti, djelomično slijepiti i u potpunosti skicirati.
- Naravno, predmeti su češći u grobovima iz prva dva stoljeća, tada su se pokojnici spaljivali, sve te posudice služile su za pohranu hrane, tekućina, mirisa, svega onog što su imali za života, a što bi im, po tadašnjem vjerovanju, moglo poslužiti i na onom svijetu. Dolaskom kršćanstva, negdje u trećem stoljeću, početkom četvrtkog stoljeća, taj se običaj mijenja, prilozi u grobovima vrlo su rijetki. Stoga je te grobove bilo prilično teško datirati, koristi se arhitektura grobnice, tumači Gluščević.
Pronađene su i amfore, jedna je iz Efeza u Maloj Aziji, naglašava Gluščević, ona se datira u peto, šesto, čak početak sedmog stoljeća i to je najmlađi datirani grob na ovoj nekropoli.
- U grobovima žena pronađen je nakit, zlatko prstenje, naušnice. Zanimljivo je da smo u dva groba pronašli grumene zlatnih niti koje su sasvim sigurno priprale mrežicama za kosu. Koliko znam, sačuvana je samo jedna u Rimu i još na nekim freskama, govori Gluščević.
Velika količina staklenog materijala
Karakteristika zadarske nekropole je velika količina staklenog materijala.
- Zadarske nekropole specifične su u odnosu na Pulu i Salonu, imaju puno više staklenih predmeta nego keramičkih. Mnogi stakleni predmeti dolaze s prostora gdje danas bijesni rat između Izraela i Palestine, Sirije, Libanona, čak i Izraela. Proizvodnja stakla u vrijeme antike tamo je bila izrazito jaka. Ima predmeta i iz aleksandrijskih radionica, današnjeg Egipta, Aleksandrija je također bila veliki proizvodni centar. Velik dio tih predmeta pomaže nam da datiramo određeni grob, a kad pokušate datirati, lakše je dobiti uvid u trajanje i širenje te nekropole, kazuje Gluščević i dodaje da je pronađeno i mnogo keramičkog materijala iz sjeverne Italije, lampa iz Grčke i Male Azije, iz Panonije...
- Sve to ima svoju kronologiju, tipologiju, poveznice..., napominje Gluščević.
U 20-ak godina 21. stoljeća nađeno je još otprilike 1 500 grobova.
- Zadar je što se tiče količine grobova i ogromnog broja predmeta u njima najbogatiji u Hrvatskoj. To ne prate nadgrobni natpisi, za razliku od Salone koja ima mnogo više natpisa nego dosad otkrivenih grobova, naglašava Gluščević.
Osnova za raspravu o antičkom gradu
Valja opet istaknuti da nitko u Hrvatskoj, odkad je Hrvatske, nije objavio ni približnu knjigu o antičkim nekropolama gdje se govori o svim aspektima - i o povijesti istraživanja, i o vremenu kad su nekrople ili dijelovi nekropole nađeni, zatim, nitko nije putem velikog kataloga i crteža pokušao obraditi i analizirati barem neke od predmeta u svakom od tih grobova.
- Naravno, u arheologiji je uvijek bitan materijal, kao i komparativni pristup. Ako nemate fotografiju ili crtež, a najbolje bi bilo imati oboje, onda je vrlo teško usporediti na osnovu opisa. Vrlo sam ponosan na afirmativne recenzije knjige u cijelosti. Nadam se da će knjiga koristiti i onima koji se ne bave arheologijom, ali ih zanima. Možda posluži i nekome tko se npr. bavi izradom suvenira, prelista i dobije inspiraciju, kazuje Gluščević.
Ovaj materijal i grobovi, zaključuje Gluščević, osnova su za raspravu o antičkom gradu jer je antički grad dio današnjeg Poluotoka - od konobe Skoblar do otprilike zgrade Tankerske plovidbe.
- Nekropole su, kao i uvijek, morale biti izvan grada, pogotovo u vrijeme incineracije, odnosno spaljivanja pokojnikovog tijela. Čitav prostor od Jazina do Gradskog groblja, ulicom Franje Tuđmana, šireg okruženja Relje, današnjeg hotela Kolovare, sve su to bile nekropole, kako je to bilo pravilo u rimskom svijetu, s obiju strana rimske ceste, govori Gluščević i dodaje da je na ostacima pokojnika napravljena antropološka analiza što je također rijetkost.
- Ustanovljeno je puno različitih bolesti, primjerice sifilis, to je možda prvi potvrđeni slučaj sifilisa u antičkom svijetu. Analizirali su spol, visinu i dob pokojnika i pokojnica. Prosječna dob bila je manje od 40 godina, muškarci su bili niži od 170 cm, žene su bile visoke oko 150 cm, kaže Gluščević.
