Mirjana Mrkela, zadarska književnica posebno posvećena dječjoj književnosti, dočekala nas je u atriju Gradske knjižnice, kulturnoj oazi i omiljenom mjestu za susrete ljubitelja umjetnosti riječi, s hrpom svojim knjiga.
Tijekom ugodnog razgovora otkrila nam je na čemu trenutačno radi, naglasila važnost čitanja za djecu i mlade, komentirala zadarsku književnu scenu s posebnim naglaskom na književnost za djecu te problem autorskih prava i školskih čitanki i udžbenika.
- Ovog ljeta počela sam pisati kratke priče i izgleda da su konačno dobro napisane. Godinama sam se mučila s tim, pisala sam nekakve priče, ali to nije bilo to. Bile su zanimljive i vjerojatno pristojno napisane, ali to nisu bile kratke priče prema očekivanim parametrima. Mogu se pohvaliti da je jedna izašla u Večernjem listu što je ipak dokaz da su ljudi počeli obraćati pozornost na to, kazuje Mrkela i dodaje da uvijek radi nešto za djecu.
Različiti uvjeti, jednake patnje
Piše stoga kolumnu kojom želi potaknuti roditelje da djeci pokažu neke knjige za djecu i mlade.
- Članica sam Hrvatskog društva književnika za djecu i mlade, kontaktiram s kolegama, značajno mi je tko vrijedno radi. To nisu kritike, već poticajna štiva. Zanimljivo mi je kad pronađem neki doticaj u tim djelima s vlastitim životom, vlastitim sjećanjima na djetinjstvo, tumači Mrkela kriterije za odabir pisanja svojih, kako kaže, impresija.
A izrazito je važno da djeca i mladi čitaju, dodaje Mrkela, da budu sretni u životu.
- Sve radimo da bismo održali civilizaciju, a ne možemo je održati ako smo nezadovoljni i nesretni, ističe Mrkela.
Svoje stvaralaštvo usmjerila je ka djeci, napominje, prije samo deset godina.
- Pisala sam i prije nego što sam počela objavljivati. Početak objavljivanja trajao je isto desetak godina. Mučila sam se, ali ide sve bolje i bolje. Prvom knjigom “Dragi Olivere” iznenadila sam mnoge. Kako nisam pronašla izdavača, objavila sam je samostalno i dobila za nju najveću hrvatsku nagradu za dječju književnost, nagradu Grigor Vitez, priča Mrkela.
Nagrađenom knjigom “Dragi Olivere” referira se na Olivera Twista Charlesa Dickensa. Razmišljala je, prepričava, o tome kako djeca u današnje vrijeme žive i kakve probleme imaju.
- Uvjeti su se promijenili, ali patnje su jednake, komentira Mrkela.
Razjedinjena književna scena
Mrkela je autorica brojnih romana, priča, zbirki pjesama, radioigra za djecu...
- Rado bih pisala dramske tekstove, to mi se sviđa, sad bih pisala komedije, dodaje Mrkela.
Među knjigama ističe se “Optimist oko Zadra” koji je stekao iznimnu popularnost čemu se, otkriva Mrkela, nisu nadali, ali su priželjkivali.
- Ta suradnja s Franom Herendom i Marinom Franićem bila je dobitna kombinacija. Imamo već neke planove za budućnost, kaže Mrkela.
Komentirali smo i književnu scenu u Zadru - što imamo dobro, čega nam nedostaje, na čemu valja još poraditi...
- Ja bih rekla da smo razjedinjeni, postoje nekakve struje i neki ljudi ne vide druge ljude, to je nevjerojatno, ali to je tako. To možemo promijeniti tako da se volimo, ljubav je formula za sve, pa i za to, naglašava Mrkela.
No, kad je riječ isključivo o dječjoj književnosti, Mrkela odgovara da, neskromno i s dozom žaljenja, mora kazati da je ona jedina u županiji koja je toliko uključena i obuzeta književnošću za djecu.
- Moja su djela raznovrsna i ima ih poprilično, gostujem po školama, po vrtićima, pišem za časopise, družim se s kolegama i promatram tu zadarsku scenu s tugom u srcu. Imamo par pisaca, kao što su Tomislav Marijan Bilosnić i Nikola Šimić Tonin, koji se zaista bave književnošću i pišu, ali samo usputno pisanjem za djecu. Zatim, imamo i autore koji nisu pisci, ali su imali želju napisati nešto za djecu, primjerice Jana Mijailović, naša čuvena planinarka, koja je napisala dvije slikovnice. Jere Bilan piše o otocima i moru, napisao je prekrasnu zbirku priča “Hobotnica Nika i prijatelji”. Moja draga kolegica Elvira Katić također dosta piše i njoj je inspiracija unuk pa je za njega napisala nekoliko slikovnica. Ljiljana Filipi napisala je 13, možda i više, slikovnica, nabraja Mrkela.
- I profesorica Iva Babić napisala je slikovnicu u Zadru, piše slikovnice i Sarah Stručić. Istaknula bih i prof. Maksimilijanu Barančić, zanimljiva je njena dvojezična komponenta, dodaje Mrkela.
Autorska prava
Voljela bi, nastavlja, da ih je više. Također, članica je ZaPisa i tu ima, priča, dragu kolegicu Anu Vidović koja je sklona književnosti za djecu.
- Napisala je tekst za slikovnicu, nadam se da će se uskoro naći u dječjim rukama, kaže Mrkela.
Dobra slikovnica, tumači Mrkela, trebala bi udovoljiti kriterijima struke.
- Nemamo profesore koji se bave samo književnošću za djecu, ali imamo nekoliko krasnih profesorica koje u opisu svojih poslova imaju i to. Ove godine mogu istaknuti lijepu suradnju s profesoricom Kornelijom Kuvač Levačić, govori Mrkela i zaključuje da književnost za djecu zaista treba biti lijepa književnost i treba kako odgovarati estetskim uvjetima, tako i svidjeti se djetetu.
Na koncu, Mrkela je komentirala “problematično i nerješeno pitanje” koje se nametnulo odkad postoji više izdavača koji objavljuju udžbenike.
- Ti se izdavači s omalovažavanjem odnose prema autorima djela koja objavljuju u čitankama i drugim knjigama. Uopće nas niti ne obavijeste o tome, osjećam se poniženo zbog toga. Zarada koju oni imaju od toga je ogromna. Međutim, mi ne mislimo da ćemo postati bogati ako nam plate sve što su nam dužni, pisci za djecu ne zarađuju puno, ali stvar je morala i zaštite autorskih prava. Mislim da bi se to trebalo poštivati. Krenuli smo u oštru borbu koja je dovela do nekih rezultata. Požalili smo se medijima, to je trajalo godinama... Postoji Agencija za zaštitu autorskih prava koja nije ništa napravila da se stvar pomakne s mrtve točke. Nakon medija, došlo je ipak do nekakvog dogovora, no čekam još neke izdavače, saznajemo od Mrkele.
