Republika Hrvatska trenutačno ima 37 poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda čiji je naziv registriran u Europskoj uniji kao zaštićena oznaka izvornosti ili zaštićena oznaka zemljopisnog podrijetla. Uz sada registrirane nazive Meso istarskog goveda – boškarina/Meso istrskega goveda – boškarina i Samoborsku češnjovku/Samoborsku češnofku, registrirani su i nazivi proizvoda: Krčki pršut, Ekstra djevičansko maslinovo ulje Cres, Neretvanska mandarina, Ogulinsko kiselo zelje/Ogulinski kiseli kupus, Baranjski kulen, Lički krumpir, Istarski pršut/Istrski pršut, Drniški pršut, Dalmatinski pršut, Poljički soparnik/Poljički zeljanik/Poljički uljenjak, Zagorski puran, Krčko maslinovo ulje, Korčulansko maslinovo ulje, Paška janjetina, Šoltansko maslinovo ulje, Varaždinsko zelje, Slavonski kulen/Slavonski kulin, Međimursko meso ‘z tiblice, Slavonski med, Lička janjetina, Paška sol, Zagorski mlinci, Paški sir, Bjelovarski kvargl, Brački varenik, Varaždinski klipič, Malostonska kamenica, Rudarska greblica, Dalmatinska pečenica, Dalmatinska panceta, Lički škripavac, Bračko maslinovo ulje, Zagorski bagremov med i Zagorski štrukli/Zagorski štruklji.
U zaostatku za drugima
Koliko god ovo zvučalo ohrabrujuće, ne bi trebali zaboraviti da na europskoj razini Španjolska ima 208 ovakvih proizvoda, Francuska 266, a Italija čak 309.
Ovome valja dodati i popis jela, prehrambenih proizvoda i načina priprave koji su zaštićeni preko Ministarstva kulture i nalaze se na popisu nematerjalnih kulturnih dobara; u to spadaju pripreme blagdanske pogače lucišćak i božićnog kruha koledo iz Plemenšćine, priprema kolača rudarska greblica i bregofske pite iz Koprivničkih Brega, priprema sira iz mišine na području Dalmatinske Zagore, Velebita i Like, kao i ličkog sira škripavca, priprema tradicijskih jela dolske torte hrapoćuše, sinjskih arambašića, poljičkog soparnika, zagorskih domaćih štrukli, slavonskog kulina/kulena, bračkog vitalca te umijeće pripreme tradicijskih slastica starogrojski paprenjok i torta Makarana.
Zadarski rižot
Kako se vidi iz gornjih primjera, specijaliteti iz Zadarske županije pa i zemljopisnog područja Sjeverne Dalmacije, veoma su slabo zastupljeni u popisima na ovaj ili onaj način zaštićenih jela. Što naravno ne znači da nema onih koji bi tu i te kako zaslužili svoje mjesto. Nekim jelima su već više godina posvećene posebne manifestacije kojima se značajno promoviralo njihov status i vratilo ih u ugostiteljsku ponudu, pri čemu valja posebno istaknuti ninski šokol, a zatim i prisnac. Ne treba ni zaboraviti ni pučko jelo sipe s bižima, koje je postalo redovita ponuda zadarskih restorana.
Ako se, pak, baci pogled na kuharice i to izdanja mnogo starija od dvadeset i pet godina, koliko se traži da bi se za neko jelo moglo pokrenuti proces stjecanja zaštićenog statusa, može se u njima pronaći dosta zanimljivih i iskoristivih podataka. U to se doba, primjerice, uz rižot od škampa redovito stavljalo oznaku “zadarski”, što je činila i najčuvenija autorica dalmatinskih kuharica Dika Marjanović Radica. Također se navode još neka jela kojima je u naziv ugrađeno neko mjesto sa zadarskoga područja kao što su lukoranska tabaškada, svinjska glava na filipjanski ili janje na ninski, punjeno posebno pripremljenim nadjevom i zatim ispečeno na ražnju, koje se još sprema u svečanim zgodama u Lozicama na Viru.
Niz zaboravljenih jela
Posebnost Zadarske županije, točnije sjeverozapadnog dijela otoka Ugljana je i vučijak, ovdje znan kao čijak, originalna i autohtona grickalica, od grahorice lupinus albus, po mnogima i zdrava, bila bi bez sumnje posebna atrakcija da je se imalo više promovira.
Svemu ovome moglo bi se još dodati i kaštradinu, srdele na ražnju, kaljske tripice od tunja, vrgadinskog pasa pod kapotom, liburnsko maslinovo ulje, lučenu pulu, varu, sir iz Kraja, divenice, puže, vlasulje,... za prste polizati!
