Ostavio dijete u automobilu i otišao na posao; u Belgiji umrla šestomjesečna beba nakon što ju je majka zaboravila u automobilu; Česi u Zadru ostavili djecu u vrelom autu..., naslovi su koji gotovo svakog ljeta pune stupce crne kronike i koji uvijek iznova šokiraju.
Razgovarali smo s Darkom Laburom, dr. med. spec. psihijatrom, subspecijalistom forenzičke psihijatrije o takozvanom sindromu zaboravljenog djeteta - uzrocima, mogućim posljedicama, kao i o tome što trebamo učiniti primjetimo li “zaboravljenu” djecu, ali i o tome što kao društvo možemo poduzeti kako ne bi bilo ovakvih slučajeva.
Izolirani društveni fenomen
Najprije, započinje dr. Labura, nije riječ o medicinskom sindromu ili psihijatrijskom sindromu, već je to pseudosindromu.
- Medicina, tj. psihijatrija nema takvog skupa simptoma, odnosno sindroma zaboravljenog djeteta koji bi se klasificirao prema Međunarodnoj klasifikaciji bolesti. Ne radi se o bolesti, poremećaju koji bi imao svoje uzroke, tijek, posljedice, pa da bismo takav poremećaj mogli pripisati određenom pojedincu koji ima patologiju ostavljanja djece u autu. To je izolirani društveni fenomen koji se odnosi na roditeljstvo, a označava nebrigu za dijete, zanemarivanje djetetovih prava i ugrožavanje djetetova zdravlja, tumači dr. Labura i ističe da je u najvećem broju slučajeva uzrok psihološko-sociološki; nemar, nebriga, površnost, nezrelost, dekoncentracija...
Zaboravljanje djeteta ne može i ne smije biti propust u svakodnevnoj rutini, naglašava dr. Labura, nije to zaboravljanje ključa, novčanika, torbice, radi se o djetetu koji zahtijeva pažnju, ljubav i skrb.
- Kada osoba, roditelj ima urednu empatiju prema djetetu, iskrene i prirodne osjećaje, istovremeno i ljubav i strah za zdravlje djeteta, što roditelja drži koncentriranim i aktivnim u skrbi za svoje dijete, tada se takvo zaboravljanje u rutini ne može dogoditi, kazuje dr. Labura i dodaje da nema opravdanja za takvu situaciju, osim ako je u pitanju duševna bolest ili poremećenost.
Od psihijatrijskih uzroka, nastavlja dr. Labura, koji takvog roditelja čine neodgovornim da zaboravi na dijete, to mogu biti duševne bolesti kao psihoze, demencije, a može biti i akutna reakcija na stres, depresija, alkoholna intoksiciranost ili intoksiciranost psihoaktivnim tvarima, ali onda takva osoba iskazuje disfunkcionalnost i u drugim situacijama.
Moguće fizičke i psihičke posljedice
- U skladu sa svim navedenim, ako su u pitanju psihološko-socijalni uzroci, onda treba aktivirati sve resurse s kojima društvo raspolaže; edukacije, informiranje putem medija, analiziranje situacija, organiziranje predavanja, okruglih stolova, radionica... A ako su u pitanju psihijatrijski razlozi zbog kojih je osoba psihički bolesna, onda treba liječiti osnovni psihijatrijski poremećaj, govori dr. Labura.
Osim fizičkih posljedica - sunčanice, dehidracije ukoliko se radi o ljetnom i vrućem vremenu te intoksikacije ugljičnim dioksidom, upozorava dr. Labura, dijete može imati psihičke posljedice ako je dovoljno staro da takav događaj zapamti i emocionalno proživljava, to je individualno i obično se radi o nešto stariijoj djeci ili djece srednje dobi, dok djeca mlađe dobi mogu proći i bez psihičkih posljedica.
- Ako djeca emocionalno reagiraju i imaju spoznaju o događaju, onda se radi o akutnoj reakciji na stres i poremećaju prilagodbe, a mogu imati i odgođenu reakciju na stres, dodaje ugledni psihijatar.
Ako građani opaze ostavljeno dijete u vrućem automobilu, svakako trebaju odmah informirati i obavijestiti Hitnu službu pozivom na 112, savjetuje dr. Labura, a po mogućnosti i odmah pristupiti te pomoći djetetu.
- Općenito, društvena zajednica bi se više trebala aktivirati oko teme roditeljstva i roditeljske skrbi. Valjalo bi detektirati moguće potencijalne rizične faktore i osobama koje nisu u stanju skrbiti o djetetu to preventivno ograničiti i onemogućiti, zaključuje dr. Labura.
