Po svemu, 17. travnja trebao bi biti proglašen Danom političkih ponavljača.
Ponavlja se metodologija sastavljanja izbornih lista, ponavljaju se profili kandidata, a ponovit će se i rezultat izbora, ma kakav on bio. Čak i da političke elite nude prijeko potrebnu stratešku promjenu hrvatskog društva i da se oko toga svi slažu, a da se razlikuju oko tempa i taktičkih prioriteta, to ne bi značilo mnogo. Naši su birači najuporniji ponavljači i za kakvu god budućnost se odluče - sve smo to u prošlosti već vidjeli, već smo ih birali.
Neizliječeni epizodisti
I ovog će puta, bila to pobjeda “Plenkovićeve mafije” ili “Milanovićevih kršitelja Ustava”, birači povjerenje dati političkim ponavljačima unatoč činjenici što u svakom razredu na svijetu ponavljači nikad nisu bili najpametniji i najsposobniji, nego samo najkrupniji i najjači. A Hrvatskoj i nakon 17. travnja, s već raspolućenim i zakržljalim društvom bez građanskog refleksa koji ne oprašta odustajanje od kontinuiranih demokratskih promjena, slijedi novo razdoblje političkih sukoba i širenja straha. Provodeći u Briselu smišljeni tehnokratski koncept stabilnosti pod svaku cijenu, Plenković pravda očite demokratske deficite svoje vlasti i Hrvatskoj nudi sigurnost. Milanović, s druge strane, želi uzdrmati upravo tu “stabilnost HDZ-ovog režima” i najavljuje “rijeke pravde” koje bi od ovog proljeća trebale pomesti korupciju i mulj nakupljen u krvotoku Hrvatske. Osim što to nije baš na vrhu prioriteta Ursule von der Leyen, pitanje je mogu li “Zokijeve bujice” biti dovoljno kontrolirane i suptilne da ne bi stradala i sva “okolna infrastruktura”, i ona na “lijevoj” i ona “na desnoj obali”. A sve je to, navodno, Milanovićev teritorij!
Duboka suprotstavljenost tih “strategija” izvjesno donosi jedino kontinuitet sukoba. Kada tome pridodate priželjkivane “izvođače radova” s aktualnih izbornih lista i birače sklone Alzheimerovoj bolesti, dobijete geometrijsko čudo od trokuta s tri tupa kuta.
U IX. izbornoj jedinici koja obuhvaća Zadarsku, Šibensko-kninsku i dio Splitsko-dalmatinske županije predano je ukupno 18 lista s 252 kandidata od kojih 103 imaju prebivalište u Zadarskoj županiji. Među njima je teško naći ljude koji bi ove izbore mogli učiniti zanimljivim, bilo je lako predvidljivo tko će biti na “prolaznim mjestima”. Ima tu neizliječenih epizodista koji uporno čekaju šansu da budu netko, a da ne učine ništa, vlasnika prvorazrednih ambicija i drugorazrednih integriteta, dijagnosticiranih političkih redikula koji iskoriste svaku priliku da se ponovno osramote te pregršt onih što služe kao lakmus-test stranačkog poltronstva.
Kraj Enija Meštrovića
Monotono, već viđeno. Dosadno.
Uz možda dvije i pol zanimljive iznimke.
Mate Lukić se postavio na posljednje, 14. mjesto pravaške liste računajući na preferencijalne glasove. Dok on za sebe govori da je desničar, u Zavodu za hitnu medicinu tvrde da je Lukić u stvari “dvonožna agencija za zapošljavanje”. Koliko bi preferencijalnih glasova dobio kad bi njegovi birači znali da bi mladi Mate (suočen s ultimativnim izborom) bez puno krzmanja radije odustao od “mise za Poglavnika” kao “desničarskog folklora” nego od već dugogodišnje navike da po županijskim poduzećima i ustanovama kao HDZ-ov koalicijski partner bezbrižno zapošljava “i sebe i svoje”? Ideologija i stvarni život se rijetko podudaraju.
Enio Meštrović se umorio od lokalne politike i puna mu je kapa svega, na listi u 9. izbornoj jedinici su svi njegovi ljudi osim njega, ali od njih nitko ništa ne očekuje. Takvu je poruku Meštrović poslao biračima i kao Ričard otišao u susjednu izbornu jedinicu. Ovo je, po svemu sudeći, definitivan kraj političara Enija Meštrovića, a performer Ričard se još nada da ima umjetničkog života nakon političke smrti.
Marjana Botić se još nije umorila: evo je na čelu kolone Javnog dobra.
O “pravdonošama”
A što je s “pravdonošama” i “mafijašima”?
Čim je nagomilala strašnih 30 i nešto sitno godina životnog iskustva Sabina Glasovac je u Vladi, Zokijevoj naravno, postala savjetnica ministra sve dok se nije otvorilo novo radno mjesto zamjenice ministra. Na ovim izborima, kao višestruka zastupnica, nosi listu SDP-a u 9. izbornoj jedinici i Sabor joj opet ne gine. Potpuno logično.
Neki od najvećih umova čovječanstva kroz povijest su nam objašnjavali gravitaciju, a onda su na zadarskom Trgu pet bunara ovdašnji SDP-ovci potaracali Galilea, Newtona i Einsteina zajedno. Uz svesrdnu pomoć stranačkog vrha (uključujući naravno i Zorana Milanovića), u Zadru je otkriveno da zbog gravitacije sve pada prema dolje, a jedino lokalni SDP-ovci padaju - prema gore! Tko ne vjeruje, neka pogleda kako su Ingrid Antičević Marinović, Renata Sabljar Dračevac i Sabina Glasovac postigle savršeni balans između uzastopnih lokalnih političkih poraza i nacionalnih pozicija u Vladi, Ustavnom sudu ili Saboru. To što im stranka posljednjih 15-ak godina u Zadru nezaustavljivo klizi prema dnu, njih nije zaštitilo od uspješnih karijera, one su padale prema gore. Uspije li Z.M. sklepati lijevo-centralno-desnu-ikakvu Vladu, Sabini se otvara mogućnost dodatnog pada prema gore. Ingrid ide u mirovinu, a iz SDP-a u međuvremenu odbjegla Renata će se kao nositeljica liste Vidovićevih socijaldemokrata konačno vratiti kući što je slaba utjeha za Galilea, Newtona i Einsteina.
Predvidljiva putanja
Pet je Zadrana na HDZ-ovoj koalicijskoj listi: Šime Erlić je drugi, Josip Bilaver peti, Ante Babić osmi, Nikolina Baradić je 10., a Jure Brižić 12. Klasična stranačka rješenja, ljudi čije individualne karijere odvojene od HDZ-a stanu u “obilnih” desetak redaka teksta, ali ih ta tri magična slova kao ministra, državnog tajnika, dogradonačelnika, zastupnicu i načelnika pretvaraju u provjereni kadar i Plenkovićeve pouzdane pripadnike “snaga reda i stabilnosti”. Uspije li A.P. sklepati svoju desno-centralno-lijevu-ikakvu Vladu, prva dvojica će vjerojatno ostati na sadašnjim mjestima, što je približno predvidljiva putanja još otkako je HDZ čekao da obojica diplomiraju kako bi ih “upropastio” političkim “trampolin radnim mjestima” ugodno zaštićenim od vjetrometine “realnog sektora”.
Tada bi u Saboru mogla ostati Nikolina Baradić, više zahvaljujući ženskoj kvoti nego tome što se u aktualnom saborskom mandatu ponašala kao šutljiva zaštićena svjedokinja: njene kolegice medicinske sestre su svojedobno izračunale da je “samozatajna” Baradić za svaku riječ izgovorenu u Saboru dobila 130 kuna. U takvom raspletu, prema Saboru bi mogao jurnuti i načelnik Preka Jure Brižić.
Ako Plenković ne uspije, Erlić, Bilaver i Babić bi u utješnim saborskim klupama ubrzo mogli rješavati rebuse sljedećih lokalnih izbora. Možda po “partijskoj projekciji”: “Šime kandidat za gradonačelnika Zadra”, “Jole za župana”. A Babić? Njega bi moglo zapasti da odgovori na pitanje: “Jebiga, a što ćemo s Bobijem?!”
