Trenutačno se uslugama pučke kuhinje u Zadru služi oko 300 korisnika, dok u Benkovcu taj broj iznosi oko stotinu. Osim što korisnici mogu sami doći po topli obrok onim najugroženijima i najnemoćnijima nudi se i mogućnost dostave. Broj korisnika usluge socijalne samoposluge varira. Zimi ih je više, ljeti manje, ukrajinskih obitelji koji se koriste ovom uslugom ima čak 258. radi se uglavnom o majkama s djecom ili samcima. Evo što nam o radu kuhinje kaže Mirjana Tadić pomoćnica ravnatelja Caritasa Zadarske nadbiskupije:
Uvijek se kuha za 300 korisnika
-Pučka kuhinja počela je s radom 1996. godine i tada je imala svega deset korisnika, mislili smo da smo možda i pogriješili i da možda neće biti dovoljan broj korisnika. Čak smo išli od korisnika do korisnika i informirali ih o mogućnosti prehrane u pučkoj kuhinji. Tada su procjene bile jako loše, no u kratkom periodu javio nam se velik broj korisnika i na žalost iz godine u godinu sve ih je više. No ipak u zadnjih nekoliko godina brojka se zaustavila na 300 korisnika. Dakako da brojka varira, neki izlaze, drugi dolaze no uvijek se kuha za 300 korisnika, iako je 280 stalnih jer uvijek razmišljamo kako nam netko može doći iznenada pa čovjeku treba dati jesti. Naša kuhinja radi uz podršku Grada Zadra, Zadarske županije, Zadarske nadbiskupije i naših dobrih donatora. Između ostaloga mi se javljamo na razne natječaje koji su raspisani na nacionalnoj razini pa tako od 2016. godine provodimo projekt iz europskog socijalnog fonda koji nam je uveliko pomogao u radu pučke kuhinje. Upravo krajem ožujka završavamo četvrtu fazu provedbe projekta i nećemo stati na tome jer znamo koliko ovi obroci znače za naše korisnike. Isto tako javljat ćemo se na natječaje koji budu propisani jer oni povećavaju kvalitetu obroka i možemo polučiti veći broj korisnika.
Samoposluga rasterećuje kuhinju
Kako funkcionira socijalna samoposluga i može li pokriti zahtjeve korisnika, obzirom na sve teže financijsko stanje u nas?
-Otvaranjem socijalne samoposluge 2019. godine stvorila se mogućnost da se rastereti pučka kuhinja na način da nam u kuhinji ostaju samci, osobe koje ne mogu sami sebi skuhati, teški bolesnici i stariji i nepokretni koji su ostali u svojim domovima. U socijalnoj samoposluzi imamo obitelji koji su u potrebi i žive na rubu siromaštva, ali mogu sami doći svaki mjesec po osnovne namirnice. Unutra smo također implicirali sredstva iz Europskog socijalnog fonda. Dakle u početku smo krenuli s pučkom kuhinjom u kojoj ljudi uzimaju svoj obrok ili objeduju. Međutim, kako neki ljudi ne mogu doći po obrok i kako mjesta u domovima nema, uz podršku Grada i Nadbiskupije, mi svakodnevno dostavljamo obrok na njihove kućne adrese. Od ovih spomenutih 300 obroka dnevno ih dostavljamo oko 120. To su kuhani obroci. Imamo dvije vrste obroka, pa tako imamo dijetalne i normalne obroke, dijelimo ručak, a nekim korisnicima koji su u izrazito teškoj situaciji pojačamo obrok pa im dajemo i večeru. Pučka kuhinja je od velike važnosti za ovaj prostor i naši planovi nisu vezani samo za Grad. Vrši se dostava obroka i u prigradska naselja, a imamo i pučku kuhinju i u Benkovcu u kojoj opslužujemo 100 korisnika u kojoj se služe samo stari i nemoćni. Oni uglavnom žive u udaljenim mjestima koja su dosta raštrkana poput Nunića, Stankovaca, itd. Samo jedna osoba dolazi u kuhinju po obrok, a sve druge dostavljamo. Ovdje moramo istaknuti angažiranost Crvenog križa i Udrugu Sv. Ante Kućna Njega koji nam pomažu u dostavi hrane. Naša samoposluga zasad može zadovoljiti potražnju, tu nam pomažu i EU fondovi, Ministarstvo poljoprivrede, Grad Zadar, Zadarska županija, Nadbiskupija, donatori… Mi smo u lancu doniranja hrane i imamo tjedni raspored gdje i kamo idemo po hranu u razne trgovačke centre. Grjehota je da se hrana baca ako nekome može poslužiti za obrok.
Nekim beskućnicima je teško prihvatiti kućni red
Ima li u prenoćištu za beskućnike dovoljno kapaciteta i treba li ga eventualno proširiti?
-Trenutačno imamo smještaj za 12 korisnika koji već duže vrijeme koristi devet korisnika. U prenoćištu ljudi dolaze prespavati, otvara se u 20 h navečer i zatvara u 8 ujutro, dok se zimi otvara u 14 sati zbog hladnoće i kiše. Beskućnika sigurno ima puno više nego što mi znamo, no problem kod takvih kategorija je što je njima teško prihvatiti kućni red koji mi imamo u prihvatilištu. Oni će radije spavati u nekom podrumu ili šupi ili na kolodvoru nego da prihvate pravila ponašanja. Kapaciteti bi sigurno trebali biti veći i opširniji na način da to ne bude prenoćište nego prihvatilište, da ih se na neki način resocijalizira i da ih se vrati u normalan život. Boravak u prenoćištu ne bi trebao biti samo spavanje, trebalo bi pokrenuti aktivnosti, a posebice s mlađima koji imaju problem ovisnosti o drogama, alkoholu, kocki. Zakonodavac bi trebao odrediti obvezno liječenje i mogućnost zapošljavanja. Kada bi se sve to stavilo u sustav i pravilnike pumo toga bi se promijenilo, istaknula je Mirjana Tadić.
