Bili smo u školi u kojoj se uči radeći, onoj nadaleko poznatoj po brojnim korisnim projektima čiji učenici nalaze svoje mjesto na tržištu rada vrlo brzo nakon završetka školovanja. Škola je to kojoj je glavni cilj da su učenici sigurni i koja se najoštrije bori protiv svakog oblika nasilja. Ravnatelj te škole neumorno radi, a često ga možete sresti na biciklu, sa zadovoljnim osmijehom. Ipak je škola koju vodi 28 godina 2018. dobila status Regionalnog centra kompetentnosti.
Da, pogodili ste, posjetili smo Strukovnu školu Vice Vlatkovića gdje nas je, u pauzi između postavljanja novih vrijednih strojeva, dočekao ravnatelj Tihomir Tomčić.
Suvremena oprema i odlični nastavnici
Razgovarali smo o dvama velikim projektima - “Budi spreman i kompetentan” i “Bolji uvjeti za učenje kroz rad”, o načinima na koji učenici stječu vještine, stanju na tržištu rada, ali i onom zbog čega se u fokusu javnosti zadnjih dana - izgradnji školske dvorane...
- U projektima je puno aktivnosti, angažirano je mnogo ljudi... Projekt “Bolji uvjeti za učenje kroz rad” odnosi se na izgradnju i opremu, završena je nova zgrada u kojoj će biti radionice za CNC operatere, instalatere kućnih instalacija te automehatroničare. Sve je to kompleksno zbog velike količine opreme; alati, dijagnostički uređaji, dizalice, vozila, valjci... Nema čega nema. Oprema za zavarivanje je postavljena, prije dva dana došla su dva enormno vrijedna stroja, upravo se postavljaju, jedan stroj stoji milijun i 900 tisuća kuna. Zatim, tu je oprema za instalacije grijanja, klima, vode, plina, 3D printeri, bespilotne letjelice..., nabraja Tomčić i dodaje da je sve to velika odgovornost.
No, svim tim učenici dobivaju najbolje uvjete koje mogu imati da bi zaista stekli one kompetencije potrebne za ulazak na tržište rada.
- Strukovna smo škola i da bi učenik stvarno mogao stjeći potrebna znanja i vještine, moramo biti suvremeno opremljeni, prema najnovijim tehnologijama. Drugi projekt “Budi spreman i komponentan” odnosi se na edukaciju nastavnika. Evo, dok razgovaramo, moji su nastavnici na edukacijama u raznim poduzećima (Vaillant, Tokić, Hstec, Euromehanika). Ulažemo u nastavnike koji prvo osposobljavaju sebe pa onda znanje prenose učenicima. I to je to. Oprema plus dobri nastavnici, to je formula uspjeha. Sva bi vrijedna oprema bila beskorisna da nemamo ljude koji su spremni učiti svakog dana, mijenjati se i ulagati u mlade na kojima svijet ostaje, ističe ravnatelj koji srećom nema problema s nastavničkim kadrom, ali upozorava da bi u budućnosti, osobito u strukovnim školama, moglo biti problema.
- Teško da će inženjeri dolaziti raditi u školi kad drugdje mogu imati puno veća primanja. Ali, ipak je današnja oprema poseban izazov, nije škola kao nekad - samo klupe i ploča, dodaje Tomčić.
Uče radeći
U skladu s tim, u Strukovnoj žele da nastava bude simulacija procesa rada. Dakle, nipošto ne žele da učenici uče napamet, ni opće obrazovne predmete, kamoli stručne.
- Oni uče radeći, to je jedini način izvođenja stručne nastave i to je jedini način da učenik stekne znanja i vještine, naglašava ravnatelj Tomčić.
Prepoznaju to učenici i škola redovito popunjava sva upisna mjesta. Upisuju devet razreda, nastavlja Tomčić, ali mogli bi ih upisati 13, 14, posebice za neka zanimanja kao što su automehatroničari, instalateri kućnih instalacija, elektroinstalateri, tehničari za računalstvo...
- Svake godine upisujemo učenike sa sve boljim i boljim ocjenama, ove je godine bilo i nekoliko odlikaša u automehatroničarima, dodaje ravnatelj.
Svi oni učenici koji upišu zanimanje koje stvarno žele raditi u životu, tvrdi Tomčić, nađu posao.
- U svibnju mi stalno zvoni mobitel, poduzetnici, obrtnici, firme traže radnike. Većina je naših učenika ugovorom vezana za svoje obrtnike, svi koji su bili motivirani na praktičnoj nastavi, a oni godišnje imaju 900 sati praktične nastave, ostaju raditi tamo gdje su odrađivali praksu. Tehničari za računalstvo uglavnom upisuju FESB, FER, FOI, TVZ i uglavnom ih uspješno završavaju, ponosan je Tomčić.
Borba se isplatila
A osim praktične nastave, jasno, potrebna im je i dvorana za TZK. Podsjetimo da je, nakon godinu dana, na posljednoj sjednici Gradskog vijeća Grada Zadra, napokon usvojena odluka o izradi II. izmjena i dopuna Detaljnog plana uređenja Tehničkog školskog centra Zadar.
- Ravnatelj sam ove škole 28 godina i svih tih godina borim se za školsku dvoranu. U staroj Tehničkoj školi imali smo malu dvoranu. Prešli smo ovdje, borili smo se za zemljište, i pregovori i dogovori s Gradom konačno su urodili plodom, dobili smo tu česticu. Koliko je to naša težnja, govori podatak da smo idejni projekt napravili prije nekoliko godina. Vjerovali smo, znali smo da moramo imati dvoranu. Tijekom zadnja dva tjedna, kad su bile strahovite hladnoće, ušao sam u školsku knjižnicu i tamo, i u hodnicima, u tom je trenutku bilo pet razreda iz obje škole, odnosno 108 učenika koji su tada trebali biti na Tjelesnom. Nisu mogli, vani je bilo prehladno. To je ogroman problem koji treba riješiti i to je motiv da se borimo dalje. Imamo idejni projekt, to je financirala Zadarska županija, naš osnivač. Projekt je prekrasan, dvorana je stvarno divna. Dobili smo zemljište i sad smo u iščekivanju. ZADRA NOVA, naša Županijska razvojna agencija, prijavila je projekt u okviru kojeg postoji mogućnost dobivanja sredstava za izradu kompletne projektne dokumentacije. Čekamo rezultate prijave, svaki rezultat je moguć. Kad imate projektnu dokumentaciju i zemljište, imate sve adute u rukama, govori Tomčić koji bi bio najsretniji kad bi se ta dvorana mogla graditi kroz suradnju Zadarske županije, osnivača i Grada Zadra.
- Ta bi dvorana mogla služiti ne samo učenicima ovih dviju škola, mi smo ionako samo u jutarnjoj smjeni, već i raznim udrugama i klubovima. Toga nam nedostaje u Zadru. Imamo Višnjik, ali osim glavne dvorane, ostale nemaju rukometne dimenzije. Nemaju ni studenti dvoranu, moglo bi se uključiti i Sveučilište, dodaje Tomčić.
Mogućnost javno-privatnog partnerstva
Druga su mogućnost EU fondovi. Osim toga, postoji mogućnost i javno-privatnog partnerstva.
- Danas ima ljudi oko nas koji imaju novca i koji žele investirati. Oni izgrade dvoranu, dobiju koncesiju na 10, 15, 20 godina, koliko se već dogovorimo, koliko to svima bude financijski odgovaralo. U jutarnjim satima bismo mi koristili dvoranu, a popodne koncesionar ima dvoranu na raspolaganje, kao i vikendom. Dobro njemu, dobro i nama, predlaže Tomčić.
Dok čekaju svoju dvoranu, usmjereni su na svoje druge ciljeve. Naime, opet su osnovali Regionalni kooperacijski odbor, tijelo koje usklađuje strukovno obrazovanje s potrebama tržišta rada. RKO je dobra priča i dobra namjera jer u njemu sjede predstavnici obrazovanja, gospodarstva te ostali socijalni partneri. Vjerujem da će radom RKO-a naše gospodarstvo biti zadovoljno. Bitno je da RKO ne bude samo forma, već da stvarno radimo jer je činjenica da sustav obrazovanja i potrebe gospodarstva nisu baš usklađeni u Hrvatskoj, a rezultat toga, između ostalog, je i potreba da uvezemo sve više stranih radnika, dodaje Tomčić.
Premda je riječ o strukovnoj školi, ponose se svojim časopisom Stručak.
- Izašlo je već 14 brojeva, sad izlazi jednom godišnje, na 148 stranica. Ima raznih sadržaja, razgovora s poznatim ljudima, bivšim učenicima. Ponosan sam na puno toga u ovoj školi, ali na Stručak posebno, kaže ravnatelj.
Učenici spretnih ruku i velikog srca
Osnovali su i Volonterski klub u okviru Regionalnog centra s idejom da pomognu onima kojima je pomoć potrebna.
- Dakle, ako nešto treba popraviti nekoj socijalno ugroženoj obitelji ili staroj osobi koja živi sama, to odrade naši učenici čime kod njih potičemo empatiju prema potrebitima. To vode Sanja Miočić, moja zamjenica i koordinatorica projekta i Kristina Krstić, koje rade fenomenalan posao. Sanja izvrsno vodi cijeli drugi projekt što se pokazalo uistinu zahtjevnim, dok Kristina uvodi sustav kvalitete, odnosno postupke samovrednovanja i vanjskog vrednovanja. To je izuzetno važno jer želimo čuti mišljenje drugih o sebi. Poanta priče je biti spreman čuti da nešto ne radiš dobro, onda se možeš mijenjati. Anketiramo učenike, roditelje, nastavnike, mentore iz svijeta rada, polaznike u obrazovanju odraslih od kojih želimo čuti povratnu informaciju o našem radu. Primjerice, imamo model nastave da naši učenici tri dana budu u školi, dva idu kod obrtnika. I obrtnici su rekli da bi njima više odgovaralo da imamo model gdje će djeca jedan tjedan biti u školi, a jedan tjedan kod njih na praksi, zbog samog tehnološkog procesa. Ukazali su nam na nedostatak, poslušat ćemo ih i sljedeće godine ćemo to promijeniti za instalatere grijanja, klime, vode, soboslikare, elektroinstalatere, automehaničare, govori Tomčić čiji je glavni moto, ono što najviše želi, da djeca budu sigurna.
- Stvarno jesmo strogi i ne dozvoljavamo nikakvo nasilje. U tome su jedinstveni i nastavnici i roditelji. Svi učenici znaju da, ako fizički napadnu nekog, da to ima za posljedicu isključenje iz škole, Toga se držimo, ali počeli smo to primjenjivati i izvan škole. Naši učenici znaju da oni svugdje brane i ugled škole i ugled svojih roditelja, isto tako i na društvenim mrežama. Jednostavno, ne želimo da niti jedan učenik doživljava bilo kakav oblik nasilja i da zbog toga pati u ovoj školi, ističe Tomčić.
