Nesumnjivo najveći autoritet svih vremena od kojega bi ljudi trebali učiti je Isus Krist, utjelovljeni Bog. No, nažalost, ljudi kao ljudi, produkt ovoga svijeta koji je u vlasti Zloga, i Isusove riječi često izokreću i prilagođavaju ih svojim potrebama i porivima.
Isto kao što je nedavni transparent u Zagrebu kojega su isticali protivnici molitelja krunice, izazvao pravu blasfemiju kod mnogih Hrvata katolika, isto tako neljudski i neodgovorni odnosi prema djeci izazivaju blasfemiju jer djeca su i oni koji postanu kao djeca, prema Kristovu učenju jedini koja mogu ući u Kraljevstvo nebesko. Zašto se onda ljudi tako zločesto i nemarno odnose prema djeci? Što nas to tjera da ne samo zanemarujemo djecu nego ih se sve više zlostavlja, traumatizira, i iskorištava na najmonstruoznije načine?
Blasfemični plakat
Krađa djece sve je učestalija pojava. Izopačeno iskorištavanje djece i njihovih organa, ropstvo, progoni uslijed ratnih sukoba, izgladnjivanje i ubojstva, sve su to pojave koje sve više pune naslove novina i internetskih portala. Što je svijet odlučio? Uništiti sam sebe uništavajući ono što je najvrjednije u svakom društvu - djecu.
Ako ovim svim zlima pribrojimo sve prisutnije nametanje djeci takozvane rodne ideologije, mijenjanje spola, spuštanje granice punoljetnosti radi seksualnog, nastranog iskorištavanja djece, pedofiliju koju neke zemlje čak pokušavaju legalizirati,... mislimo da je tu kraj zlima kojima su izložena djeca diljem svijeta. No, uz sva ta zla postoji i ono najstrašnije - pobačaj, ubojstvo djece prije samog rođenja za što se sve više zalažu aktivisti diljem svijeta proglašavajući to pravom žena na svoje tijelo i legalizirajući na taj način ubojstva nemoćnih ljudskih bića, koja su sasvim neko drugo tijelo i trebali bi postati sasvim neka druga ljudska bića s pravom na život pa ma kakav on bio.
Upravo to pravo na ubojstvo nerođene djece nedavno je bila tema blasfemičnog plakata na Trgu bana Jelačića. Na plakatu je uz sliku Marije rukopisom ispisano: “DA JE BAR Marija POBACILA!”. Mnogi su se vjernici, ne samo u Hrvatskoj, pitali je li to uopće moguće u Hrvatskoj koja se deklarira preko 90 % kao katolička zemlja. Naravno da je moguće. Upravo zato što smo katolici, što naša vjera uči ljubavi, a ne mržnji, i što su molitelji krunice unatoč psovkama, vrisci, uvredama i pogrdnim transparentima nastavili moliti krunicu, moleći se za nerođenu djecu i moleći za te mrzitelje života jer “ne znaju što čine”.
Bitna je ljubav
Nisu se ni molitelji ni hrvatska katolička javnost zalagali za drastično kažnjavanje tog bogohuljenja kako se prema takvim pojavama inače odnose u drugim religijama. Poznato je kako se prema blasfemiji postupalo u doba antike kada se kažnjavala smrtnom kaznom, pa sve do srednjeg vijeka kada se blasfemija jednako tako okrutno kažnjavala potapanjem, žigosanjem, rezanjem jezika i usana, vezanjem o sramotni stup, progonom..., a blasfemija u obliku psovke kažnjavala se u nekim zemljama sve do najnovijega doba.
Ono što je bitno je ljubav, a ne mržnja. Odnos molitelja prema mrziteljima pokazao je da ipak u našem narodu postoji nada kako će se i odnos prema djeci i mladima promijeniti. Kako će ubuduće u hrvatskom društvu biti sve manje samoubojstava djece, depresije, zlouporabe droga, cigareta i alkohola, jer sve su to u konačnici posljedice nedostatka ljubavi. Nada ipak postoji. Na nama je koliko ćemo pažnje i ljubavi pokloniti svojoj djeci i koliko ćemo u igri s njima i sami postati djeca. Jer, rečeno je: “Ako se ne obratite i ne postanete kao djeca, nećete ući u Kraljevstvo Nebesko!” (Mt 18,3). Često olako prelazimo preko tih riječi jer nam nije lako razumjeti kako bismo mogli postati poput djeteta, posebice u današnjem užurbanom svijetu. Tolike godine i proživljena iskustva ponekad nam priječe shvatiti ovaj važan Isusov poziv.
