Karin Mimica u ovom trenutka radi na brendiranju gastro ponude grada Biograda na moru po angažmanu s Turističkom zajednicom Biograda. Mimica je svojevrsna legenda gastro brendiranja Hrvatske, niza ovdašnjih regija, gradova, općina predana tim zadaćama gotovo 30 godina, a s prethodnim višegodišnjim novinarskim iskustvom i posebno značajnim medijskim producentskim iskustvom, a koji je bio izrazito vidljiv i u načinu organizacije prezentacije restoranske ponude Biograda na koju je okupila impozantnu ekipu regionalnih medija, a svemu osigurala i trenutnu dostupnost informacija.
30 godina gastro brendiranja
Najznanija nam je kao predvodnica Gastronauta s izdanjem 100 vodećih hrvatskih restorana i njihovih specijaliteta kao najdugovječnijim projektom i publikacijom ove vrste u zemlji. O temeljitosti i profesionalnosti pristupa kod svakog projekta pa i sadašnjeg u Biogradu govori metodologija koja je otpočela temeljitom analizom povijesti, tradicija i gastronomije Biograda, potom nizom edukativnih radionica za ugostitelje tijekom nekoliko mjeseci te test ponude s trodnevnim upoznavanjem s gastronomskim adutima grada Biograda grupe od 30-tak gastronomskih i turističkih novinara iz Hrvatske, Slovenije, Bosne i Hercegovine, Srbije, Makedonije, Mađarske i Austrije.
S Karin razgovaramo tijekom tog obilaska kolega novinara koji nisu krili oduševljenje gastronomskom ponudom kraljevskog grada Biograda. Članke kao i niz privatnih impresija objavljivali su koristeći zajednički za tu prigodu dogovoren hashtag #usidreniubiogradu.
Odradili ste i odrađujete gastro brendiranje u nizu hrvatskih pa i ovdašnjih lokacija, ako se ne varam?
- Da, prije Biograda radila sam za Nin gdje sam osmislila i novum, morske šparoge, uz njihovu odličnu priču o šokolu i svemu drugom što Nin nudi. Naravno uz čitav niz lokacija u zemlji koje smo odradili ili još radimo.
Od Restauranta Croatica do Gastronauta ili “a, što su to naša jela?”
Odavno ste već u ovom poslu, pomalo i legendarno. Kada je i kako sve počelo?
- Pa 1995. godine kada se Hrvatska tek tražila u gastronomskim zonama i međunarodnoj zajednici. Tada smo bili jako ponosni što smo samostalna država, ali nismo imali što definirati kao našu gastronomiju jer smo se “malo pogubili po putu”. Bila je grupa entuzijasta, njih 3.000 koji su se okupili u Njemačkoj u projektu Restaurant Croatica i odlučili pomoći svojoj zemlji implementacijom izvornih jela. Tada je nastalo pitanje - a što su to hrvatska jela?! Bila sam dio tog tima koji je radio na tome u sklopu tadašnjeg Hrvatskog gospodarskog foruma koji je vodio Nikola Serdar. I da se razumijemo svi smo bili volonteri.
Dakle, tu i tamo se jelo i pilo, ali para nije bilo?
- Tako nekako. Predložila sam tada da idemo s izborom 100 hrvatskih vodećih restorana i damo im titulu i logo Restaurant Croatica i da to budu restorani s kojima se mi ponosimo i koji mogu biti uzor i drugima. Tako je nastao projekt, odnosno iz projekta Restaurant Croatica nastao je klub Gastronaut koji je okupio ugostitelje koji su bili obuhvaćeni projektom i još neke koji nisu mogli ući jer ili nisu imali cjelogodišnje poslovanje ili neki drugi tip registracije. Mnogi su tada vodeći ugostitelji bili međusobno negativno raspoloženi, a 1999. godine okupili smo se na Rabu u trodnevnom druženju i detektirali zajedničke ciljeve i mogućnosti i oni koji mogu olakšati poslovanje i oni koji mogu dokazati da se kroz tanjur može ispričati sve – i povijest i tradicija i info o lokalnim resursima. Ostalo je recimo zabilježeno da su se ugostitelji tad ujedinili s vinarima i u namjeri da sruše besmisleni zakon koji je branio točenje buteljiranih vina na »dec«. U svakom slučaju stvorila se sinergija, svi su željeli biti domaćini na svojim destinacijama, a i oni koji do jučer gotovo da međusobno nisu razgovarali, počeli su zajedno putovati na događanja u organizaciji svojih kolega. Do sad smo u sklopu Kluba Gastronaut s ugostiteljima, turističkim djelatnicima i proizvođačima organizirali više od 120 tematskih gastronomskih događanja i obilazaka.
Tako se stvorio lijep pokret entuzijasta, zaljubljenika u gastronomiju i nakon 28 godina smo svi skupa. I sad najavljujem i 29. izdanje 100 vodećih hrvatski restorana Restauran Croatica.
Brendiranje u 5-6 hrvatskih destinacija
Koliki je, mimo ovog angažmana oko 110 restorana, aktivnih projekata poput ovog u Biogradu?
- Momentalno mi je aktivno pet ili šest projekata gastronomskog brendiranja gradova a nastojim ne uzimati jedne do dvije nove destinacije godišnje. Pa mi je tu recimo od starih destinacija Lošinj za kojeg smo radili prije 7-8 godina Mirise i okuse Lošinja za koje su dobili međunarodnu nagradu za brend na temu začinskog bilja. Sada ih rebrendiramo na temu vitalnosti. Za grad Rijeku sam osmislila projekt Riječke gastronomske luke, bilo da se radi o vinskoj luci romantičnoj luci, luci lokalnih namirnica. Grad Rijeka je grad koji nema neko svoje jelo ali zato ima i gradi identitet na drugi način, a Rijeka je moj grad bez obzira što su mi korijeni dalmatinski iz Omiša. U Daruvaru sam pokrenula projekt šesti elementi. Tamo su termalne vode, imaju odlične pive peti element, i vrhunska vina, i imaju ponudu koja liječi pa smo tako tamo educirali ugostitelje da izlaze u susret i nalaze riješenje za svoje goste koji imaju određene zdravstvene tegobe, odnosno tegobe ili ambicije. Primjerice menu za sportaše, menu za jačanje imuniteta, menu za obnovu snage, sve na hedonistički način,.. i na tome se radi zadnje dvije godine i baš u suradnji s nutricionisticom Janom Gluhak (op. autoricom Hapy Menu standarda koji je proglašen na nivou Europske unije najboljim projektom), pa do naših trenera, chefova i drugih koji mogu pomoći.
Kakav je početni pristup?
-Kod svake destinacije u koju uđemo prije svega nastojimo napraviti analizu, vidjeti dionike i njihovu ponudu te potom tražiti po čemu je ona ili može biti kompletno ili prepoznatljivo drugačija od drugih destinacija koje ih okružuju.
Biogradska priča
Dakle naći neku razlikovnu žicu kao okosnicu prepoznatljivosti, pa kako smo kod Biograda s time?
- Analizom ponude i receptura ugostitelja grada Biograda došli smo smo do toga da je školjka kunjka praktično specifična ima i neke povijesne zapise. Također analizom recepata došli smo do toga da biogradski ugostitelji u pripremi niza jela u tradicionalnim receptima koriste prošek više nego druge dalmatinske sredine. Pa smo se uhvatili za te dvije teme. Tu smo otvorili i temu budući da je Biograd kraljevski grad jer su ovdje krunjeni hrvatski vladari, do Kolomana kao ugarsko-hrvatskog kralja.
Ili nisu bili informirani kako je to išlo nakon Dmitra Zvonimira?
- Informirani jesu ali imaju tu traumu da kada je ovdje krunjen Koloman za ugarsko-hrvatskog kralja, Hrvatska je izgubila svoje vladare i dinastije, pa da je 400 godina bio teror Mađara, pa poslije vladavina Austrije. Stoga nisu bili presretni, a znate i vi da nemaju tradiciju kićenja time u gastronomiji. Ipak smo našli neki kompromis da iskoristimo tu titulu i jela koja su sastavljena od posebno cijenjenih namirnica “krunimo” nazivom - kraljevska, kao kraljevska jela u kraljevskom gradu. Pa recimo imamo Kraljevsku buzaru, Kraljevsku janjeću koljenicu i slično, neka se priča vrti. Ono što u ovoj sredini veseli da su ugostitelji jako zainteresirani.
Koliko sam pratio, 15-ak zainteresiranih?
- Nama je 15 u projektu s time da ih je 12 bilo obuhvaćeno ovom našom gastronomskom šetnjom. I ne zna se tko je bio bolji od vizualnog, od okusa, uklapanja u temu prezentacije, jer se praktički tek hrabre, ali imaju se s čime hrabriti i s čime prezentirati. Moje kolege iz 10-tak zemalja mahom turistički novinari koji su s nama u obilasku i testiranju kroz tu gastro šetnju su oduševljeni. Oduševljeni s njima, a i sa školjkom kunjkom i svime što su probali, a bilo je u našem brendu - kraljevski.
